
Iz rođendanskog dvobroja
Policija i BIA kao plaćene dadilje narko-kartela
„Vreme“ istražuje kako je mafijaška likvidacija u Beogradu na vodi ogolila da policija posmatra i štiti kriminalce, umesto da ih hapsi. Pa ih još ubiju na njihove oči
„Petrovačka cesta je nesporno ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ono što je sporno, je što nema ni jednog dokaza koji pokazuje da je Vladimir Mikec naredio bilo šta, a kamoli dejstvo prema civilima, nema čak dokaza ni da je on bio neko ko bi mogao da izda takvu naredbu“
Viši sud u Beogradu zakazao je za 14. oktobar suđenje četvorici hrvatskih pilota koje Tužilaštvo za ratne zločine tereti da su u avgustu 1995. bombardovali kolonu civila na Petrovačkoj cesti u Bosni i Hercegovini. Sudiće im se u odsustvu. Tužilaštvo je tražilo da Sud donese posebno rešenje o dozvoli suđenja u odsustvu.
Aleksandar Olenik, branilac po službenoj dužnosti prvooptuženog Vladimira Mikca, kaže da ni on a ni ostali branioci nisu dobili to rešenje, ali su dobili poziv da je suđenje zakazano za 14. oktobar. „To nije protivzakonito, ali bilo bi normalnije da dobijemo rešenje da će im se suditi u odsustvu, pa da onda bude zakazano suđenje.“ Rešenje o suđenju u odsustvu bi omogućilo pravo eventualne žalbe.
Oficirima Vladimiru Mikcu, Zdenku Radulju, Žaljku Jeleniću i Danijelu Boroviću sudiće se u odsustvu zbog, kaže Aleksandar Olenik, hrvatskog zakona o ništavnosti svih pravnih akata Srbije vezanih za ratne zločine iz 2011.
„Pre toga, saradnja se odvijala po međunarodnom sporazumu između hrvatskog i srpskog tužilaštva o saradnji, po kome, ako se kao sad optuženi nalaze na teritoriji Hrvatske, srpsko tužilaštvo ustupa dokaze hrvatskom sudu koji vodi postupak, i obrnuto. Međutim, kad je 2011. došla na red optužnica protiv Vladimira Šeksa i tadašnjeg vrha HDZ-a, Hrvatska je prilično nesrazmerno delovala: donela je poseban zakon o ništavnosti svih pravnih akata Srbije vezane za ratne zločine – ništa ne priznajemo, ne sarađujemo, prekidamo svaku saradnju zbog jedne optužnice. Meni to deluje kao politička a ne pravna odluka.“
Četvorica oficira hrvatske vojske okrivljeni su za komandnu odgovornost, „terete se za izdavanje naređenja za bombardovanje kolone izbeglica u kojoj su se srpski civili povlačili nakon Oluje 7. i 8. avgusta 1995. godine ka Srbiji preko Bosne“, kaže Aleksandar Olenik.
„To je ratni zločin protiv civilnog stanovništva, i to nije sporno. Sporno je zašto su optuženi baš ova četvorica oficira, po meni tu fale dokazi.“, kaže branilac po službenoj dužnosti prvooptuženog.
Olenik objašnjava da ima mnogo dokaza o događaju na Petrovačkoj cesti. „Postoje preživeli i svedoci, i apsolutno je nesporno da su hrvatski migovi bombardovali u dva navrata kolonu srpskih izbeglica. Prvo su nadleteli i videli da su u koloni izbeglice, onda su se vratili i bombardovali ih. Postoje neki navodi da je među tim civilima bilo vojske, što po meni nije ni bitno jer čak i da je bilo vojnika, oni su bili izmešani sa civilima. Ovo je, dakle, ratni zločin protiv civilnog stanovništva.“
Ono što je sporno, kaže Olenik, je što „nema ni jednog dokaza koji pokazuje da je Vladimir Mikec naredio bilo šta, a kamoli dejstvo prema civilima, nema čak dokaz ni da je on bio neko ko bi mogao da izda takvu naredbu. Uveren sam da u Tužilaštvo nema dokaza da događaj na Petrovačkoj cesti poveže sa mojim branjenikom.“
Jedno od pitanja javnosti povodom slučaja „Petrovačka cesta“ je zašto je optužnica podignuta baš sad i zašto tek sad, posle 27 godina.
Aleksandar Olenik kaže „zato što Hrvatska čija je vojska izvršila to dejstvo, i Bosna na čijoj se teritoriji to desilo, nisu uradile ništa da se događaj procesuira. Istina, bosansko Tužilaštvo za ratne zločine je tražilo od Hrvatske izveštaje i dokaze ali im ih oni nisu dali, pa Bosna nije ni mogla da sprovede istragu i dođue do optužnice.“
Kako je, u takvoj situaciji, Srbiji uspelo da podigne optužnicu? Olenik smatra da „sam argument da 27 godina nije učinjeno ništa, daje i moralni i politički i pravni osnov da Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu pokrene ovaj postupak. Jer tu su prava pravičnosti i zaštita žrtava zbog kojih je bilo potrebno da se to uradi. Zato mislim da je naše Tužilaštvo bilo prisiljeno da ga pokrene, pogotovo što Srbija i Hrvatska imaju takozvanu univerzalnu nadležnost prema svim zločinima na teritoriji bivše SFRJ.“
Sa prvooptuženim koga brani, Olenik nema kontakt. Zbog pomenutog hrvatskog zakona iz 2011. godine „fizički ne mogu da dođem do klijenta, nemam ni adresu ni broj telefona niti mogu da ih nađem, jer za sve to mi treba saradnja države Hrvatske. I meni, i ostalim braniocima.“
Advokat Aleksandar Olenik, narodni poslanik liste „Zajedno za Vojvodinu-Vojvođani“, šef poslaničke grupe Evropski regioni, kaže da ga je začudio poziv Tužilaštva da po službenoj dužnosti brani Vladimira Mikeca. Priča da je još kao mlad advokat podneo zahtev da ga upišu na listu branilaca, i da je od tad prva njihova reakcija bio poziv, ovog februara, da brani prvooptuženog.
„Pozvao me je direktno Viši sud za ratne zločine a ne Advokatska komora kako je propisano. Prihvatio sam, i obavestio Komoru da nije poštovana procedura. Nisu reagovali, što meni govori da niko ne vidi ništa sporno u tome.“
Olenik kaže da je svestan mogućnosti da ova njegova aktivnost bude upotrebljena protiv njega u nekoj političkoj raspravi, „ali do sad se to nije desilo. Moj stav je da ovo suđenje bude pravično, tako da je moja odluka da nastavim sa odbranom prvooptuženog, a da se u slučaju neke političke zloupotrebe ili pritisaka, povučem.“
„Kad dobijem nalog Republike Srbije da platim porez, da idem u rat, šta god, ja ih ispunjavam, pa tako i nalog države da pružim kvalitetnu odbranu. Mislim da je to nešto najnormalnije“, zaključuje Aleksandar Olenik.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
„Vreme“ istražuje kako je mafijaška likvidacija u Beogradu na vodi ogolila da policija posmatra i štiti kriminalce, umesto da ih hapsi. Pa ih još ubiju na njihove oči
I vlast i deo opozicije osećaju nelagodu jer se pojavio novi snažni akter na političkoj sceni, kaže rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić za „Vreme“. Kaže da ljudi sa studentske liste moraju biti produžena ruka studenata i da poverenje ne smeju da iznevere
Dok vlast poziva na dijalog i osuđuje "blokaderski terorizam", opozicija za incident u Ćacilendu krivi režim koji je u centru Beograda instalirao šatorsko naselje u kome se okupljaju „nasilnici i kriminogeni elementi“.
Rezolucija Evropskog parlamenta o Srbiji koju je usvojena 22. oktobra ocenjena je kao najoštrija od svih dosadašnjih i njome se pre svega izražava podrška istinskom dijalogu o tome kako Vlada Srbije može da ispuni zahteve studenata, uključujući zahteve za prevremenim izborima
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je današnji incident ispred Skupštine Srbije „teroristički akt". Govorio je o „teškoj blokaderskoj bolesti" i sejanju mržnje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve