img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ćorave kutije

03. март 2010, 20:23 Petar Luković
Copied

Pre skoro 14 godina, maja 1996, objavio sam svoj poslednji tekst u nedeljniku „Vreme“. Dva meseca kasnije, tipično lukovićevski – burno, dramatično, uz teške reči – dao sam otkaz u „Vremenu“, zatvorivši zauvek jedno novinarsko poglavlje koje je trajalo punih pet godina, u najstrašnijem političkom okolišu brzohodajućih ratova, miloševićevskog ludila, masovnih zločina, bombardovanja Sarajeva, pomahnitalog srpskog nacionalizma, medijske tragedije koja se pretvorila u gebelsovsku propagandu, o Srebrenici da ne govorim. Raditi u „Vremenu“ u to doba značilo je da posedujemo potvrdu da u smrdljivom srpskom novinarstvu devedesetih nismo neizlečivo srbnuli, da smo kako-tako sačuvali nešto zdravog razuma, spremni da glasno kažemo i napišemo ono što gotovo niko u Srbiji nije smeo da napiše: da su Karadžić i Mladić zločinci, da je Milošević začetnik svih krvoprolića, da će se ideja o nebuloznoj Velikoj Srbiji upravo Srbima obiti o glavu, da će srpski masovni zločini ostaviti najdublji žig u nekakvoj budućnosti, ako budućnosti uopšte bude s takvim poremećenim patriotama koji su zaseli na čelo Srbije.

„Vreme“, dabome, nije bilo najtiražnije, niti najčitanije; Srbi su to doba obožavali „Politiku“, „Politiku ekspres“ i „Večernje novosti“, celivali jezikom TV ekran s logom Dnevnika i Dnevnikovim dodatkom, mentalno a vaskoliko uvereni da je u pitanju Svetska Zavera Kosmičkih Dimenzija, onanišući nad mrtvim, raskomadanim neprijateljom, svejedno kako se neprijatelj zvao: Ustaša, Šiptar, Musliman, Slovenac. Važno da je mrtav, sve ostalo su sitnice.

Za ogromnu većinu ljudi u „Vremenu“, nikakve dvojbe nije bilo kako je i zašto sve počelo. Pisali su o tome Stojan Cerović, Miloš Vasić, Dejan Anastasijević, naravno – autor ovog teksta koji je kolumnu „Ćorava kutija“ koristio kao urnebesnu odbranu razuma od najezde idiota. Jedini oblik uživanja bio je sam tekst: pisana mogućnost da krvnika nazoveš pravim imenom, da glasno kažeš da imamo posla sa hladnokrvnim zločincima koji znaju šta rade, da pokušaš da se potučeš sa grozomornom stvarnošću potpuno poremećene Srbije – a da u redakciji nađeš vrstu utehe, uz alkoholnu depresiju, preferans, totalno pušačku free-zone, polutrezne razgovore s istomišljenicima.

Bilo je to doba, podsećam, kad internet a la Google nije postojao; kad nije bilo mobilnih telefona ili SMS-ova; kad je fiksni telefon bio Majka & Maćeha, kad je Fax bio kralj istraživačkog novinarstva, kad se slavilo jer smo preživeli još jedan mesec i kad je plata od 10 nemačkih maraka bila smatrana impresivnim uspehom poslodavca.

Ali, više ne znam kako, zaboravio sam, uspevali smo da iz nedelje u nedelju objavljujemo ono što u Srbiji niko nije objavljivao; kad su telefonske veze s Hrvatskom i Bosnom prekinute, snalazili smo se; sećam se da sam svoje tekstove za „Feral Tribune“, preko Pariza, Londona, Varšave, slao u Split; pamtim da smo tekstove iz Hrvatske primali iz Njujorka, Fax koji smo kupili od Mileta Isakova ostao je ključ naših tekstualnih pobeda.

A gde je tu uživanje, pitate? U činjenici da smo opstali, valjda, pored svih svađa, problema i nesporazuma. Nije, recimo, nikakva tajna da sam zahvaljujući funkciji zamenika glavnog i odgovornog urednika uspešno ignorisao radove Ljiljane Smajlović; da smo se mrzeli od prvog susreta – jesmo; da sam činio sve da je iz „Vremena“ udaljim, priznajem. Na kraju sam, razume se, izgubio: ja otišao, ona ostala još neko vreme.

I ako u ovom „Vremenu uživanja“ želite da čujete priče o sentimentalnoj seansi gde se svi vole, to zaboravite. Ali sam, zato, činio sve da Teofila Pančića tekstovima uvedem u „Vreme“, svih ovih godina ostao sam The Best Friend s Ljubomirom Živkovim, baš kao sa Milošem Vasićem ili Dejanom Anastasijevićem.

„Vreme uživanja“ pod naslovom „Luković vs. Vreme/Vreme vs. Luković“ u godinama iza nas nastavilo se mnogobrojnim polemikama, teškim i lakšim rečima, komentarima na obe strane, ali se, de facto, ništa nije promenilo: velike ljubavi se uvek završavaju na najokrutniji način. Zato je telefonski poziv Dragoljuba Žarkovića (prvi u ovih 14 godina) bio povod/prilika za Lukovića da se seti adresa iz Narodnog fronta i Mišarske i zaključi da je Vreme (kao protok vremena) u Vremenu (kao nedeljniku) ostavilo nekog vanvremenskog traga.

Jeste, jebiga. I zato sam, uprkos svemu, ponosan.

Autor je bivši zamenik glavnog i odgovornog urednika „Vremena“. Danas glavni i odgovorni urednik veb-portala www.e–novine.com

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Čast Srbije se brani u Kosjeriću i Zaječaru

Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam

Filip Švarm

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure