img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Narodnjaci

25. maj 2011, 17:07 Đorđe Matić
Copied

(na 70. rođendan Boba Dylana, najvrsnijeg među folkerima)

Pjesme su, kad se razgrne malo, naša esencija. Uza neshvatljivu hiperprodukciju što ih liferuju ovdašnje takozvane estrade, i što se ni uz najbolju volju i simpatiju ne mogu nazvati drukčije nego muzičkim i tekstualnim boflom, ipak, po dubljoj zakonitosti, svejedno izađe zadnjih godina tu i tamo poneki mali dragulj kojeg treba samo očistiti od blata pa da zasjaji neuobičajeno u inače neplemenitom okruženju

foto: reuters

Takva je Miljacka, koju pjeva Halid Bešlić (negdašnji „bosanski Alen Delon“). Već po sebi naročita, od uvoda – sa svojim beskrajno efektnim introm, onim padajućim triolama harmonike poduplane gitarama i, čini se, buzukijem, i snimljena živim instrumentima – kao svjesnom željom za kontinuitetom ka klasičnoj diskografiji, snimkama iz ‘60. i ‘70, kad se sve sviralo na „toplim“ instrumentima, bez sintizajzersko-semplovske uravnilovke – otpjevana srčano, na snagu i iz grla, suhim izraubanim glasom božjeg insana Halida Bešlića, zvučala je odmah ne kao hit nego kao novi standard. To je osobina pjesama koje čim se pojave u sebi drže ambivalentno i prošlost i sadašnjost, osjećaj da su mogle biti i odnekad, a opet njihova je trenutnost, baš kao što je ova pjesma bila tako različita od svega tada, prije tri-četiri godine, kao ogledalo što svojom drugačijošću reflektira i lice okoline i sadašnjosti.

Zbog takve njene efektnosti, slušajući samo Halidovu izvedbu, ona je primjer bosanske škole novije gradske narodne pjesme. Međutim, poslije sam saznao o autorstvu, i tu se otvorila nova razina, kao i pjesma sama, onako kao što se ranije nije. Napisao ju je Željko Joksimović, i to saznanje izmjestilo je na mah čitav rakurs naglo i pjesma je zadobila drugi ton. Kad Valjevac Joksimović, jedna takva današnja srbijanska vedeta, sklada i pjeva – kroz Halida, unaprijed projicirajući i interpretaciju pjevača – kao neki Cyrano spram Christiana – unio je nešto neopisivo važno, čega ne bi bilo da je song nekog bosanskog autora naprosto. Perspektiva se okreće. Tu stihovi „ko bi rek’o čuda da se dese / a Miljacka mostove odnese / da ne mogu tebi doć’/ da ne mogu ulicom ti proć’“ – kroz mutan bljesak, kroz tren, vraćaju sjenu traume, odjednom impliciraju strašnoga nevremena (kako se izrazio jedan anonimni Bošnjak u nekom dokumentarcu), ali i bitnije – jednu tihu, jedva naslućenu, možda i nesvjesnu empatiju od strane autora. I ne samo njega.

Snimka Joksimovićeva koncerta na Koševu potvrdila mi je ovo. Pjevač i zabavljač, poslije svih poskočica, najednom sjeda i uzima harmoniku u krilo i (u polutami!) kreće s dugim rubato uvodom, improvizacijom u stilu potpuno iznenađujućem – kakvim se harmonika ne svira u Srbiji: ton i stilizacija su sevdalijski, baladni, tihi – potpuno bosanski, zvuk znalački sugestivan, gdje neizrečeno zvoni jače od svih direktnih stvari, kao andrićevska tišina između riječi. A kad napokon naznači poznatu temu, nad gudačkim akordom („tepihom“, kako vele muzikanti), tu je odjednom Joksimović kao onaj koji poručuje nešto – tonski, citatno artikulira vlastito kulturno sjećanje – ali i ono tolikih drugih, kao posveta: pred nama se javljaju i Kusturičini rani filmovi, i Sidran, sva ona melankolija i sve što je Sarajevo kao pojam, trenutna, kulturna reminiscencija, kao nepogrešivo prepoznatljiv atmosferski pečat koji nam je ostao, a koji, kad uključimo mrvu humanosti i saosjećanja, radi na gorivo koje se, kome više a kome manje, zove krivnja. To, takva gesta, neeksplicitna, usred ludovanja i estradnih prenemaganja, bila je upravo delikatna, beskrajno važna u svojoj maloj, skrivenoj humanosti.

Interesantan je, iako po svemu drugačiji, i Džinovićev Muštuluk koji, možda beskompromisno a možda ne misleći uopće, uvodi sjajnu staru riječ iz naslova, arhaizam i turcizam naravno – usred kulture „motivejšnal koučeva“, „eventova’ i „prezentera“ – pa nesretna današnja postjugoslavenska djeca prvo padnu na razbijačku, ovnujsku silovitost i virilnost Džinovićevu, a poslije pitaju po internetu – šta znači riječ iz naslova.

Takva je Kruška Milijeva, koja, igrajući se briljantno ritmom jednosložnih i dvosložnih riječi kontra melodije, ide pravo nazad u vokabular i stil muškog leleka iz srbijanskih starovremenskih pjesama, ali koju Alen Ademović pjeva tipično današnjom, urbanom ciganskom bojom i melizmom, i, ključno, znalačkom ironijom, jer pjeva onakav tekst preko besprijekorno moderne matrice koja križa engleski hit Torn, s rifom akustične gitare i sporim grooveom, ali uz filanje starogradski blage harmonike.

To su u tri, a ima ih i bit će ih još, sigurno.

Slavljenik Bobby Dylan Americi je, kako pisac Greil Marcus kaže, otkrio čitavu jednu „nevidljivu republiku“, davni, misteriozni svijet zaboravljenih pjesama, spašenu historijsku pjesmaricu bijelih i crnih jednako, prevađajući ih novoj publici. Inkorporirajući ih u vlastite nove, pjesme su kroz te arhaične melodije, harmoniju, rječnik i zvuk progovarale o traumama i neizgovorenome, o izgubljenom i o oprostu. Današnji naši autori i pjevači, neki na prvi pogled nezanimljivi, neočekivani, ili čak oni „najreakcionarniji“ iz ionako potcijenjenog žanra – možda su na pragu toga da ovakvim svojim, humanijim radovima – zasićenoj, izluđenoj publici otkriju dio mutnog puta u neku našu pak nevidljivu republiku pjesama, tamo gdje bi se progovaralo ili osjećalo ono najvažnije.

Pjesama koje su, velim, ionako naša esencija.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.maj 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

Komentar

Komentar

Osnivanje ANS-a: Medijski ćacilend

Zaposleni u prorežimskim propagandnim glasilima osnovali su svoje udruženje – Asocijaciju novinara Srbije, još jednu tvorevinu paralelnog kosmosa odlazećeg režima

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Kosjerić: Može li još jedan pokušaj da promeni sve

Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kosjeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve

Filip Švarm

Komentar

Komandant Bokan u Narodnom pozorištu

Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1798
Poslednje izdanje

Rat Izraela i Irana

“Nuklearni rat” drugim sredstvima Pretplati se
Intervju: dr Vladimir Vučković, ekonomista

Model privrednog rasta mora da se menja

“Pričaj sa studentom” u Pirotu

Kad iskreni razgovor drma osinjak

Kraj košarkaške sezone

Faktor Obradović i utešni trofej Zvezde

Intervju: Aleksandar Rakezić Zograf i Stevan Vuković

Avanture hvatača snova

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure