img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ćorave kutije

03. mart 2010, 20:23 Petar Luković
Copied

Pre skoro 14 godina, maja 1996, objavio sam svoj poslednji tekst u nedeljniku „Vreme“. Dva meseca kasnije, tipično lukovićevski – burno, dramatično, uz teške reči – dao sam otkaz u „Vremenu“, zatvorivši zauvek jedno novinarsko poglavlje koje je trajalo punih pet godina, u najstrašnijem političkom okolišu brzohodajućih ratova, miloševićevskog ludila, masovnih zločina, bombardovanja Sarajeva, pomahnitalog srpskog nacionalizma, medijske tragedije koja se pretvorila u gebelsovsku propagandu, o Srebrenici da ne govorim. Raditi u „Vremenu“ u to doba značilo je da posedujemo potvrdu da u smrdljivom srpskom novinarstvu devedesetih nismo neizlečivo srbnuli, da smo kako-tako sačuvali nešto zdravog razuma, spremni da glasno kažemo i napišemo ono što gotovo niko u Srbiji nije smeo da napiše: da su Karadžić i Mladić zločinci, da je Milošević začetnik svih krvoprolića, da će se ideja o nebuloznoj Velikoj Srbiji upravo Srbima obiti o glavu, da će srpski masovni zločini ostaviti najdublji žig u nekakvoj budućnosti, ako budućnosti uopšte bude s takvim poremećenim patriotama koji su zaseli na čelo Srbije.

„Vreme“, dabome, nije bilo najtiražnije, niti najčitanije; Srbi su to doba obožavali „Politiku“, „Politiku ekspres“ i „Večernje novosti“, celivali jezikom TV ekran s logom Dnevnika i Dnevnikovim dodatkom, mentalno a vaskoliko uvereni da je u pitanju Svetska Zavera Kosmičkih Dimenzija, onanišući nad mrtvim, raskomadanim neprijateljom, svejedno kako se neprijatelj zvao: Ustaša, Šiptar, Musliman, Slovenac. Važno da je mrtav, sve ostalo su sitnice.

Za ogromnu većinu ljudi u „Vremenu“, nikakve dvojbe nije bilo kako je i zašto sve počelo. Pisali su o tome Stojan Cerović, Miloš Vasić, Dejan Anastasijević, naravno – autor ovog teksta koji je kolumnu „Ćorava kutija“ koristio kao urnebesnu odbranu razuma od najezde idiota. Jedini oblik uživanja bio je sam tekst: pisana mogućnost da krvnika nazoveš pravim imenom, da glasno kažeš da imamo posla sa hladnokrvnim zločincima koji znaju šta rade, da pokušaš da se potučeš sa grozomornom stvarnošću potpuno poremećene Srbije – a da u redakciji nađeš vrstu utehe, uz alkoholnu depresiju, preferans, totalno pušačku free-zone, polutrezne razgovore s istomišljenicima.

Bilo je to doba, podsećam, kad internet a la Google nije postojao; kad nije bilo mobilnih telefona ili SMS-ova; kad je fiksni telefon bio Majka & Maćeha, kad je Fax bio kralj istraživačkog novinarstva, kad se slavilo jer smo preživeli još jedan mesec i kad je plata od 10 nemačkih maraka bila smatrana impresivnim uspehom poslodavca.

Ali, više ne znam kako, zaboravio sam, uspevali smo da iz nedelje u nedelju objavljujemo ono što u Srbiji niko nije objavljivao; kad su telefonske veze s Hrvatskom i Bosnom prekinute, snalazili smo se; sećam se da sam svoje tekstove za „Feral Tribune“, preko Pariza, Londona, Varšave, slao u Split; pamtim da smo tekstove iz Hrvatske primali iz Njujorka, Fax koji smo kupili od Mileta Isakova ostao je ključ naših tekstualnih pobeda.

A gde je tu uživanje, pitate? U činjenici da smo opstali, valjda, pored svih svađa, problema i nesporazuma. Nije, recimo, nikakva tajna da sam zahvaljujući funkciji zamenika glavnog i odgovornog urednika uspešno ignorisao radove Ljiljane Smajlović; da smo se mrzeli od prvog susreta – jesmo; da sam činio sve da je iz „Vremena“ udaljim, priznajem. Na kraju sam, razume se, izgubio: ja otišao, ona ostala još neko vreme.

I ako u ovom „Vremenu uživanja“ želite da čujete priče o sentimentalnoj seansi gde se svi vole, to zaboravite. Ali sam, zato, činio sve da Teofila Pančića tekstovima uvedem u „Vreme“, svih ovih godina ostao sam The Best Friend s Ljubomirom Živkovim, baš kao sa Milošem Vasićem ili Dejanom Anastasijevićem.

„Vreme uživanja“ pod naslovom „Luković vs. Vreme/Vreme vs. Luković“ u godinama iza nas nastavilo se mnogobrojnim polemikama, teškim i lakšim rečima, komentarima na obe strane, ali se, de facto, ništa nije promenilo: velike ljubavi se uvek završavaju na najokrutniji način. Zato je telefonski poziv Dragoljuba Žarkovića (prvi u ovih 14 godina) bio povod/prilika za Lukovića da se seti adresa iz Narodnog fronta i Mišarske i zaključi da je Vreme (kao protok vremena) u Vremenu (kao nedeljniku) ostavilo nekog vanvremenskog traga.

Jeste, jebiga. I zato sam, uprkos svemu, ponosan.

Autor je bivši zamenik glavnog i odgovornog urednika „Vremena“. Danas glavni i odgovorni urednik veb-portala www.e–novine.com

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar

Komentar

Vidovdan, dan posle: Studenti, hvala i nema nazad

Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Kvantni skok u srpsku budućnost: Maketa za Ekspo 2027. u Surčinu

Pregled nedelje

Ekspo kao Surčinski klan

Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji

Filip Švarm

Komentar

Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara

Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure