Nuspojave
Kritika vatrene moći
Kao što zemlja nije morala da se raspadne, tako niko nije morao da okrvavi ruke kada se već raspala
Kao što zemlja nije morala da se raspadne, tako niko nije morao da okrvavi ruke kada se već raspala
U nedelju 6. aprila 1941. godine, tri sata pre napada nemačke avijacije na jugoslovenske aerodrome, i četiri i po sata pre nego što su prve bombe pale na Beograd, delovi elitnog puka Brandenburg zauzeli su dunavski Sipski kanal
Kao juče da je bilo, a deca začeta tih dana sada decu imaju... U međuvremenu je đavo odneo i više država i vojsku i Vožda i snove puste, sve u neprekinutom sledu, eto, do dana današnjeg. To što je 9. marta 1991. počelo, traje još. Jesmo li nešto naučili iz iskustva 9. marta?
Novi predsednik Kosova je miljenik sudbine
U centru sela dom kulture, mesna zajednica, veliki trg sa spomenicima, a na vetru se pomeraju samo umrlice na drveću. Za skoro sat prošao je samo jedan čovek, na štakama... Baka sa psom, stoji i gleda hoće li neko proći; deda na štakama nasred dvorišta stoji više od 20 minuta gledajući u prazno; pedesetogodišnjak na terasi stoji i puši pola sata. Kao da razmišlja. Radni dan je, podne
Teško je predvideti šta čeka Libiju u narednim danima, a po dosadašnjim događajima se sa sigurnošću može reći samo da Moamer el Gadafi neće nikome mirno prepustiti vlast i da zemlja srlja u krvoproliće i haos. U utorak uveče Gadafi se na državnoj TV obratio naciji: "Ovo je moja zemlja. Neću napustiti Libiju... Boriću se do poslednje kapi svoje krvi." Pukovnik je naoružanim demonstrantima zapretio smrtnom kaznom i dodao: "Libija želi slavu. Ja sam borac, revolucionar i umreću kao mučenik"
Poznat kao čovek sa mnogo imena, Moamer el Gadafi poseban je i po tome što se njegovo ime sa arapskog na engleski navodno može transkribovati na više od 600 načina. Za četiri decenije vladavine njegova unutrašnja, a naročito spoljna politika, prošla je kroz transformacije koje se po broju približavaju broju nadimaka koje ima
Srpski narod se danas nalazi u čudnom položaju. Kao posledica ekstremističkih platformi "prve i druge Srbije" koje su sukcesivno primenjivane a nekada i istovremeno, danas u Srbiji samo većinski narod nema jasno definisana i institucionalno zaštićena nacionalna prava
Na veličanstvenoj narodnoj skupštini Srbija je dobila novi, svi kažu moderni i demokratski Ustav. Knjaz, međutim, ne deli optimizam Dimitrija Davidovića, Tome Vučića Perišića i drugih, mada priznaje da bi ovaj ustav mogao biti i put iz sadašnjih smutnih vremena i političke neizvesnosti, ali da nije baš siguran u to
Svedok sam revolucije egipatske mladosti i crnih noći na Nilu, dok mi suzavac štipa oči čitam parole upućene predsedniku Hosniju Mubaraku: "Faraone, odlazi! Dosta nam te je." Sa sigurnošću mogu da odgovorim na pitanje u čemu je tajna uspeha ovih mladih ljudi: prvi put, posle stotina i stotina godina, u Egiptu se zajedno, rame uz rame, bogataš i siromah bore za iste ciljeve i traže da im se vrate dostojanstvo i ponos kojih nije bilo u ovoj zemlji u proteklih 30 godina dok je vladao zakon o vanrednom stanju
Severnom Afrikom i Bliskim istokom ovog januara širi se talas "jasmin revolucija", socijalno političkih pobuna protiv autokratskih režima koji se raspadaju poput kula od karata, skoro kao oni 1989. u Istočnoj Evropi. U Egiptu s velikom energijom nastupa mlada, pobunjena Fejsbuk generacija, ali u arapskom svetu je sve mnogo komplikovanije
"Protivnici vlade DOS-a bili su svi prirodni: nestrpljivi građani, razočarani sopstvenim prevelikim očekivanjima; opozicija; mangupi iz DOS-a, ljudi naplavljeni tu, ali bez stranaka iza sebe; svi zajedno i još strani faktor koji sebi traži novog saveznika", kaže Zoran Živković za "Vreme"
Pet je šampiona rubrike "Ljudi vreme", sa po dve izjave. Čast da se popnu na pobedničko postolje izborili su: Siniša Kovačević, dramski pisac i član predsedništva DSS-a, Slavica Đukić-Dejanović, predsednica Skupštine, Tomica Milosavljević, ministar zdravlja, Velimir Ilić, predsednik Nove Srbije, i Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova. Prošlogodišnji pobednik bio je Dragan Marković Palma, lider Jedinstvene Srbije, sa četiri izjave.
Demonstrirajući političku i svaku drugu odlučnost da privede pravdi Ratka Mladića, država Srbija je ove godine dramatično povećala iznos nagrade za informaciju koja bi dovela do njegovog hapšenje. Dok se u medijima spekulisalo da li to može doneti neki rezultat i kakav, dva muškarca su se, verujući da će se obogatiti pošto – kako tvrde – znaju gde je Ratko Mladić i koje lažno ime koristi, obratili ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu, te našim tužiteljima i istražiteljima. Priča koja sledi potpuno je istinita, ali su imena izmišljena zbog zaštite stvarnih osoba. Takođe, potpisniku teksta poznate su sve stvarne lokacije na kojima se događa priča. Tekst objavljujemo kako ga je autor napisao – bez skraćivanja i prepravki. Oprema je redakcijska
Martijev izveštaj izručio je hrpu vrućih krompira u ruke međunarodne zajednice, opasno naljutio Albance i izazvao neprimerenu zluradost kod Srba. Sve dok se ne nađu leševi, sa bubrezima ili bez njih, bilo kakva priča o trgovini organima trebalo bi da bude u drugom planu
Više otac sinu neće moći da preti sa "vojska će tebe dovesti u red" jer prisilnog služenja vojnog roka više neće biti, ali neće više biti ni ispraćaja, ni dočeka, vojničke priče će sve manje i manje biti obavezan deo kafanskih tlapnji, a institucija "drug iz vojske" će, neumitno, nestati
Srpski i crnogorski klanovi spadaju među one koji su najefikasniji u nastojanju da preuzmu ulogu Ndrangete. "Oni su organizovani kao vojska i sposobni su da sklapaju poslove direktno sa južnoameričkim kartelima, jer mogu da garantuju efikasnu logistiku i transport, čime smanjuju rizik od gubitka droge", kaže Pjero Graso, šef italijanske antimafijaške agencije
Beleške Ratka Mladića imaju neprocenjiv značaj, ne samo za istoričare i pravnike nego i za one koji će iz raznih drugih uglova pokušavati da tumače tok jugoslovenskih ratova. Jedan od tih aspekata je psihološki: iz dnevnika se vidi kako se jedan tipični profesionalni oficir JNA postepeno lomi, prvo moralno, a potom i mentalno, u uslovima haosa koji je započeo neko drugi
Dok je za Miloševića Radovan Karadžić ludi doktor sa Pala i draži mu je pošteni Musliman od nepoštenog Srbina, Jovica Stanišić kaže Mladiću da nije njegova briga gde će Fikret Abdić naći pare da plati ljude s koca i konopca koje će Državna bezbednost angažovati da ga vrate na vlast u Velikoj Kladuši
Oni koji su u poseti Borisa Tadića Vukovaru našli novi povod da mudruju o tome ko je koga prvi, a ko drugi, i ko je kome koga ili čega više ili manje, nisu baš shvatili poruku njegovog izvinjenja: da se pokajanjem i pomirenjem na vrhu podstakne bilateralni, privredni, kulturni i svaki drugi regionalni napredak. A svakako nije na odmet što se u Briselu na regionalna izvinjavanja gleda veoma blagonaklono
Kuda sa 5000 leševa? Pošto "stinger", pošto "zolja", pošto Konjic? Ko je kome petokolonaš, a ko komandant?
Tokom proleća i leta 1992. Mladić je imao pune ruke posla: valjalo je ustrojiti srpsku vojsku u Bosni i zacrtati granice nove države, koja je po Kradžićevom mišljenju trebalo da se prostire na oko dve trećine teritorije BiH. Problem je bio, kako Karadžić primećuje na jednom sastanku, što se unutar tih granica nalazilo mnogo Muslimana. Situacija se i politički iskomplikovala, ubrzanom transformacijom krnje SFRJ u Saveznu Republiku Jugoslaviju
Haški tribunal nedavno je obelodanio sve dosad pronađene beležnice odbeglog generala Ratka Mladića. U dvadeset svezaka, na blizu pet hiljada stranica, sadržana je detaljna istorija Mladićevog ratovanja, od kninskog garnizona do Srebrenice i Dejtonskog sporazuma. "Vreme" od ovog broja objavljuje najzanimljivije izvode