Lisica i ždral
Reka bez povratka
Šta bi bilo kad nijednom bivšem predsedniku republike ne bismo ništa više dali?
Šta bi bilo kad nijednom bivšem predsedniku republike ne bismo ništa više dali?
Presuda zagrebačkog Trgovačkog suda u slučaju kredita vezanih za švajcarski franak pokazala je čin pravednosti, a budućnost će pokazati šta to znači s aspekta prava i saglasnosti s propisima koji su važili u trenutku kada su krediti ugovoreni, a oni su najbitniji
Od "Švajcarske Bliskog istoka" Liban se posle građanskog rata koji je počeo sredinom sedamdesetih godina prošlog veka pretvorio u još jedno bure baruta u regionu. Preko hrišćanskih, šiitskih i sunitskih verskih zajednica u zemlji se prepliću interesi Irana, Izraela, zaraćenih strana u Siriji, SAD-a… U poslednjem sukobu, koji se dogodio u ponedeljak, naoružani salafisti, pristalice šeika Ahmada al Asira, napali su libansku vojsku i ubili 15 vojnika. Ljudi žive život između rata i mira, koji obezbeđuju međunarodne mirovne snage među kojima je i srpski kontingent. Rešenje se ni ne nazire, a libanska dijaspora je u međuvremenu tri puta brojnija od stanovništva u samom Libanu
Nemački drugovi i uvaženi gosti prisećali su se slavnih dana Socijaldemokratske partije kao kičme nemačke demokratije, istorijske borbe za ljudska i socijalna prava, za humanu radnu nedelju, za ženska prava. Oživljavali su duhove Ferdinanda Lasala, Augusta Bebela, Fridriha Eberta, Vilija Branta, Helmuta Šmita… Sećali su se i Vilhelma Libknehta i njegovog sina Karla, Roze Luksemburg… Ali na staroj slavi se ne dobijaju izbori. Četiri meseca pred parlamentarne izbore u Nemačkoj socijaldemokrate nisu dale odgovor na pitanja: zašto bledi socijaldemokratska ideja i koja je njena uloga danas
Karađorđevići, koji su prolazili kroz periode, glorifikovanja i progona, od 26. maja počivaju u miru na Oplencu u Crkvi Svetog Đorđa, u kraljevskoj kripti: zemni ostaci kralja Petra II Karađorđevića preneti su iz manastira Sveti Sava u Libervilu (Ilinois, SAD); njegove supruge kraljice Aleksandre, s groblja Tatoi kog Atine; njegove majke kraljice Marije, udovice kralja Aleksandra, s britanskog kraljevskog groblja u Frogmoru pored zamka Vindzor; a kraljevića Andreja, najmlađeg sina kralja Aleksandra I, iz Nove Gračanice, Iilionis, SAD... Epoha nije štedela Karađorđeviće, ali ni njihovi podanici nisu prošli bolje
Nemci su na Sutjesci imali oko hiljadu mrtvih, partizani sedam i po hiljada – i pobedili. Komanda Druga čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade poslala je svoju poslednju poruku Vrhovnom štabu: "Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera." Proleteri su izginuli. Nemci nisu prošli. Partizani su probili obruč
Ono što naprednjaci i socijalisti imaju u Vojvodini je ili politički potrošeno i/ili kompromitovano, a "narodna energija" je slaba ako se poziva na red i mir i ako moraš ići na miting sa cvećem (naročito lalama, kad dospeju), a nema šanse da posle nekakvog lupanja grada dođeš bar do nekih novih patika iz obližnje autonomaške radnje. U stvari, narodni bes zbog siromaštva uvek se može okrenuti i protiv vlasti koja ga podjaruje na nacionalnim i državnim pitanjima
Da, ta zemlja se dvaput raspala i svakako je definitivno mrtva, ali je ona takođe dvaput stvarana i ne vidim zašto bi neko danas imao pravo da tako strogo sudi onim generacijama koje su je stvarale. Zar su oni koji su učestvovali u njenom razaranju možda bili plemenitiji i bolji ljudi? Zar su njihovi razlozi i motivi bili pametniji? Da li su njihove tvorevine zaista dostojne nekog divljenja
"Zajednica srpskih opština bez ovlašćenja bilo bi manje nego što je nudio plan za Kosovo Martija Ahtisarija. Ovo što se sada nudi Srbiji, ako je suditi na osnovu Dačićevih izjava, jeste Ahtisari minus. To je daleko ispod onoga za šta smo se mi zalagali i odolevali svim pritiscima"
Nakon što su u Haškom sudu oslobođeni hrvatski generali, svi su u Srbiji imali nešto da kažu. Zašto se ćuti posle puštanja na slobodu srpskog generala optuženog, inače, za nezgodna i po državu veoma delikatna dela
Novo pominjanje albanskog ujedinjenja nije pojačalo dramu na Balkanu, ali vraća sećanje na jedan veoma dugi istorijski etničko-politički sukob. Da li je to izborni trik ili neki lakmus test? Da li se koncept Velike Albanije slaže s takozvanim nacionalnim evropejstvom
Đinđićeva glavna ideja je bila kako Srbiju izvući iz zaostalosti. U nekim stvarima je bio prebrz, često donosio ishitrene zaključke; bio je energičan, gnevan na našu zaostalost i opsednut namerom da modernizuje Srbiju
Kroz porušeni Prozor prolazili su partizani, mladi tek stasali momci i devojke: u opancima i poderanim cokulama; u seljačkim gunjevima i delovima uniformi okupatorskih i kvislinških trupa; sa puškama i drugim oružjem svih kalibara i sistema. Išli su u kontranapad na Nemce i ustaše. Šef partizanskog saniteta Gojko Nikoliš piše: "Prolazi kolona pokraj kuća, a ranjenici je ispraćaju pjesmom i poklicima. Odmiče kolona uz brdo, a mene steže za grlo"
"Čak i ta državnost, prvo, nije do kraja ostvarena, a drugo nije donijela nešto što bi čovjeku omogućilo ličnu sreću, tako da smo ovdje pred jednim duboko uzburkanim duhovnim stanjem na obe strane. Kao episkop, ovdje primam i Albance i Srbe i sa svima razgovaram, i kod svih osjećam žudnju za nečim stabilnim, što se ne mijenja, što čuva ljudske vrijednosti i vrline bez pogovora, da ne mogu da se mijenjaju s vremenom"
Love, a ulovljeni u godini izborne deobe plena, borbe protiv korupcije i satanizacije bivšeg režima, nalaženja trajnog i održivog rešenja za Kosovo i Metohiju nastavka neprekinutih i beskrajnih evropskih integracija
Bilo je naivno verovati da će izgradnja novog "integrisanog prelaza" na Jarinju proći bez problema, baš kao što je naivno bilo verovati da će bilo kakav protest sprečiti njegovu izgradnju
Kada je Franjo Tuđman u predvečerje "Oluje" na Brionima rekao "da Srbima treba dati puta, sve im tobože garantujući ljudska prava", Ante Gotovina i Mladen Markač dobro su ga razumeli: ko god je u Hrvatskoj vojsci hteo da pljačka, pali i ubija dobio je odrešene ruke
Na Ciriškom univerzitetu u Švajcarskoj prošle godine održana je Međunarodna konferencija "Komunizam viđen kroz autobiografiju: Privatnost i ideologija u retrospektivi". Na njoj je učestvovao i sociolog Aleksa Đilas, koji je održao predavanje na ovu temu, u kontekstu ličnih iskustava iz vremena služenja vojnog roka u JNA krajem sedamdesetih godina prošlog veka
U poslednje vreme nekako sve što drži do sebe zavolelo je intimno jedan nekada prezreni muzički žanr i one koji ga nose – njegove pevače. Pred vama je jedan izbor pet najboljih pevača narodne muzike iz Srbije
U Vajmaru je u organizaciji Memorijalnog centra "Buhenvald", a u saradnji sa moskovskom institucijom Memorijal, otvorena izložba "Gulag – tragovi i svedočanstva 1929–1956" o logorima u Sovjetskom Savezu za vreme Staljinove vladavine, kroz koje je prošlo oko 20 miliona zatvorenika. Memorijalni centar "Buhenvald" je sebi stavio u zadatak da, osim istraživanja užasa nacizma, proučava i pojave makar i samo donekle slične onome što se događalo u nacističkoj Nemačkoj. U okviru pratećih priredbi o logorima u bivšoj Jugoslaviji, o "logorisanju" Podunavskih Švaba i o "administrativnom upućivanju na društveno korisni rad" na Golom otoku, o tome kako je Mirko Tepavac zgrožen stanjem i "robovlasničkim" odnosima koje je zatekao celo rukovodstvo jednog logora u kome su bili zatvoreni Nemci poslao na Sremski front, govorio je Ivan Ivanji. Taj govor prenosimo u celosti
Dragoljub Milanović, novinar i bivši direktor RTS-a, preživeo je Petog oktobra metalne štangle i brutalno šutiranje u glavu i bubrege i ostao živ. Po izlasku iz požarevačkog zatvora "Zabela", gde je odležao deset godina, Milanović bi mogao da bude zadovoljan jer je dočekao da na čelu države vidi predsednika koji je svojevremeno izjavljivao da ne veruje da je on (Milanović) bio kriv za ono za šta je osuđen
Džoni Štulić o Kosovskom boju i Marku Kraljeviću, ko je i kakav je Marko bio, i zašto je na Kosovo zakasnio
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"