Za sve je kriv Ivo Sanader

Za „Vreme“ iz Zagreba

foto: reuters

Sve je počelo s krizom i padom burzi: vrijednost 10,64 posto dionica koprivničke Podravke, pohranjenih kod „Meril Linča“ kao pokriće za kredit od 34,2 milijuna eura, pala je ispod iznosa kredita. Nakon što je spriječeno da novac za spas muljaže daju Talijani, krenulo se u pregovore s mađarskim MOL-om, s kojim se dogovarao kredit za dionice Podravke nakon što se „Meril Linč“ povukao iz posla, što je rezultiralo – i to se tek nedavno otkrilo – uvlačenjem INA u cijelu priču, time da je MOL za vlasništvo 47,155 posto dionica INA dobio većinsko pravo upravljanja kompanijom. Te je pregovore vodio Damir Polančec, do kraja prošle godine potpredsjednik hrvatske vlade, a danas najviši dužnosnik koji je dopao pritvora u Remetincu.

Šefovi MOL-a, kako tvrde hrvatski mediji, pristali su na pakt s Polančecom koji ih je uvjeravao da Podravki prijeti neprijateljsko preuzimanje i da to treba spriječiti, kao i da menadžerima Podravke treba 34,2 milijuna eura da otkupe dionice i tako spriječe druge u namjeri da preuzmu dionice koprivničke tvrtke. Podravka je dobila kredit od 34,2 milijuna eura od mađarske OTP banke, čime su pokriveni troškovi za kupnju 10,6 posto dionica Podravke koje glase na tvrtku Fima Ami s Malte. Pozadinsku garanciju, bez koje ne bi bilo ni kredita, osigurao je MOL: položili su 34,2 milijuna eura depozita kod OTP banke, u kojoj je MOL jedan od suvlasnika.

NIKO NEMA POJMA: Od ambicioznog potpredsjednika Vlade zaduženoga za ekonomiju (usprkos tome što je u Vladi Ive Sanadera već postojao ministar gospodarstva!) Damir Polančec se preselio na sasvim drugi dio kraj hrvatske javnosti: u crne kronike, u kojima ga nitko više ne štedi i u poziciju u kojoj od njega ruke peru i do jučer najbliži, premijerka Jadranka Kosor, bivši premijer Ivo Sanader i njihovi ministri od kojih mnogi putra na glavi imaju barem toliko koliko i on, ali su još među „nedodirljivima“, kojih javno u Hrvatskoj nema.

Čim je Polančec uhapšen, njegovi drugovi iz HDZ-a izbacili su ga iz stranke, ne vodeći računa o inače omiljenoj rečenici da „nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže pravomoćnom presudom“. I dok su se opozicijski čelnici, ali i mnogi drugi u Hrvatskoj, oglasili stavom da ne vjeruju da je Polančec išta radio na svoju ruku, bez znanja ostalih iz Vlade, ovi drugi, vlastodršci su se ovih dana razmahali izjavama da o svemu tome pojma nisu imali. Tako je odbjegli premijer Ivo Sanader, koji u posljednje vrijeme uglavnom šuti, poslao pismo jednim dnevnim novinama kojim demantira da bi hapšenje i istraga Polančeca mogli dovesti i do njega, te takve hipoteze naziva „neumjesnima i neosnovanima“. „Svakako je moguće da je bilo koji član Vlade mogao na svoju ruku poduzeti bilo koje radnje koje su bile u njegovu resoru“, kaže Sanader, dodajući da „isto tako ta činjenica uopće ne znači da bi takva postupanja bila protuzakonita“. Dodaje i da se nastoji „insinuirati njegova povezanost s aferama koje su predmetom obrade nadležnih državnih tijela, premda za isto nema nikakvih logičkih ili pravnih razloga, a koji bi bili potkrepljeni ijednom činjenicom“.

Javio se potom i ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta: u TV intervjuu je izjavio da sigurno nitko nije znao za poslove bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. „Nitko nije znao za poslove koje je radio i za koje ga se sumnjiči, jer da je znao, najprije bi to netko prijavio. Zasigurno da nitko nije znao“, kaže Kalmeta, koji ni za jedan propust – čak niti za onu lanjsku tešku nesreću nagibnog vlaka iz Zagreba ka Splitu – nije podnio bilo kakvu odgovornost.

KOSOR PROTIV SANADERA: Niti premijerka Jadranka Kosor ni o čemu nema pojma, kao da nije sjedila u Vladi svog prethodnika Sanadera i bila prilježna zapisničarka, kako je to Sanader izjavio predajući joj premijersku palicu. Ona nije znala ništa, ali kaže da je teško moguće da su ministri u vladi njezina prethodnika Ive Sanadera mogli povlačiti poteze „na svoju ruku“, bez znanja premijera.

„Ja sam o svemu što sam kao potpredsjednica vlade i ministrica radila obavještavala predsjednika Vlade i mislim da je to princip koji definitivno treba njegovati. Prvi čovjek vlade je najodgovorniji, mora biti u sve upućen i neprekidno nadzirati procese“, izjavila je premijerka Kosor, jasno sugerirajući da je njen prethodnik morao znati za mutne poslove. To su ovih dana potvrdili i još neki ministri: kažu, jesu bili samostalni u radu, ali su o svemu važnome i o velikim poslovima obavještavali tadašnjeg premijera Sanadera.

Javnost, koju se svakodnevno uveseljava pikanterijama poput one da je Polančec u trenutku hapšenja kod sebe imao 20 mobitela sa 20 različitih brojeva telefona, da će „propjevati“ o svemu nakon što su, navodno, već propjevali neki od njegovih prethodnika u zagrebačkom zatvoru Remetinac koji su osumnjičeni za mutne poslove oko Podravke, kao i to da je Polančec u međuvremenu – od ostavke na mjesto potpredsjednika Vlade prošloga oktobra do trenutka hapšenja – prodao šest hiljada dionica Podravke (za 1,9 milijuna kuna) i da ih posjeduje još 7500, potpuno je sluđena aferama koje posljednjih mjeseci smjenjuju jedna drugu; posljednja je ova s mitom koje je od američke tvrtke „Dajmler“ stizalo u džepove visokih funkcionara hrvatske vlade od 2002. do 2008. godine, pri čemu se međusobno pljuju i optužuju ministri iz ekipe Ivice Račana, koja je na vlasti bila do 2003. godine, i ministri iz Sanaderove ere, koja je ponovo zavladala nakon toga.

KO JE SLEDEĆI: Sam Polančec, kojega zagrebački Radio 101 naziva najvišim polaznikom „Visoke poslovne škole u Remetincu“, čini se, nema u ovom trenutku puno razloga za optimizam. Navodno su mu ruke u lisicama rado vidjeli i mnogi u HDZ-u, u kojega se upisao tek sredinom ovog desetljeća. Zahvaljujući upravo Ivi Sanaderu brzometno je napredovao i dospio na visoki položaj u Vladi, ali i u Predsjedništvu HDZ-a, čijim je članom postao Sanaderovom odlukom. Dijelu stranke, tvrde hrvatski mediji, smetao je taj nagli uspon Polančeca na državnoj i stranačkoj ljestvici, dok u isto vrijeme „oni koji godinama rade za HDZ ostaju po strani“.

Sve je to jasno i iz ovog neupitnog pranja ruku koje je uslijedilo nakon Polančecova hapšenja: i Kosorice, i sviju ostalih, iako je sama Kosorica u javnosti najspornija. Upravo je ona bila vjerna Sanaderova druga (kud on, tu i ja, bila joj je potpredsjednička deviza sve dok ju nije uvrijedio nazvavši ju „zapisničarkom“, iako dobrom!) i teško je sada uvjeriti javnost da je taj zli Sanader znao sve, a ona baš ništa. I još više od toga, čim joj se pružila prilika, cijelu je stvar dosolila izjavom da je teško vjerovati da je upravo Sanader znao za sve mutne poslove pojedinih ministara, iako zdrava pamet govori da tom svojom antikorupcijskom i antikriminalnom metlom verbalno maše skoro svakoga dana zato da bi sebe izvukla iz mafijaških poslova državnog vrha koji se sve više otkrivaju.

Da li je Sanader slijedeći viđen za hapšenje? Odgovora na to pitanje još nema, ali sasvim je sigurno da „pravednici“ iz Vlade, na čelu s premijerkom, vodu usmjeravaju na taj mlin. Sigurno je i to da je Hrvatska utonula u korupciju i kriminal, da se to vidi golim okom i u svakodnevici običnih ljudi, pa više niti jedno zvučno ime koje adresu zamijeni sa remetinovačkom više ne može šokirati javnost.