Evropske integracije Srbije (3)
Četiri slobode
Prva četiri poglavlja pristupnih pregovora odnose se na slobodan protok robe, ljudi, usluga i novca
Prva četiri poglavlja pristupnih pregovora odnose se na slobodan protok robe, ljudi, usluga i novca
Ako se "stara" opozicija Vučiću hronično ne snalazi, kako stvoriti "novu"? I hoće li "Ne da(vi)mo Beograd" tu odigrati ulogu nesvesnog pasivizatora energije pobune, ili će artikulisati politički relevantnu alternativu?
Ako bi, uopšte, bilo zakonskog osnova (doduše, ova vlast je na slučaju Savamale dokazala da ume da pogazi i zakon i Ustav) da se srpski vojnici priključe ruskoj humanitarnoj akciji u sirijskom gradu Alepu, postavlja se pitanje kako bi jedna osiromašena i neopremljena vojska (a i država) bila u stanju da pomogne jednoj ruskoj armiji? Drugim rečima – su čim ćemo pred Putina
Ovaj film se ne bavi samo tajkunom Ivicom Todorićem, već pokušava da dokuči mehanizme za stvaranje moći i uspeha kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Neki novinari već na temelju ovog filma pripremaju čitave feljtone, jer u "Gazdi" sve vrvi od informacija i davno zaboravljenih dokumenata
Proces pranja biografija lak je posao u zemlji poslušnih, umilnih medija pa je došlo do gotovo opšteg "ribanja" ličnih istorija i svima je nekako lakše da budu zagledani u budućnost: šta je bilo, bilo je; kao u svetu biznisa – ne pitaj me za prvi milion
Treći sat uveliko teče. Disciplina pomalo popušta čak i u ministarskim redovima. Pogotovo u onom drugom, malo skrovitijem redu. Mlade snage – Krkobabić, Slavica i Ana – sede kao sfinge. Dobro se drže i Antić, Knežević, Nedimović, Jadranka Joksimović i Vanja Udovičič. Vulin se s nekim intenzivno SMS-uje – i intenzivno gestikulira. Neša i Rasim se tiho smejulje i sašaptavaju. Ivica i Zorana stoički podnose – mada s mučeničkim izrazom na licu. Oni su, uostalom, ne računajući Vanju, verovatno i u najboljoj kondiciji, budući da su se u prethodnom periodu najviše vežbali u disciplini "ćuti i trpi". Vujović laganim i dostojanstvenim korakom odlazi na pauzu
Tvrdnja Saše Radulovića da je nemački Dojče vele deo blata koje "udara" po njemu baš sada, kada je on "postao pretnja", nalikuje hroničnim Vučićevim žalopojkama o napadima na njega i porodicu baš sada, kada nam je tako dobro krenulo
Kakva je sudbina još jednog od mnogih "poslova veka" sklopljenih između države Srbije i arapskih investitora, kako je osnovana kompanija inventivnog imena "Nova kompanija" i zašto je u godini kakva se samo može poželeti suncokret u Moroviću jadan i nikakav
Svako ko pročita ovu sasvim kratku "noviju istorijicu" namera naših premijera u poslednje dve decenije uočiće bar dve stvari: da je Srbija stalno u ekonomskoj krizi i da stalno najavljuje reforme koje nijedna vlada nije bila u stanju da sprovede
U čemu je suštinska razlika između prethodnog i ovog sastava kabineta Aleksandra Vučića? Ko su dobitnici, a ko gubitnici? Zašto su u aprilu održani "nepravedni i ničim izazvani" izbori, te zašto se više od sto dana čekalo da mandatar sačini spisak ministara i napiše ekspoze "na karo papiru"? Da li je Vučić imao problema da pronađe dovoljan broj voljnih da simuliraju ulogu ministara i prihvate da se premijer dernja na njih kao na školarce? Da li je iko posle svega pametniji? Izvesno je samo jedno: Aleksandar Vučić ne samo da je u stalnoj kampanji – Aleksandar Vučić jeste kampanja, čovek koji je od samog sebe napravio politički projekat
Kako su se razvijali odnosi između službenog Beograda i Zagreba u protekle dve i po decenije i do čega su doveli
Razbijanje LGBT tabua u vladi je civilizacijski gest za svaku pohvalu; baš šteta što ne ilustruje politiku vlasti, nego je prikriva
Velika potreba da se ovih dana javno ukazuje na Nišvilove probleme potiče iz bojazni da on sa ovakvom podrškom kakvu ima teško može dugo da zadrži laskavu titulu jednog od deset najboljih evropskih umetničkih džez festivala
Najveće izbegličko naselje u Srbiji izgradili su sami meštani pomažući jedni drugima. Sakupljali su novac za osvetljenje ulica, za vodovod, radili su jedni drugima na izgradnji kuća... Busije su nastale na njivi poljoprivrednog preduzeća iz Nove Pazove kada je Vojislav Šešelj, bivši potpredsednik Vlade Republike Srbije i predsednik opštine Zemun 1997. godine isparcelisao to zemljište i prodao ga unesrećenim ljudima koji su verovali da im njihov Vojo čini uslugu. Danas niko od oko 1300 vlasnika isto toliko placeva u Busijama nema vlasnički papir "jedan kroz jedan". "To što neko dođe jednom i ostavi samo obećanja i ove plakate koje posle skida vetar sa bandera, nama ništa ne znači", kaže Jovan Vučenović, sekretar Udruženja građana naselja Busije
U svom novom ekspozeu Vučić je citirao Heraklita, antičkog filozofa, koji je rekao da se ne može dva puta ući u istu reku. Ali je njegov ekspoze 2016. reka obećanja baš kao i prethodni iz 2014. I nije u tome problem, ekspozei i jesu to – spisak lepih želja i obećanja, samo što kada dođe vreme da se odgovara građanima o tome šta je ispunjeno, Vučić najavi nove izbore, i – obećava još više
Grešna mi duša, ja sam ručao oko tri, malo odspavao posle ručka, a kad sam se probudio, on je još govorio. Onda sam prošetao psa, a kad sam se vratio, on je i dalje govorio
Srpski i hrvatski nacionalisti iskonstruisali su nove kolektivne identitete jedni naspram drugih, a zatim i u odnosu na susedne narode – tako da je onaj drugi negativan, tuđi i dalek, naravno – te novi identitet nasuprot same SFRJ i to da se bude sve suprotno od onog što je ona bila. Ove konstrukcije su dvadesetogodišnja noćna mora sveopšteg propadanja i frustracije u novim državama
"Na Kosovu i Metohiji su naši odbornici odbili da budu sa SNS-om, a imali su velike ponude. Tamo se mnogo teže živi nego na Vračaru i Voždovcu, pa onda, kad su mogli oni da odbiju, mislim da mogu i svi ostali. Kod nas u društvu, a ni naša stranka nije imuna na to, ima ljudi koji su po zanimanju profesionalni političari. Oni kad padnu iz politike, nemaju gde da padnu – nemaju zanimanje, zvanje niti znanje kome će da se vrate. Ivica Dačić i premijer Vučić ništa drugo u životu nisu radili nego što su držali banku u Skupštini, bili političari, direktori, i to je sve"
Ako vam se čini da živite u operetskoj verziji 1991. na Balkanu, to je zato što su na vlasti u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni operetske verzije onih koji su i tada bili na vlasti
Koliko je građane koštao poslovni "uspeh" kompanije Er Srbija u 2015. godini, koliku je štetu pretrpeo Aerodrom i kakve su mogućnosti da nacionalni avio-prevoznik od 2017. godine posluje profitabilno
Za razliku od pasivnog TV gledaoca, lovac na pokemone postaje virtuelni lovac koji pešači ulicama u poteri za novim ljubimcima
Dobro, bre, da li Vučić veruje da smo svi ulovljeni na bućkalo? Ako ga funkcija predsednika Srbije ne interesuje, zašto je platio i sproveo istraživanje po kome bi bio apsolutni pobednik i u ovoj disciplini
Tužilaštvo može nešto da utvrdi tako što da nalog policiji da nešto istraži. Da li vi stvarno mislite da će policija, gradska policija, da utvrdi da je kriv načelnik gradske policije? Vidite, ja u tu opciju ne verujem. Sa druge strane, tačno se zna ko je to rušio, čiji su bili bageri, kog preduzeća, tačno se zna da je među maskiranim licima bilo policajaca, od toga jedan je bio visokog čina... To je opšte poznato u gradu, a i ne mogu da posle dokazujem o kome je reč. Pogledajte ko konkuriše za brojne projekte u gradu, koja firma, pa vidite da li su slučajno njihovi... Prvo, nijedan bagerista se ne bi usudio da ruši ako je zgrada pod naponom. Drugo, nijedno privatno preduzeće – osim neke kriminogene grupe – ne bi ljudima oduzimalo imovinu i telefone, i na neki način onemogućavalo kretanje
Čovek čija je medijska zastupljenost statistički dominantna u odnosu na bilo koga drugog na javnoj sceni, a pozitivni prikazi brojčano neuporedivi s negativnim, stalno je nesrećan i nezadovoljan zbog načina na koji ga mediji predstavljaju. Kako bi ilustrovao razloge za svoju frustraciju, on izlaže tekstove, izjave i karikature koji ga čine nesrećnim, a koji istovremeno čine jedan promil ukupnog medijskog sadržaja koji se na njega odnosi
Jedna od osnovnih teza ovog teksta jeste da Aleksandar Vučić svojim karakterom i načinom vladavine jeste glavni generator permanentne političke krize i nestabilnosti u zemlji. I to sada postaje gotovo očigledno. Nije sporno da je on glavni politički "čimbenik", da ima najveću podršku i najveću moć u zemlji. Nema sumnje da se, čak ni kada je u punom formatu, tu vlada i ministri malo ili nimalo pitaju i odlučuju o bilo čemu bitnom. Ali se tu ponovo vraćamo na pitanje forme i njenog značaja. On se navikava da ne samo faktički nego i bukvalno vlada bez vlade i bez parlamenta. Građani se navikavaju na takvo stanje kao redovno. Ljudi u svim institucijama to počinju shvatati kao normalno. I to nipošto nije dobro, čak i kada bi se na taj autokratski i vaninstitucionalni način i moglo dugoročno upravljati zemljom. A ne može