img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Imena

21. decembar 2011, 14:58 Đorđe Matić
Copied

Točno u ponoć neki ovdašnji radijski urednik ili džokej inteligentno pušta Round About Midnight, verziju Dextera Gordona.

Kakvo ime, sričem ga na slogove: „Deks-ter Gor-don“. Kako bi naš pokojni Smoje rekao: „Puna su ti usta.“

„Deks-ter Gor-don“, ponavljam u poluglasu.

Upravo to, taj zvuk je razlog zašto je Amerika izmišljena. Ne zbog nje same, nego – zapanjeno nad otkrićem do kojeg je toliko dugo trebalo da se stigne – zbog nas. Poslije onoga rata, kad su stigla prvi put, preko Glasa Amerike i Vilisa Konovera, u imenima je bio isti san koji su sanjala druga imena – draga, naša, ne znam da li i zapamćena u kulturi bez pamćenja – Bubiša Simić, Darko Kraljić, Bora Roković, Prohaska, Boško i drugi. Imena čiji se eho prenio sve do moje generacije, eho u njima koji je jasan kao i prvoga dana: on je i sada zvuk oslobađanja, zvuk obećanja kakvo ništa drugo nije ponudilo. I, važnije, kakvo čak ni poslije, ni danas, ništa nije moglo srušiti. To je bio i zvuk mogućnosti bijega, a na njega se kod i nas i na cijelom kontinentu nije moglo ne odazvati: ne od takozvane realnosti, kako će pomisliti površni, nije to „eskapizam“; to je bio bijeg – od historije. Od Evrope.

Ovih je godina, u meni pak, i ona, Evropa i njeno najbolje, u neočekivanoj koncilijantnoj gesti kulturnog i ličnog pamćenja, svojom ljepotom stala i pomirila se s imenima i svijetom s kojima je tako dugo bila u sukobu. Pa onda izgovaram i njene, (pozitivnom?) diskriminacijom birane pojmove, slušam njihov zvuk i pridružujem njihovu muziku onoj Novoga Svijeta.

Najgracioznija od svih, naravno, imena su ranih talijanskih slikara – laka kao anđeosko pero, bistra kao Petrarkina potočna voda: Tiepolo. Cimabue. Giotto. Massaccio. Tizian. Raffaello Sanzio… Ili veličanstveno, kao melodija mramora, gdje je i nematerijalno i najčvršće sljubljeno u jedno – Michelangelo Buonarotti.

Nije tu sve samo do imanentne melodije jezika. Kompozitori, zvone im drugačije – njihova imena zvuče prisno, nasmijano, kao miris radnje lokalnog brkatog brijača. I pjevaju – kako drugačije? – kao i muzika im: Bellini. Mascagni. Puccini. Leoncavallo. Galopiraju kao njihove uvertire (i doslovno – kao u Vilhelmu Telu), ili teku blago, fluidno kao lirični pasaži i intermeca (najljepši iz Cavallerie Rusticane).

Stavljam uz njih posljednji tajni sastojak, bez kojeg nijedna naša kulturna priča ne bi bila puna. Rusi.

Protagonisti Revolucije i Prve zemlje socijalizma, u demonskoj sinergiji slavenske, židovske, armenske, gruzijske onomastike, zvuče i dalje tajnovito, mistično poput ruske noći. I prijeteće, kao ledeni vjetar, čak i nakon toliko vremena, i nakon svega: Molotov, Kaganovič, Berija, Maljenkov, Jenukidze, Mikojan.

Oficiri pak, junaci ratova, još pokrenu davne dječačke srsi, od jednog nikad sasvim izbrisanog, bit će historijskog uzbuđenja, koje se razmaše kao bura i začekića u nama, odraslima u naročitom dobu i njegovim pričama – a preko priča, opet, generacije očeva odraslih u strašno vrijeme prije i oko Loma i onog traumatskog „Ne“, tu gdje još uvijek upravo religiozno zvone imena maršala i generala armija: Buđoni, Žukov, Semjon Timošenko, Klim Vorošilov! Umjetnici, hudožestveniki, znanstvenici i intelektualci, naprotiv – široko, dramatski pompozno i tolstojski otmjeno: Roždestvenski, Rostropovič, Pliseckaja, Tigran Petrosjan.

Danilo Kiš u Homo Poeticusu piše o grubim suglasnicima, o prokletstvu neizgovorljivosti naših imena s glasom „k“, van kruga gdje je dobacivala K und K: Krleža, Kafka, Koš i Kiš („kr-kr“, kako veli on sam). Umjesto njih, danas drugi k-ovi: Kerum i Kosor, Kuljiš i Kuliš. Karadžić i Krstić.

Razvio sam, ovdje gdje sam, igru imena i zvukova do savršenstva. Ponavljam ih, mumljam, mantram, izgovaram u sebi i naglas, razgovjetno. Lista, promjenjiva, kojom bajam, brani me od ovih koja ne želim čuti, što gade banalnostima i dosadom, i agresivno; imena kukasta i tvrda, kao plafon usta o koji udaraju i grebu ružni, kotrljajući palatali.

Ili, da se ne šalimo, čuva me i od ovih drugačije oblikovanih u govornom aparatu i u svijesti. Mekših možda, ali zato na drugi način enervantnih, također neherojskih u vremenu bez heroja, šta god rekao Breht: čitava je to abeceda, zapadni alfabet, od A do Z – od Asanž do Zakerberg.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

17.septembar 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

Komentar

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji

Komentar

Šta se desilo u Ćacilendu?

Goruće pitanje nije zašto se šator u Ćacilendu zapalio, već šta šta to šatorsko naselju ima da traži ispred Narodne skupštine već pola godine

Davor Lukač

Komentar

Otkud Bule Goncić među blokaderima

Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene Trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure