img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Putnik

25. maj 2016, 15:45 Jelena Jorgačević
foto: m. milenković
Copied

Pre nekoliko godina pronašla sam svoje stare sveske za srpski jezik. Piše tu svašta – kako nam u Gorici i prodavnici Subotičke mlekare u prizemlju naše višespratnice čuvaju mleko jer je nestašica. Daju nam ga krijući, u tankim platnenim cegerima. Slika mi je i dan-danas kristalno čista – kada ga uzmem, prislonim ga uz sebe da ga lakše ponesem. Hladno je i vlažno. Ponekad procuri, a onda trčim do stana da ne iskapa iz kese. Ako mi mama kaže da ga pričuvam dok ne prokuva, stražarim pored njega i ne smem da se pomerim – za svaki slučaj. U svesci za treći razred našla sam i svoj sastav na temu „Zašto volim svoju otadžbinu“, gde ispoljavam nalet patetičnog patriotizma, a onda, naizgled nepovezano i ničim izazvana, pišem i o rođacima u Sarajevu kojima šaljemo konzerve ananasa i cigarete sakrivene u kutiju za cedevitu. Crvenom hemijskom, uz ispravljene greške i znak pitanja pored dela o rođacima, učiteljica ipak ostavlja komentar: „Tvoja otadžbina je srećna što ima devojčicu kao što si ti.“ Sećam se da mi je bilo drago što je to napisala, ali da ipak nisam nikome pokazala.

I usred svega toga, nalazi se sastav o „jednom lepom doživljaju iz mog života“. Naravno, moje prvo putovanje u inostranstvo, preko granice, negde u svet, u Atinu. Bila sam zadivljena što ima vozova u kojima postoje prave sobe, sve sa krevetima i lavaboima. Sećam se Pirejske luke i vrelog vetra. Bilo je toliko toplo da smo trčali bosi po atinskom parku, zatim sedeli kao omađijani pored jezerceta i posmatrali one velike crveno-bele ribe koje sam posle sretala čak i u aerodromskim fontanama. Ali tada je sve bilo – prvi put. U prodavnici Barbika čitav zid bio je prekriven kutijama, od dna do vrha, i ja sam morala da skačem uvis da bih videla one koje su stajale nešto više. Sećam se i da me je bilo sramota što se tako ponašam. Ali sam skakala i dalje. Za rođendan, koji smo proslavili tamo, dobila sam plavu sirenu, uspevši da nagovorim moje da mi je daju pre pravog datuma. Tog osmog novembra sam se probudila, zaboravivši da mi je u stvari rođendan. Nije bilo više ni bitno – poklon sam već imala, atinsko sunce je preplavilo sobu, nije mi se jela torta i, jednostavno, sve je bilo drugačije nego svih tih godina – sve je bilo u redu.

Putovanja su za mene bila i ostala magija koja čini da, ako si prestao, makar na neko vreme ponovo počneš da dišeš. Imaju Nemci tu lepu reč Fernweh, nešto poput bola, čežnje za dalekim, nešto kao obrnuta nostalgija. Mene to hvata često. Volim onaj osećaj kada upijaš sve oko sebe, gledaš život koji se odvija na nekom drugom delu sveta, a jednako ti je blizak kao da se nalazi u najbližem komšiluku. I onda se sve one priče o tome kako se ljudi razlikuju, kako su jedni bolji ili gori od drugih, kako su ovakvi ili onakvi, rasprše poput cveta maslačka.

Baš 2014, po drugi put sam otišla u Atinu. Moj dečko i ja ušli smo u autobus, usred noći, za koji nismo baš bili sigurni kuda ide. Pokazali smo vozaču adresu, pitao nas je odakle smo i rekao nam da sednemo. Prošla je i poslednja stanica, ali nam vozač i dalje pokazuje da sedimo. A onda nas vozi još nekoliko kilometara do našeg hotela, ceo autobus ide po gradu samo za nas, i zaustavlja se tačno ispred ulaza u hotel. Vozač nije znao da će me sutra ujutru moj dečko, a danas muž, pitati da mu postanem žena i da ćemo ga pominjati još mnogo puta. Kao u nekom odviše romantičnom holivudskom filmu koji ne bih gledala.

Putujemo koliko možemo. Idemo na konferencije. Posećujemo zajedničke prijatelje po Evropi koji su otišli iz Srbije. Ima ih mnogo, a čini mi se da će ih biti i više. Od Kine, preko Australije, do Amerike.

Ima još jedna važna stvar kada je reč o putovanjima. Platon, da li u Zakonima ili Državi, kaže da bi trebalo građanima one zamišljene, njemu idealne države, zabraniti da putuju. Jer ako putuju, upoređivaće. A ako upoređuju, shvatiće da nije kod kuće sve onako dobro kako im pričaju, pa će se pobuniti. Ali naučili smo kroz istoriju da se valja na vreme i buniti. Jer kada postane kasno, onda se ne računa hvatanje za glavu i čuđenje kako je moglo to da se dogodi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure