img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Narandža

02. август 2017, 19:35 Jovana Georgievski
Copied

„Ima u ruševinama nečeg patetično detinjastog.“

Džozef Konrad, Srce tame

Pod kiparskim suncem, svega nekoliko ulica od centra Nikozije, na niskim granama njišu se male ovalne narandže. Čupam nekoliko listova sa najniže grane, mirišem, gužvam da isteram sok i ubacujem vršak lista u usta. Pošto primeti kako se mrštim na oporost ukusa, Timo mi kaže da sam malo glupa, ali da to nije mnogo loša osobina. Gora je radoznalost, a najgore je kad imaš obe.

Hodamo ka punktu na kojem se prelazi iz grčkog u turski deo ostrva. Znoje mi se dlanovi, kao i uvek kad sam nervozna. Perezhivanie – na većinu jezika neprevodiva ruska reč – označava proces emotivnog proživljavanja iskustva, stvarnog ili izmišljenog. Slične su joj naše reči: proživljavanje, preživanje, prežvakavanje. To je reč koja ima veze sa sviranjem klavira (iako nema nikakve direktne veze sa sviranjem klavira), u smislu da iskustva koja nas dovode u stanje perezhivanija dotiču naš kompletan emotivni spektar, od najnižeg do najvišeg tona, sriču čitavu našu emotivnu azbuku pre nego što se sa suprotnih strana klavijature sliju natrag u štim-ton A – svetlosivu ravnodušnost iz koje je sve počelo. Ista reč u ruskom označava brigu ili strah (što bi rekli – anksioznost), a to je ujedno i reč koja objašnjava zašto su mi se dlanovi oznojili pre nego što smo uopšte stigli na punkt. Još uvek oporog jezika, razmatram mogućnost odbijenice na liniji razgraničenja koja deli Kipar na dva nejednaka dela. Strah se, naravno, ispostavlja neopravdanim.

Na turskoj strani, ulazimo u kombi i vozimo se u Famagustu, gradić koji je prilikom podele ostrva 1974. okupiran i evakuisan za samo jednu noć. Sve gradske četvrti, osim Varoše, najjužnijeg kvarta koji je nekada bio svetski poznato letovalište, ponovo su naseljene, pa Famagusta danas ima nešto više od 35.000 stanovnika, koji su pretežno turskog porekla. Varoša, simbol podele i instrument pregovora (Mi vama letovalište, vi nama nešto drugo), napuštena je već više od četrdeset godina. Rezolucija 550 Saveta bezbednosti UN-a zabranjuje da se u Varošu naseli iko do stanovnici koji su iz nje proterani, ili njihovi potomci, usled čega je turska vojska drži praznu, pod žicom i nadzorom.

Timo je Nemac i glumac. „Pad Berlinskog zida je prvo slavlje koje pamtim“, kaže. „Koliko si imao godina“, pitam. „Tri ili četiri. Ali, te se večeri jako dobro sećam. Svi su bili napolju, vikali, slavili i bio je veliki vatromet, svuda je pucalo. Kao da padaju bombe“, neoprezno završava Timo. Na trenutak se i ja vraćam u period kada sam imala tri ili četiri – svi su bili napolju, vikali, ušli smo u kuću, onda se čuo zvuk bliskog proletanja bombe i još bližeg mrvljenja zidova. Kada sam posle eksplozije otvorila oči, sve u mom neposrednom okruženju i dalje je bilo na svom mestu. Ništa ne kažem. Skidamo patike i gazimo mlak pesak.

Plaža je prazna, a pesak je sitan. Ograda, koja nekadašnju turističku zonu odvaja od dugačke trake peska prostire se još nekoliko kilometara na jug od mesta gde stojimo i vidi se samo kada se priđe blizu. U daljini se nazire tračak života u obliku čuvara koji mora da nas je već video. „Zamisli sad, ljudi spuštaju viljuške i odlaze, a u tanjirima ostaje nepojedena večera. Knjige otvorene na nekoj stranici. Polupuna kada u koju je neko tek sipao kupku. Na stolu ostaje s jedne strane oljuštena narandža“, kaže Timo: „Nabrao sam narandže.“

Sedamo na pesak, a on iz ranca vadi nekoliko malih ovalnih plodova kakve smo videli usput: „I zamisli povratak kući.“ „Može da se odglumi“, odgovaram. „Sve može da se odglumi“, kaže Timo i zakotrlja ka meni narandžu; prvo kažiprstom, pa nosom. Čuvar duva u pištaljku. Ne nama, ispostavlja se, nego ljudima koji su došli u međuvremenu i izvadili fotoaparate. Fotografisanje je na ovoj plaži zabranjeno. Pitam u kom delu Berlina se rodio. „Otac mi je sa zapadne, majka sa istočne strane. On je bio čuvar, pa kada je majka zatrudnela, organizovao je pobegne sa istočne na zapadnu stranu, i tamo sam se ja rodio. Mama i baba nisu razgovarale godinama posle pada zida. Kod babe smo prvi put otišli kada sam imao devet ili deset.“

Više se ne osvrćemo na Varošu. Otresamo pesak sa odeće, Timo uskače u vodu, a ja podvrćem farmerice i spiram pesak s desne šake i prstiju. Ljuštim narandžu. Kad otkinem jednu sočnu jatku i ubacim je u usta, otkrivam da joj je kožica slana, jer sam ruke oprala morskom vodom. „Malo si glupa, ali nije to mnogo loša osobina“, čujem kako Timo kaže, ovaj put samo u mojoj glavi. Već je otplivao.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
16.октобар 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.октобар 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.октобар 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.септембар 2025. Dragan Todorović

70

17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

Komentar

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure