Za „Vreme“ iz Libana
U Engleskoj je 2010. godine zajedno sa 54 člana svoje radikalne islamističke skupine Al Muhađerun osuđen na doživotni zatvor zbog terorizma. No, već tada se pet godina skrivao u Libanu, gdje je pobjegao iz Londona. Poručio je kako ne poštuje nikakav sud i zakone Velike Britanije i da se ne misli predati. Ponovio je kratko kako njegova organizacija Al Muhađerun nema veze sa bombaškim napadima u Londonu 2005. iako je istraga došla do članova njegove organizacije za koje se vjerovalo da su usko povezani sa Al kaidom te nastavio živjeti dalje na sjeveru Libana u tišini.
Kada sam u zgradi UN-a u Bejrutu o njemu pričao sa jednim visokim dužnosnikom, on mi je na spomen imena tog čovjeka rekao kako je taj definitivno član Al kaide i kako se skriva negdje na sjeveru Libana, ali pod navodnicima. Objasnio mi je da ga štiti Hezbolah, koji mu je i omogućio odvjetnika, i to svog najboljeg, kada je Britanija tražila od Libana da ga izruči ili da tamo služi kaznu.
„Sve dok on ne pravi probleme, vlast u Libanu neće praviti problem njemu i njegovim ljudima“, govori moj sugovornik. I tako on na sjeveru živi u miru, okružen svojim ljudima. Sve do jednog prijepodneva prije dva mjeseca.
PROZIVKA U UN–u: Omar Bakri Muhamed, traženi radikalni islamist, u miru je, prisjeća se, gledao nešto na računalu, slušao TV koji je bio upaljen, kada ga je nazvao prijatelj da mu kaže što se dogodilo. Sirijski ambasador u UN-u Bašar Džafari, tijekom rasprave u Njujorku oko mogućih sankcija Siriji zbog rata u državi, rekao je kako iza pobunjenika stoji Al kaida i kako je upravo on vođa Al kaide u Libanu, te da je odgovoran za rat, prepričao mu je prijatelj što je upravo čuo na vijestima.
„Da, iznenadio sam se kada sam to čuo, ali nisam se previše uzbudio. Nasmijao sam se i otišao pogledati na internetu što se točno dogodilo. Kada sam vidio, napravio sam odgovor putem video-isječka i stavio ga na Jutjub i nastavio dalje živjeti kao što živim zadnjih godina. Dobro, jedino što mi sada vi novinari kucate na vrata“, šali se tijekom našeg razgovora u jednom selu na sjeveru Libana Omar Bakri dok sjedimo u lokalnoj slastičarnici.
„Ja sam ovdje slobodan čovjek, kao što vidite nemam tjelohranitelje ili slično. Zašto vas onda ne bi ovdje ugostio pa da probate nešto slatko“, replicira mi na moju opasku o mjestu sastanka čiju sam lokaciju, baš kao i datum, saznao u posljednji trenutak. Naša veza za sastanak nazvala me tek pola sata prije nego što smo krenuli prema tom selu. U vožnji nismo prolazili kroz tipične kontrolne točke za ovakve osobe koje drže njegovi ljudi, no cijelo vrijeme iza nas je bio bijeli „pežo“.
Dok sam ga čekao u slastičarnici, nisam mogao ne primjetiti kako pokraj mene prolaze razni mlađi ljudi sa bradom i mjerkaju me pogledom gledajući jesam li sam i da li ih ugrožavam. Omar Bakri je iznimno opušten, odlično priča engleski. Uopće se ne uzrujava, niti kada dvije djevojke bježe od njega kada shvate tko sjedi za susjednim stolom, niti ako ga provociram sa pitanjima, pa i sa onim zašto ne želi priznati da je član Al kaide.
AL KAIDA NIJE U SIRIJI: „Naravno da nisam član. Šteta, jer biti član Al kaide je blagoslov po meni i velika čast. Zato je meni to kompliment što sam optužen za ovu veliku borbu u mojoj rodnoj Siriji koja se događa i koju podupirem. Da, blizak sam sa njima, jer puno sam prije bio objašnjavao stanje u islamskom svijetu i naravno da kada sam želio nešto komentirati o Al kaidi, da sam se konzultirao sa njima. Istina je i da sam Osami bin Ladenu pomagao oko nekih govora prije 2000. godine“, govori Omar Bakri.
Smatra da ga je sirijski režim optužio za rat u Siriji jer je rat najlakše svaliti na Al kaidu, koja, napominje, nema veze sa ovim ratom. „Kada je krenulo arapsko proljeće, Osama bin Laden, koji je tada još bio živ, pozvao je svoje članove da se ne mješaju u ove sukobe i to se striktno sluša. Da Al kaida ima veze sa ovim ratom u Siriji, ona bi to javno rekla, jer oni nisu kukavice, već hrabri ljudi koji preuzimaju odgovornost kao što su za sve svoje akcije zaista javno preuzeli odgovornost. I ne samo to, ovi pobunjenici su vrlo slabo naoružani, malo ih je, a Al kaida je jaka organizacija i ona bi mnogo jači otpor napravila kada bi se borila. Samo ovdje u Libanu u miru živi više pripadnika Al kaide, nego što je pobunjenika u Siriji. Samo što se Al kaida potiho regrutira i jača kao i svugdje drugdje u regiji. Ona nikada nije bila jača i samo čeka najbolju priliku za nastavak svetog rata“, govori mi Omar Bakri i dodaje: „Ovdje nema radikalnih islamističkih grupa umješanih u pobunu u Siriji, ovo su sve sekularne grupe i to ljudi koji su živjeli u miru mirnim životom, ali sada su krenuli u borbu protiv jedne diktature. Ja to, naravno, podržavam i pozdravljam, jer smatram da muslimani ne smiju živjeti u diktaturi, već u otvorenoj zemlji bez granica.“
NEUSPELI ASADOV BLEF: Omar Bakri Muhamed tvrdi da je sirijska vojska krizu u Homsu mogla mnogo lakše i brže riješiti, ali da je politika rata predsjednika Asada bila da se uveliča otpor i blefira po pitanju snage pobunjenika kako bi ih lakše optužili da su teroristi.
„Ovakva vojska poput sirijske je sve to mogla riješiti u Homsu u pola sata, sa raketiranjem i pravim prodorom. No, oni su se odlučili za okupaciju od mjesec dana i pokazivanje kako se bore protiv jakih terorističkih skupina koje uništavaju mir u njihovoj državi. Isto kao da su pokušali dokazati da slon može letjeti. To je, po meni, velika pogreška, jer je ona dovela do ovakvog kaosa i oči svjetske javnosti okrenula na Siriju. Istodobno, produženje krize sada pomaže pobunjenicima da ih se što više okupi i da od drugih arapskih država, kao što su Jordan ili Saudijska Arabija, dobiju oružje, što će do kraja zapaliti Siriju u kojoj mira neće još dugo biti. Mislio sam da je Asad, školovan na Zapadu, mnogo pametniji, ali opet, mislio sam da će i odmah nakon što je krenula revolucija sam otići sa vlasti i spasiti se. Sada je osuđen da se bori na život ili smrt“, govori Omar Bakri, koji prognozira da će Asad kroz godinu dana pasti sa vlasti i završiti kao Mubarak ili Gadafi.
„Tada će na vlast u Siriji doći netko od islamista, jednako kao što su i u drugim državama koje su prošle arapsko proljeće u parlament ušli oni koji su do jučer sjedili u zatvoru“, dodaje Bakri. Za to razdoblje nakon Asada predviđa kaos kao i u Iraku – ulične ratove i borbe alavita, sunita i ostalih skupina. No, predviđa i kako će tada krenuti konačni rat između Sirije i Izraela.
RAT SA IZRAELOM: „Svatko tko dođe nakon Asada na vlast u Siriji htjet će rat sa Izraelom. Za Izrael bi najbolje bilo da Asad uspije ostati na vlasti, u što sumnjam, jer upravo je on zabranio rat na Golanskoj visoravni i omogućio UN-ovim snagama da dođu tamo. Istodobno, to će biti i rat protiv SAD, jer je mnogo lakše napasti mlađeg brata Amerike, što je Izrael nego ponovno direktno Ameriku“, predviđa Omar.
Na Golanskoj visoravni je i stotinjak pripadnika hrvatske vojske, i oko 1000 austrijske. Omar Bakri smatra da su i oni tada u velikoj opasnosti. „Nitko osim alavita ne podržava UN-ove mirovne snage i islamisti neće dozvoliti da te trupe tamo borave, jer oni žele u konačni obračun sa židovima i kršćanima u toj regiji. Nadam se da imaju dobar plan evakuacije za svoje vojnike, jer će sve ići preko njih, a ovdašnje snage su mnogobrojnije od UN-ovih i njihovi su životi u velikoj opasnosti“, kaže Omar Bakri.
Na kraju razgovora nisam mogao da naglas ne primjetim kako je iznimno dobro informiran o snagama pobunjenika i Al kaide, s obzirom da sa njima, kako on tvrdi, nema ništa. Samo se nasmijao i rekao: „Tko kaže da ne pomažem revoluciji savjetima i infrastrukturom kao pojedinac? Ja sam vam samo rekao da nisam pripadnik, a kamoli šef Al kaide. U početku je ovo, nemojte zaboraviti, bio miran pokret, bilo je mnogo demonstracija bez oružja. No, tada je režim prožet diktaturom odlučio ugušiti sve u krvi. Sada će im se sve obiti o glavu, a Muslimanska braća ponovno će vladati velikom Sirijom.“
Omar Bakri Muhamed (54) rano se pridružio Muslimanskoj braći u Siriji, koja su 1982. organizovala pobunu protiv šiitsko-alavitskog režima. Ustanak je krvavo ugušen. Morao je da beži iz zemlje i nastanio se u Engleskoj. U Londonu je osnovao islamistički centar u Finsburiju i grupu poznatu pod imenom Al Muhađerun. Nikada nije krio svoja uverenja. Povodom terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001. okarakterisao je atentatore kao „veličanstvenih 19“, a posle terorističkih napada u Londonu 7. jula 2005. izjavio da ne bi voleo da vidi islamsku zastavu samo iznad rezidencije britanskog premijera u Dauning stritu 10, „već kako vijori iznad čitavog sveta“.
Britanski „Tajms“ posle toga je pisao da je desetak samoubica iz Muhamedove grupe Al Muhađerun bilo uključeno u bombaške napade u Londonu. Ubrzo zatim je proteran iz Engleske, gde je boravio dvadesetak godina sa ženom i sedmoro dece, i odlazi u Liban. Libanska državna agencija izvestila je 2010. godine, da je Bakri, koji je libanski državljanin, jedan od 54 ljudi koje je vojni sud u odsustvu osudio na doživotnu robiju. Bakri je na to izjavio da neće ni dana provesti u zatvoru, te da „ne veruje u pravosuđe ni u Britaniji, ni u Libanu“. „Neću se pojaviti na sudu“, rekao je Bakri, „to se protivi mojoj veri. Neću se nikada predati.“
