img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Kad na vrbi rodi jelka

13. април 2022, 19:34 Ivan Ivanji
foto: james wheeler / pexels
Copied

Gradsko sam dete. Slušam i čitam kako se poneko seća odlazaka na selo odakle potiče njegov rod, slobodnog detinjstva kraj reka i usred cveća, šta je baka kuvala, šta deka pričao. Zvuči prelepo, gotovo da im zavidim jer ja nemam takva iskustva. Ja sam sela upoznavao kad me je otac, ginekolog, vodio sa sobom odazivajući se na vapaj babica, na poziv uplašenih očeva, kasnije kao reporter da pitam za setve i žetve, zadruge i poreze. Nikad nisam prespavao na selu.

Odrastao sam pored vodotoka koji se s pravom nazivao kanalom – pored Begeja. U njemu sam plivao, bojao se pijavica, veslao. Kasnije sam naučio da poštujem Dunav, pogotovo kod Novog Sada, gde je moćan i jak. Nažalost, Dunav me tu podseća na raciju, ubijanja, bacanja ljudi pod led. Upoznao sam dobro tu moćnu reku i u Beču, gde je samo u pesmi plav, i naravno u Beogradu.

Nama matorcima pametnije je da pogled bacamo u prošlost nego u kratku budućnosti i njen neminovni završetak. Ja pred spavanje sve češće mislim na jedinu godinu koju sam proživeo u prirodi na obali divlje, male reke, na obodu šume, i to još u dvorcu sa temeljima starim preko sedam stotina godina.

Govorim o 1958. godini. Imao sam 29 godina i to je važan podatak da bi se razumelo šta i kako sam tada doživljavao sve oko sebe, svakako ne sa onoliko pažnje koliko priroda zaslužuje.

Bio sam tada postavljen za glavnog urednika lista “Mladost na autoputu”, koji je izlazio u sklopu Savezne radne akcije izgradnje autoputa Zagreb–Ljubljana. Bio sam sa takozvanim glavnim štabom smešten u dvorcu na ostrvu usred bučne, nervozne reke Krke, mesto se zove Otočec ob Krki. Slovenci taj svoj kraj zovu Dolenjska. Ima značajnu industriju, ali za mene je to zavičaj cvička, vina koje volim, a koje je za većinu potrošača kiselije i nepitkije od sirćeta.

Dvorac koji su prvi put u 13. veku podigli neki grofovi – a ko bi drugi? – više je puta doterivan i rekonstruisan, oštećen u borbama Drugog svetskog rata, renoviran da bi postao hotel, ali i da nama posluži. Kad smo se uselili, građevinski radovi bili su završeni, ali naravno nije još sve bilo namešteno za fine goste. U sobi na drugom spratu sam imao gvozdeni vojnički krevet sa starim dušekom, sto sa dve stolice i eksere na zidu za odelo. Veš i pidžame su stajali u koferu. Dva prozora su gledala na mali slap Krke, žubor vode bi me uspavljivao.

Redakcija mi je bila na prvom spratu u dve sobe koje će postati najskuplji apartman budućeg hotela. Imali smo na raspolaganju nekoliko nerendisanih stolova, induktorski telefon koji je dosta često bio u funkciji, ali ne i kad je najpotrebniji, stare mehaničke pisaće mašine. Kad bi nešto hitno trebalo proveriti, sedao bih na motocikl Puh 175 i otperjao gde treba. U jarku sam završio samo jednom, praveći se važan pred devojkom koja je sedela iza mene, a koja će postati slavna glumica, što tada nisam ni naslućivao. Znao sam da je lepa.

Gugl o svemu tome nema pojma. Komplet novina koje sam izdavao sakrio se pod prašinom na vrhu nekog mog ormana, neću da ga potražim za ovu priliku, ne želim da naletim na nešto što bi protivurečilo mojim lepim uspomenama.

Samo je Ivo Andrić umeo da opiše bosanske reke i ćuprije. Ovu moju slovenačku reku, dva drvena mosta preko nje, dočarati rečima samo bi on umeo, ne usuđujem se ni da pokušam. Na jednoj staroj vrbi koja se nagnula nad tok Krke izrasla je mlada jelka. Shvatio sam da čak i slavna izreka može da ima drugačiji smisao, kad je na vrbi izraslo drugo stablo, moglo je nekad i grožđe, zašto da ne? To znači da je sve moguće, pa možda i da još jednom doživim nešto što se dogodilo godinu dana docnije, a ovde je prigodno mesto da i to ispričam.

Poslali su me bili u međunarodni kamp mladih na austrijskom Kojčanskom jezeru. Tu sam se setio da nije daleko ni Vrbsko jezero – Wörthersee – na njemu turističko mestašce Rajfnic, gde sam kao dete bio jednom sa mamom i sasvim malom sestrom. Proverim na mapi, staza kroz šumu do njega dugačka je pet kilometara. Ujutro krenem, nađem to lepo mestašce, ne i hotel u kome smo bili tako davno, davno, ali prepoznajem čudne vikendice na stubovima ispod koji su parkirani čamci. Ručam. Vraćam se posle podne kroz šumu. Iznenada grmljavina, oluja, pljusak. Dobuje kiša po krošnjama, ali ni kap ne probija kroz tu prirodnu zelenu kupolu. Uz grmljavinu, u polumraku kroz koji se probija odsev munja, bez imalo straha se mirno šetam, vraćam u kamp. Kad stignem do ruba šume, oluja prestane, sine večernje sunce, a na nebu duga. Nisam izmislio ovu sliku, časna reč! Tako se sećam. I bilo je neizmerno lepo.

Ta je godina za mene ostala nezaboravna – stvarno vreme uživanja.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure