Među onima koji su označeni kao naručioci ubistva Zorana Đinđića svakako ima i ljudi koji su okrvavili ruke tokom minulih ratnih godina, zatim za potrebe bivšeg režima ubijali političke protivnike i "po kući", i na kraju se vratili svojim redovnim mafijaškim poslovima, pričajući uzgred o patriotizmu, s ambicijom da se sačuvaju i od odlaska u Hag i od domaćih zatvora. Ili s ambicijom da u haosu koji bi nastao ponovo postanu instrument neke nove vlasti
Premijer se od samog početka našao u makazama između lokalnih zlikovačko-patriotskih sila i haških ultimatuma
Tragedija od 12. marta transformisala je Zorana Đinđića u politički simbol poput mrtvog Kenedija. Simbolični mit, međutim, ne može da vodi politiku. Vlasti se mora i sada reći da se uozbilji i koncentriše
U Ljubljani je nedavno održan neobičan protest – u centru metropole pojavili su se ljudi koji "ne postoje". Nisu apatridi, nego izbrisani
Naivni gledaoci mogli bi pomisliti da su granate prekopale hrvatske gradove samo zato što se njihovi žitelji nisu slagali sa sugrađanima iz Srbije, da li je bolje zalivati brancina na lešo belim vinom ili lokati pivo uz roštiljske kobaje. Stvari su, na nesreću, bile mnogo složenije
Uveren da "mudri ljudi nikada ne zure i nikada ne oklijevaju", Marović je čovek koji sve tri puta vaga i odmeri pre nego odseče, upušta se u trke samo ako je siguran da će biti prvi, u protivnom odustaje
Ma koliko bili hrabri i naviknuti na stalna ratovanja sa nezasitim komšijama, Kurdi se panično boje Sadamovog kemijskog oružja. Zato sada Radio Irbil svakodnevno emitira obavjesti o ponašanju u slučaju napada – treba hodati protiv vjetra, da ste što kraće u smrtonosnom oblaku i tome slično. Takve emisije zapravo malo koga zanimaju, jer ogromna većina građana Irbila dobro zna što će – pobjeći će u planine ili pak u susjedni Iran
