img
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Turneja Donalda Trampa

Pokoravanje Evrope

31. maj 2017, 20:17 Andrej Ivanji
fotografije: ap
Copied

Posle Saudijske Arabije i Izraela, Donald Tramp je otišao u glavni štab NATO-a u Briselu i na samit G7 na Siciliji. Usput je posetio papu. Pokazalo se da se pogledi američkog predsednika i njegovih evropskih partnera na svet i međusobne odnose razlikuju. Blago rečeno. Obaška Trampovo neotesano ponašanje utemeljeno na njegovoj predstavi o samom sebi: Ja sam veliki gazda

U glavnom štabu NATO-a u Briselu sve je spremno za grupnu fotografiju. Šefovi država i vlada ćaskaju i čekaju da se svi okupe. Iz pozadine dolazi Donald Tramp sav važan, uzdignute glave, gleda ispred sebe, nikome se ne obraća, neotesano gura premijera Crne Gore Duška Markovića koji mu se našao na putu i staje u prvi red pored generalnog sekretara Jensa Stoltenberga. Govor tela je jasan: ja sam boss; ja sam glavni; ja sam Veliki Štrumf. Britanska spisateljica Džoana K. Rouling na to tvituje: „Ti sićušni, sićušni, sićušni, mali čoveče“; a nemački satiričar Jan Bemerman: „Haha, kakav debilni, loše vaspitani seronja.“

Verovatno su to mislili i mnogi šefovi država članica NATO-a. Samo što ništa nisu rekli. Dopustili su da Tramp dođe, da ih gura, održi im bukvicu i ode. Kao đaci pred razrednim starešinom, primetili su neki komentatori.

Za razliku od Saudijske Arabije gde je boravio pre nego što je krenuo na evropsku turneju, gde je napravio posao od nekoliko stotina milijardi dolara, gde je zaigrao kolo sa saudijskim poglavarima i vidno se prijatno osećao, u Evropi se ponašao kao da je na neprijateljskoj teritoriji. Sav nakostrešen, nepoverljiv prema toj Angeli Merkel ili Emanuelu Makronu koji bi stalno nešto da pričaju o ravnopravnosti, ljudskim pravima, socijalnoj zaštiti, partnerstvu, solidarnosti, nekakvim univerzalnim vrednostima. A većina šefova Evrope stajala je pred Trampom kao onomad do gole kože pokisli Vučić pred Putinom kome je neko uredno držao kišobran.

NATO samit u Briselu

PROZIVKA: Trampova prva poseta glavnom štabu NATO-a bila je zamišljena kao demonstracija jedinstva. Makar su to i tako zamišljali evropski saveznici Sjedinjenih Država. U tom smislu već je bio postignut i jednoglasno potvrđen sporazum da države članice, na osnovu dogovora iz 2014, najkasnije do 2024. godine treba da u budžet Alijanse uplaćuju dva odsto svog BDP-a. Još je Barak Obama prebacivao evropskim partnerima da ne ispunjavaju svoje finansijske obaveze. Tramp je na svoj zapovednički način zahtevao da članice NATO-a imaju da plate koliko je predviđeno. Ako žele da budu pod odbrambenim kišobranom SAD. Članice su se sa tim saglasile.

A onda je Tramp u Briselu stao za govornicu kao da ranije ništa nije dogovoreno i počeo da proziva okupljene, da im drži bukvicu. „Dvadeset tri od dvadeset osam zemalja još uvek ne plaćaju koliko treba“, rekao je predsednik SAD. Te da to nije fer prema američkim poreskim obveznicima, te da duguju ogromne pare, te da ni dva procenta zapravo nisu dovoljna da bi se Alijansa modernizovala, povećala trupe i borbenu gotovost… Pa onda opet, da su dva procenta „apsolutni minimum“ kako bi NATO mogao da se suprotstavi „realnim i đavolskim izazovima“ sadašnjosti, naročito terorizmu.

Prekor, ukor, šefovanje, ispostavljanje računa, nediplomatski, suvišno, nakon što je sve već bilo dogovoreno u duhu američkog zahteva. Ni reči o jedinstvu, partnerstvu, zajedničkim vrednostima.

Mediji izveštavaju da je kancelarka Nemačke Angela Merkel bila izbezumljena dok ga je slušala, da je počela da gubi kontrolu i prevrće očima. I američke diplomate su bile iznenađene, izgleda da je Tramp sam u poslednjem trenutku preradio tekst govora, zaoštrio ga i pretvorio u pridiku. Očekivalo se da će se Tramp makar osvrnuti na član 5 ugovora Alijanse, koji predviđa da kada je jedna članica NATO-a napadnuta čitava Alijansa kreće u rat, ne bi li demonstrirao jedinstvo i privrženost SAD odbrambenom savezu. To se nije dogodilo. Sve se svelo na „plati pa klati“.

Tu nije bilo mesta za finese, kao na primer da famozna „dva procenta BDP-a koja idu u kasu NATO-a“ nisu sve, da bi trebalo uzeti u obzir i doprinose u vojnim misijama i slično.

Nemački magazin „Špigel“ citira neimenovanog NATO diplomatu koji je rekao: „Ovaj nam je pokazao srednji prst.“

NE, NE I NE: Posle guranja i laktanja u Briselu Tramp je otišao na samit G7 u Taorminu na Siciliji. Zaključak posle skupa nemačkih dnevnih novina „Zidojče cajtung“: Svet je sa Trampom postao još neuračunljiviji. Jaz između Amerike i ostalih šest industrijski najrazvijenijih zemalja – Francuske, Nemačke, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Japana, okupljenih u G7 – je toliko veliki da je doveden u pitanje smisao ovakvih samita.

Nikakav napredak, a kamoli sporazum, nije postignut po pitanju izbegličke, klimatske, trgovinske i razvojne politike. Tramp niti hoće da pomogne u rešavanju izbegličke krize, niti ga je briga za već postignute dogovore o klimatskim promenama, dovodi u pitanje sve trgovinske sporazume, a što se razvoja tiče, neka se svako razvija sam. America first. Blokada svega što se ne uklapa u tu Trampovu viziju.

Za razliku od skupa G20, kome pripadaju i demokratski upitne ili apsolutističke zemlje kao što su Rusija, Turska ili Saudijska Arabija, G7 se nikada nije podrazumevao isključivo kao privredno interesna, već i kao grupacija koja deli određene vrednosti: otvorena tržišta, dijalog ili prava radnika, to jest zaposlenih. Tramp do te mere iskače iz tog sistema, da je poslovično uzdržana i sabrana Angela Merkel nakon skupa frustrirano rekla da u SAD više ne vidi pouzdanog partnera.

Tramp se u Evropi ponašao kao buldožeri u Savamali. A jedini koliki-toliki otpor njegovoj pokazaću-ja-svima-vama-ko-sam-ja turneji pružala je nemačka kancelarka. Trampov pogled na svet prosto se razlikuje od onoga što predstavlja i za šta se zalaže Evropska unija.

„Zidojče“ konstatuje da Tramp ne samo da ima drugačija ubeđenja, već i posve drugačije kriterijume za uspeh od evropskih partnera. Dok dobar deo čovečanstva, pogotovo Evropljana i polovina Amerikanaca, posmatra zgroženo njegove neotesane nastupe, dok mediji ismevaju njegovo elementarno neznanje i hvataju ga u otvorenim lažima, predsednik SAD se vraća kući u ubeđenju da je njegov prvi put u inostranstvo bio ogroman uspeh: sklopio je ugovore od više stotina milijardi dolara sa Saudijskom Arabijom, koja će vredno kupovati američko oružje; posetio je u Izraelu Zid plača, našao se sa vođama Palestinaca i nešto pričao da će da ih pomiri, samo nije rekao kako; usput mu se papa smeškao; Evropljani su bili manji od makovog zrna. Sve drugo su fake news. Izmišljotine lažljivih medija.

Stvarnost izgleda drugačije: Tramp deli svet. Njegova narcisoidnost i nedostatak svesti za svetsku politiku, njegova potreba da svima pokaže ko je gazda, dovodi u pitanje tradicionalno partnerstvo između Evrope i SAD. Trampova misija je da se oko njega, Trampa, vrti sve. To je ocena mnogih evropskih medija.

EVROPSKA PREKRETNICA: Posle Brisela i Sicilije Angela Merkel je u Minhenu na jednoj narodnoj proslavi, u šatoru u kome se točilo pivo rekla: „Prošla su vremena u kojima smo u potpunosti mogli da se oslonimo na druge. To sam doživela proteklih dana. I zato mogu samo da kažem: mi Evropljani moramo svoju sudbinu da uzmemo u svoje ruke.“ I: „Naravno, uz prijateljstvo sa SAD.“ To „prijateljstvo“ je ponovila nekoliko puta. Ali: „Mi moramo sami da se borimo za svoju budućnost, kao Evropljani.“

Jeste da su u Nemačkoj izbori na jesen, i jeste da se Nemci gnušaju Trampa, ali je Merkel poznata po tome da odmerava svaku reč i da ne podleže emocijama. Međunarodni mediji su njen govor ocenili kao „enormnu prekretnicu“ u odnosima sa SAD, kao poruku nemačke kancelarke da „Evropa mora da nastavi sama“ bez svog velikog i moćnog saveznika. Jer je na njegovom čelu „egocentrična budala“, bilo je mišljenje koje je dominiralo na nemačkim društvenim mrežama.

Tramp Nemcima nije ostao dužan. Na Tviteru je napisao: „Mi imamo ogroman trgovinski deficit sa Nemačkom, a oni uplaćuju daleko manje u NATO, za vojsku, nego što bi trebalo. Veoma loše za SAD. To će da se promeni.“ Na Siciliji je izbio blagi skandal jer je Tramp nekom prilikom rekao: „Germans are bad.“ Posle su to njegovi savetnici morali da demantuju. Još jednom da izglađuju stvari nakon ispada svog šefa.

POVIJANJE KIČME: Tramp je u Evropi dobio šta je hteo, piše nemački „Špigel“. Svi su se smejali, svi su bili ljubazni, niko mu nije stao na put. Pogotovo na samitima na vrhu gestovi su politika. Gest Evrope spram ovog predsednika bio je prihvatanje njegovog načina vođenja politike, „tolerancija prema nečemu što ne bi smelo da se toleriše“. Jer, Tramp je pokazao da se ne pridržava osnovnih načela politike, da ga nije briga za zaštitu manjina, da sila ima prednost nad dijalogom, da ga nije briga za nezavisnost pravosuđa i medija. On je pokazao „da laže, da je ciničan i da neće da se drži te mukotrpne procedure koju mi nazivamo demokratijom“, piše „Špigel“.

I dalje: „Tramp mora da je stekao utisak da se agresivnost i neotesanost na našem kontinentu isplate. Dopustili smo mu da bude bezobrazan kao kod kuće.“ „Trampizam“ nije ideologija potkrepljena teorijom, kao neokonzervativizam Džordža Buša Juniora. Trampizam se zasniva na pravu jačeg, na političkom darvinizmu, on predstavlja trijumf licemerja i pohlepe i laži nad demokratijom. A Evropljani su se slikali sa Trampom sa smeškom na licu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Svet

27.oktobar 2026. M. L. J.

Peti Smit pozvala Amerikance da glasaju protiv Trampove očajne vlasti

Peti Smit poziva građane Amerike da iskoriste moć svog glasa protiv Trampovog „žalosnog vođstva”

Svet

27.oktobar 2026. Redakcija Vremena

Izrael bira premijera: Najznačajniji izbori u istoriji zemlje, Netanjahuu se klati stolica

U Izraelu su u utorak ujutru otvorena biračka mesta za jedne od najznačajnijih izbora u istoriji zemlje. Pred biračima se sada nalazi dobro poznato pitanje: da li bi Benjamin Netanjahu, premijer sa najdužim stažom u istoriji zemlje, trebalo da ostane na vlasti?

Luiz Inasio Lula da Silva

Svet

26.oktobar 2026. B. B.

Lula osvojio novi predsednički mandat u Brazilu, Bolsonaro odbija da prizna poraz

Predizbornu kampanju obeležile su i rasprave o političkoj prošlosti kandidata, pošto su se obojica tokom karijere suočavala sa optužbama za korupciju

Ilijana Jotova, aktuelna predsednica Bugarske

Bugarska

25.oktobar 2026. M.S.

Predsednički izbori u Bugarskoj: Drugi krug gotovo izvestan

Predsednički izbori održavaju se danas u Bugarskoj. Do 15 časova glasalo je oko 15 odsto birača. Prema proceni anketara drugi krug je gotovo izvestan

Rusko-ukrajinski rat, dron

Svet

25.oktobar 2026. Sofija Serova/DW

Ukrajinski dronovi sve češće parališu moskovske aerodrome: Preti li Rusiji vazdušni kolaps?

Moskovski aerodromi su u oktobru gotovo svakodnevno obustavljali rad zbog ukrajinskih dronova, a stručnjaci upozoravaju da bi dalja eskalacija mogla ozbiljno da ugrozi civilni vazdušni saobraćaj u Rusiji

Komentar

Komentar

Kraj

Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona

Igor Božić

Komentar

Tabloidni mediji, jutro posle: Rekvijem za zlo

Rekvijem za zlo ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Slavlje nakon pobede Studentske liste na izborima

Komentar

Prvi potezi buduće vlade

Potrebno je, najpre, nekako se dovući do čina primopredaje vlasti, ako s esenesovske strane bude bilo koga ko bi vlast predao. Hoćemo reći: Vučiću i njegovoj ekipi ne sme se verovati ni dve sekunde sve dok se vlast ne konstituiše

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1868
Poslednje izdanje

Ova situacija

Dan odluke – svi na izbore Pretplati se
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima

Trnovit put do promena

Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi

Ljudi su željni pravde i normalnosti

Izborna kampanja i prateći troškovi

Vladajuća stranka na državnim jaslama

Intervju: Ana Graovac, urbanistkinja

Dubai pored Morave, ali na septičkim jamama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure