img
Loader
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Malači

01. март 2023, 16:57 Andrej Todorović
foto: a. todorović
Copied

Dogovor je bio da se sa prijateljima nađemo na Rozentaler placu. Seli smo u prvi dragstor pored tramvajske stanice, uzeli piće i razgovarali. Bilo je ledeno, ali opet nekako umiljato biti tu, piti i pričati, u povoju berlinske zime.

U pozadini se čuo prodoran zvuk saksofona, praćen nekom poznatom džez melodijom. Ubrzo smo se fokusirali na poluincidentnu situaciju, u kojoj je muzičar od strane organa reda (Ordnugsamta) bio izbačen iz prolaza metro stanice jer mu, navodno, nije dozvoljeno da na tom mestu preko alt saksofona provocira emocije u ljudima.

Seda pored nas, počinje prirodnim tonom da izražava revolt na likove iz Ordnungsamta (u Srbiji je to komunalna policija) koji su ga isterali. Brzinom svetlosti taj revolt se širi dalje, na zgrade, okruženje i sistem u kome živimo. Odjednom, izraz naglo menja formu. Kaže kako ima sina kome je voleo da svira ovu pesmu, pušta je preko omanjeg, ali dovoljno glasnog blutut zvučnika i počinje da solira u pozadini. Pomno pratimo svaki njegov ton i pokret. Ubrzo počinje da nas fascinira njegova harizma, ideje o svetu i opšte mesto koje on zauzima, sa svom svojom osobenošću.

Razgovaramo izvesno vreme o tome ko smo i šta smo, da dolazimo iz Srbije, da je upućen u NATO bombardovanje i da je to jedna velika sramota za čovečanstvo. U jednom trenutku najavljuje pokret, idemo kod njega. Bezrezervno ga pratimo, spuštamo se u metro. Dok čekamo, počinje da svira. Okruženje na stanici na različite načine reaguje na zvuk. Neko se smeška, neko đuska, neko namiguje, neko samo nemo gleda.

Ulazimo u metro, jedan čovek počinje da ga psuje. Malači mu se smeje u facu. “‘Ajmo da zaradimo kintu”. Signalizira celom vagonu da tapše i peva. Skoro svi to rade osim ovoga što nastavlja da drobi. K. je s kapicom u rukama skupljala novac. Izlazimo posle kratke i nezaboravne metro žurke, sa skoro 20 evra zarađenih u roku od cirka četiri U-ban stanice. Hodamo u pravcu njegovog staništa. Prijatelj, rođeni Berliner, priča mi kako je milion puta želeo da ostane kod kuće, sam sa sobom i svojim vremenom i svojim mislima, ali da bi ga, svaki put kada bi od toga odustao, grad odveo u nešto što će večno pamtiti.

Ulazimo u neku poslovnu stambenu građevinu koja liči na mali SIV. Unutra je svirka, piči neki matorački rok na bini, reklo bi se i po stilu i publici. Malači se penje na binu, svojim stasom traži da se scena usmeri ka njemu, kao i pratnja od strane benda. Ne uspostavlja adekvatan štimung niti dobija usklađen odgovor od strane benda i publike, izuzev učmalo ukazanog poštovanja. Ubrzo silazi sa scene, premešta nas u svoju sobu gde, ispostaviće se, i živi. Tu je dušek na podu, crna kesa za đubre puna malih “unučića” votke, u kojima se nalaze natrpani pikavci.

Pokušava da nas zabavi svirkom i muzikom, opet malo priča ko je i šta je. U svoj toj improvizaciji priča kako je bio deo Marsalis familije, tačnije svirao je u orkestru sa Vintonom Marsalisom. Zamišljam kako bi to izgledalo da sam u Berlinu krajem dvadesetih i da mi ulični svirač kaže kako je doskora svirao sa Lujom Armstrongom, ili u posleratnom Berlinu gde mi isti taj čovek kaže da je svirao saksofon u orkestru Majlsa Dejvisa. U ovom čoveku su se zaista bile sustigle minimum tri epohe, s tim što je ova sadašnja, nažalost, vidljivo išla ka propasti.

Već je odvaljen, povlačimo po koji dim. Prijatelj šapuće da ima spid. Dok gleda u tablet, Malači čuje šapat, istog momenta dreknuvši sa oduševljenjem: “Hey, you have a speed?!” Ostavljamo mu sve što imamo. Odlazimo začuđeni, pomalo i zasićeni, bogati i osiromašeni. Glavni utisak je da bi se sa sopstvenim duševnim strukturama teško dalje snalazili u Malačijevom prisustvu.

Sutradan ga tražim po internetu. Malači Bazden. Zbilja jeste studirao na Berkliju, svirao u Americi na prestižnim mestima sa nekim od najpoznatijih džez muzičara na svetu. O svemu tome je pričao kao da je odlučio da bude nešto potpuno suprotno od onog što je mogao biti. Nerazjašnjivo, dostižno, ali nepojmljivo.

Nekoliko meseci nakon toga, žena mi je poslala snimak kako svira i gotovo se valja po podu iste metro stanice, Rozentaler plac. Nakon što sam se preselio, narednih nekoliko puta viđao sam ga na istom mestu u daleko gorim stanjima. Jedino čega je čvrsto mogao da se drži je saksofon, vredan nekoliko epoha. On mu je održavao ravnotežu, isključivo u sedećem ili poluležećem položaju. Pored njega bi gotovo uvek bila poluprazna ili prazna flaša nekog žestog pića.

Berlin je Litl ving u konstantnom duru, momenat u kome izostaje svaki mol, koji će ti makar nešto jasnije reći da se radi o žalu za nečim što je izgubljeno. Sve je to neki tromi dur koji se pravi da sve razume i sve može da isprati. Seta, uživanje i običnost življenja igraju egal utakmicu, u kojoj produžeci nemaju ograničeno vreme, a niko ni ne pomišlja na penale.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Beograd, 15. mart

Komentar

Normalni ljudi i policijska brutalnost: Ostati čitav, u inat

Ovaj režim pada jer su ustali ljudi koji imaju jasan politički stav, jasno razlikuju pravdu od nepravde, ali nisu organizovani aktivisti ili politički angažovani. Režim zna da su oni najveća opasnost po opstanak korumpiranog sistema jer su većina u ovom društvu. Zato baš njih moramo štititi po svaku cenu

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Komentar

Dva jezgra političkog okupljanja

Ideološkim i moralističkim čistunstvom ne može se pobediti režim Aleksandra Vučića. Nužno je da se građani okupe oko dva politička jezgra koja zajednički streme ka istom cilju

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure