img
Loader
Beograd, 34°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Imena

21. децембар 2011, 14:58 Đorđe Matić
Copied

Točno u ponoć neki ovdašnji radijski urednik ili džokej inteligentno pušta Round About Midnight, verziju Dextera Gordona.

Kakvo ime, sričem ga na slogove: „Deks-ter Gor-don“. Kako bi naš pokojni Smoje rekao: „Puna su ti usta.“

„Deks-ter Gor-don“, ponavljam u poluglasu.

Upravo to, taj zvuk je razlog zašto je Amerika izmišljena. Ne zbog nje same, nego – zapanjeno nad otkrićem do kojeg je toliko dugo trebalo da se stigne – zbog nas. Poslije onoga rata, kad su stigla prvi put, preko Glasa Amerike i Vilisa Konovera, u imenima je bio isti san koji su sanjala druga imena – draga, naša, ne znam da li i zapamćena u kulturi bez pamćenja – Bubiša Simić, Darko Kraljić, Bora Roković, Prohaska, Boško i drugi. Imena čiji se eho prenio sve do moje generacije, eho u njima koji je jasan kao i prvoga dana: on je i sada zvuk oslobađanja, zvuk obećanja kakvo ništa drugo nije ponudilo. I, važnije, kakvo čak ni poslije, ni danas, ništa nije moglo srušiti. To je bio i zvuk mogućnosti bijega, a na njega se kod i nas i na cijelom kontinentu nije moglo ne odazvati: ne od takozvane realnosti, kako će pomisliti površni, nije to „eskapizam“; to je bio bijeg – od historije. Od Evrope.

Ovih je godina, u meni pak, i ona, Evropa i njeno najbolje, u neočekivanoj koncilijantnoj gesti kulturnog i ličnog pamćenja, svojom ljepotom stala i pomirila se s imenima i svijetom s kojima je tako dugo bila u sukobu. Pa onda izgovaram i njene, (pozitivnom?) diskriminacijom birane pojmove, slušam njihov zvuk i pridružujem njihovu muziku onoj Novoga Svijeta.

Najgracioznija od svih, naravno, imena su ranih talijanskih slikara – laka kao anđeosko pero, bistra kao Petrarkina potočna voda: Tiepolo. Cimabue. Giotto. Massaccio. Tizian. Raffaello Sanzio… Ili veličanstveno, kao melodija mramora, gdje je i nematerijalno i najčvršće sljubljeno u jedno – Michelangelo Buonarotti.

Nije tu sve samo do imanentne melodije jezika. Kompozitori, zvone im drugačije – njihova imena zvuče prisno, nasmijano, kao miris radnje lokalnog brkatog brijača. I pjevaju – kako drugačije? – kao i muzika im: Bellini. Mascagni. Puccini. Leoncavallo. Galopiraju kao njihove uvertire (i doslovno – kao u Vilhelmu Telu), ili teku blago, fluidno kao lirični pasaži i intermeca (najljepši iz Cavallerie Rusticane).

Stavljam uz njih posljednji tajni sastojak, bez kojeg nijedna naša kulturna priča ne bi bila puna. Rusi.

Protagonisti Revolucije i Prve zemlje socijalizma, u demonskoj sinergiji slavenske, židovske, armenske, gruzijske onomastike, zvuče i dalje tajnovito, mistično poput ruske noći. I prijeteće, kao ledeni vjetar, čak i nakon toliko vremena, i nakon svega: Molotov, Kaganovič, Berija, Maljenkov, Jenukidze, Mikojan.

Oficiri pak, junaci ratova, još pokrenu davne dječačke srsi, od jednog nikad sasvim izbrisanog, bit će historijskog uzbuđenja, koje se razmaše kao bura i začekića u nama, odraslima u naročitom dobu i njegovim pričama – a preko priča, opet, generacije očeva odraslih u strašno vrijeme prije i oko Loma i onog traumatskog „Ne“, tu gdje još uvijek upravo religiozno zvone imena maršala i generala armija: Buđoni, Žukov, Semjon Timošenko, Klim Vorošilov! Umjetnici, hudožestveniki, znanstvenici i intelektualci, naprotiv – široko, dramatski pompozno i tolstojski otmjeno: Roždestvenski, Rostropovič, Pliseckaja, Tigran Petrosjan.

Danilo Kiš u Homo Poeticusu piše o grubim suglasnicima, o prokletstvu neizgovorljivosti naših imena s glasom „k“, van kruga gdje je dobacivala K und K: Krleža, Kafka, Koš i Kiš („kr-kr“, kako veli on sam). Umjesto njih, danas drugi k-ovi: Kerum i Kosor, Kuljiš i Kuliš. Karadžić i Krstić.

Razvio sam, ovdje gdje sam, igru imena i zvukova do savršenstva. Ponavljam ih, mumljam, mantram, izgovaram u sebi i naglas, razgovjetno. Lista, promjenjiva, kojom bajam, brani me od ovih koja ne želim čuti, što gade banalnostima i dosadom, i agresivno; imena kukasta i tvrda, kao plafon usta o koji udaraju i grebu ružni, kotrljajući palatali.

Ili, da se ne šalimo, čuva me i od ovih drugačije oblikovanih u govornom aparatu i u svijesti. Mekših možda, ali zato na drugi način enervantnih, također neherojskih u vremenu bez heroja, šta god rekao Breht: čitava je to abeceda, zapadni alfabet, od A do Z – od Asanž do Zakerberg.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

Komentar

Pregled nedelje

Vučićev testosteron, nepravda i beščašće

Da li bi ste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina

Filip Švarm

Komentar

Tako rade kukavice: Premlaćivanje studenata sa najavom

Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda

Nemanja Rujević

Komentar

Vidovdan 2025. i ujka Albert

Generacija koja vodi ovu pobunu prihvata razlike kao deo svog horizonta normalnosti, nešto prirodno i podrazumevano. Otuda je njihov patriotizam čist, nimalo nalik toksičnom nacionalizmu iz devedesetih

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure