img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nedelja

24. децембар 2019, 18:58 Kosa Pakuševskij
foto: nick spears
Copied

Počinje. Povišeni i histerični glasovi, iz stana negde dole. Subota veče. Gledaju nešto što ja ne gledam, ali me povišeni tonovi kljucaju u neke režnjeve i pomalo ratoborno se vrtim u krug. Hoću li, tragom piskutavih svađalica, od vrata do vrata, ili da nađem nešto što će ih nadjačati? Stiže pomoć u pravom trenutku. Divni i zanosni klavirski tonovi miluju moje uši. Komšinica, sa šestog sprata, Smeškica je zovem od trenutka kad su mi se nasmešile okice bebe u liftu naše zgrade, ima šest godina i već uspešno u muzičkoj školi svira i pleni šarmom i talentom, vežba za javni čas i moju subotnju nervozu zamenjuje mirom i uživanjem.

Evo ga opet: pa šta? Ja onda Kemu i Šerbedžiju. Pa šta? Hajde, Arsene. Pa šta? Leonard Koen omađija prostor. Pa šta? Nina Badrić dotakne najtananije strune. Pa šta? Poeziju nađem i krene reč, kao lek, da se razliva stanom. Isključim buku i vašarski arsenal i zaboravim na remetilačke faktore života u zgradi. Do sledeće večeri. A kad se sve ponovi, zaželim da uzmem onaj tučani tiganj, da izađem na terasu i da počnem da lupam, kao onomad, u vreme Dnevnika.

Nedelja započinje pristavljanjem supe. Uvek je to veliki lonac. Možda dođu deca. Supa mora da se krčka lagano, da u njoj bude sve što joj daje miris i boju i one dukat kružiće i da zamiriše ona mala glavica pripečenog crnog luka, a u goveđu na vreme da se spusti i beli, mora da zagolica emocije i pokrene uspomene. U internatu Učiteljske škole, tu goveđu smo zvale svilena supa. Bila je simfonija lepote i nagoveštavala odlazak kući jer smo je na jelovniku imale za Dan Republike, Novu godinu i Prvi maj. Tetka Milenica, naša omiljena kuvarica, uživala je u radosti našoj i tada svoje umeće pokazivala i u sosu koji je išao uz kuvanu govedinu, a posle su, kao vrhunac, stizali kolači. Takve nikad posle nismo jele, a nije da nismo postale umetnice za kolače. Reče mi sin, jednom, da sam ja krivac što se bori sa kilogramima zato što je u kući uvek bilo kolača. Vratih svojim sinovima da je krivac Stiv Džobs.

Prstići naše pijanistkinje magično izvlače lepotu u rano nedeljno jutro. Bio je jedan raštimovani klavir u internatu, a vežbanja su počinjala od buđenja. Supa se kuva, polako pijuckam prvu kafu i registrujem naslove sa interneta. Kolika je dubina pada kad neko pokrade decu dok ta deca muziciraju i čine život lepšim!? Prihvatila sam da danas deca ne žele nikakve obaveze za dane vikenda, da im sloboda mnogo znači i da institucija nedeljnog ručka nije u njihovom rasporedu. Ponekad samo osetim nepodnošljivu prazninu i slike prošlih nedelja pritisnu i ne puštaju, pa mi se učini da čujem tepsije kako svojim sadržajima, slatkim i slanim, ispadaju iz rerne, kako šerpe i šerpice, kao disciplinovani vojnici, čekaju svoj red za dolazak na sto, kako tacne dobijaju očaravajuće sadržaje i kako postavljeni sto čeka da svako sedne na svoje mesto i da krene žagor i priča, smeh potom i radost. Onda ćutim pritisnuta uspomenama. Ili zaronim među stranice knjige i nestanem.

„Jesi li stavila glasne žice u pogon, drugo moja?“, čujem svoju drugaricu od zabavišta. Povremeno, od ćutanja, reče doktor, ne mogu da progovorim ujutro. Mira to zna i javlja se. Škripim prvo, a kako razgovor odmiče, sve čistiji mi je glas. I naravno, zgražavamo se nad naslovima koji slikaju našu stvarnost. Njoj deca stižu na ručak. Priča potpuno kreće ka našim unukama i radost pršti i širi se prostorom. Neki su, po sili nužnosti, otkrili multikulturalnost, mi je živimo odistinski. Ljubav prema unukama. Na svim jezicima sveta jednako je neopisiva i snažna. Saopštavam svojoj drugarici da su „moji Italijani“ na izložbi posvećenoj Nikoli Tesli. Završavamo priču brže nego što to činimo inače jer nedeljni ručak iziskuje vreme i posvećenost kad je porodica na okupu. Stiže mi fotografija na kojoj moja Bjanka drži Teslu za ruku i vragolasto se smeši, a potom i druga na kojoj ispod piše Gina Glumičić, nećaka Nikole Tesle, uzbuđeno prosleđujem obe fotografije drugaricama i rodbini i pišem da krv nije voda. Svi znamo zašto. Moja baba, tatina mama, zvala se Milica Glumičić. Moja unuka u Milanu, uskoro će imati četiri godine, vođena rukom mog sina, sluša o rodu svom. Rano? Nije. Za muzeje nije.

Prolazi nedelja, decembarska. Jedan tanjir i jedan escajg na stolu. Supi ništa ne fali, samo… Posle biram neki film, tema Božić i toplota roditeljskog doma. Ima jedan kanal koji još od septembra počne sa tim filmovima. Preliva se ljubav i kitnjasta scenografija sa ekrana u naše sobe, braća i sestre se ponovo pronalaze, neko vraća božićnu magiju u svoj život, neko se zaljubljuje ponovo, neko čini dobra dela. Jest sladunjavo. Neka je. Veče rezervišem za Utisak. Kako sam se samo radovala povratku Olje Bećković na ekrane. Verovala sam da će sa njenim povratkom biti vraćena i neka normalnost u naše živote. Kao što verujem „da će uvek biti samoće za one koji su je dostojni“.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure