img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Banja Luka

04. мај 2016, 18:11 Muharem Bazdulj
Copied

Jedno od najživljih sjećanja iz mog ranog djetinjstva jest kad me probudio zemljotres. Sjećam se da smo se koji dan ranije bili vratili s mora i sjećam se kako sam se probudio i kako se sve treslo. U haustoru je nastala buka, neki su izlazili iz stanova i iz zgrade, valjda u strahu da se ne sruši. Živo mi je, kažem, to sjećanje, ali donedavno nisam mogao da fiksiram tačan datum kad se to desilo. Evo kako sam uspio.

Vrteći neku noć random miks jugoslovenskog rokenrola uvukle su mi se u uho Široke ulice od Prljavog kazališta, uvodna pjesma sa albuma Heroj ulice iz 1981. godine. Super je ta pjesma i super joj je refren: Iako osjećam da gorim, srce mi je hladno kao rijeka, hladno kao rijeka što protiče kroz grad. To je najbolja pjesma na albumu, uz naslovnu koja ga zatvara. Obe imaju ulice u naslovu, prva u nominativu množine, druga u genitivu jedine, i obe su očite posvete Brusu Springstinu i albumu The River, prva se naslanja na Out in the Street, a druga na Point Blank. Springstinov album je iz 1980, a Heroj ulice je objavljen godinu dana kasnije.

To je zapravo jedini album Prljavog kazališta koji volim, a omot ploče mi je naročito drag. Na njemu je muškarac u plavom odijelu nacrtan s leđa. U rukama drži buket cvijeća. Nalazi se na trgu nekog srednjoevropskog grada, to nam je jasno po fasadama. Na trgu je i ulični sat koji pokazuje dvanaest i pet. Sastanak je, reklo bi se, zakazan za podne, a djevojka malo kasni. Na jednoj zgradi, umjesto imena hotela, piše Heroj ulice.

Slušam, dakle, Široke ulice, u mislima vizuelizujem omot ploče i u trenu pomislim na – Banja Luku. U prvi mah i ne znam zašto mi se čini da je neimenovani grad iz Širokih ulica Banja Luka. Onda mi nekako sine da je od svih gradova u kojima sam bivao i koje volim, Vrbas nekako ponajviše hladna rijeka što protiče kroz grad. Zelena je, brza, nepredvidiva, lijepa, prava rijeka, planinska, a protiče baš kroz grad, baš posred grada. Sava nije toliko dio zagrebačke svakodnevnice, Beograd ima dvije rijeke, Miljacka nije prava rijeka, sve mi nekako vuče na Banja Luku.

Ima jedan lokal u ulici Braće Čubrilovića kog se prvog sjetim kad mislim na Vrbas. Lijep je Vrbas i sa Kastela, nije da nije, ali ovdje u Braće Čubrilovića, u cijelom Mejdanu zapravo, ima nečeg od atmosfere ljetnih nedjelja u djetinjstvu, lijenih popodneva kad smo bili kao Gunisi iz onog Donerovog filma. To hladno zelenilo Vrbasa koje baca u zenbudistički mir zamišljam dok slušam Houru kako pjeva Iako osjećam da gorim, srce mi je hladno kao rijeka, hladno kao rijeka što protiče kroz grad.

Pa onda shvatim – i onaj sat sa omota ploče može biti samo banjalučki Krivi sat. Taj sat na Trgu Krajine na kom su kazaljke vječno podešene na devet sati i jedanaest minuta, na vrijeme kad se 27. oktobra 1969. godine desio katastrofalan zemljotres u kome je poginulo 15 Banjalučana, a preko hiljadu ih je povrijeđeno. I kazaljke sa Heroja ulice vječno stoje na dvanaest i pet, a to je uostalom metafora situacije u kojoj je voz prošao, u kojoj se katastrofa desila, u kojoj ništa ne može da se promijeni, suprotnost od pet do dvanaest.

Ali Banja Luka živi, kao što pravi grad uvijek nastavlja da živi. Banja Luka je najsrednjoevropskiji naš grad, sa najljepšim parkovima, grad u kome se tako prirodno primila Gospodska ulica kao varijacija na klasičnu švapsku Herrengasse.

A kad od Krivog sata pogledaš prema Vrbasa i Kastelu, najprije vidiš zgradu hotela na kome bi moglo da piše Heroj ulice. Malo dalje je obnovljena Ferhadija koja će za koji dan, na dvadeset treću godišnjicu rušenja i trinaestu godišnjicu odluke o proglašavanju ruševina nacionalnim spomenikom, biti ponovo svečano otvorena.

Kad smo već kod broja 13, onaj zemljotres sa početka desio se 13. avgusta 1981. godine dvije minute prije pet ujutro. Epicentar mu je bio u blizini Banje Luke. To je godina u kojoj je izišao Heroj ulice. Na datum sam naišao slučajno tražeći datum onog jačeg i tragičnijeg zemljotresa iz 1969. godine.

Taj 13. avgust 1981. godine mi je, međutim, odnekud poznat. Pa se sjetim: tog dana je umro Stevan Doronjski, predsjednik skupštine AP Vojvodine, i to je bio posljednji dan žalosti koji je proglašen za cijelu SFRJ.

Imao sam jedva četiri godine, moj svijet je počeo da se trese i nikad zapravo nije prestao. Kad se svijet trese i kad zemlje nestaju, ostaju ti samo gradovi, ostaje ti samo grad. Kad se s tim pomiriš, bude ti lakše. Iako osjećam da gorim, srce mi je hladno kao rijeka, hladno kao rijeka što protiče kroz grad.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Čast Srbije se brani u Kosjeriću i Zaječaru

Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam

Filip Švarm

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure