
In memoriam – Mihajlo Mihajlov
Beskompromisni intelektualac
Mihajlo Mihajlov, profesor ruske književnosti i jedan od najpoznatijih jugoslovenskih disidenata i intelektualaca, preminuo je u Beogradu u nedelju ujutru, 7. marta 2010.
Mihajlo Mihajlov, profesor ruske književnosti i jedan od najpoznatijih jugoslovenskih disidenata i intelektualaca, preminuo je u Beogradu u nedelju ujutru, 7. marta 2010.
Nesuvisle su kritike da je Vuk Jeremić (35) i suviše mlad za ministra spoljnih poslova. On ostavlja utisak ozbiljnog, odlučnog i dobro potkovanog čoveka, doraslog misiji u kojoj se nalazi, slagali se mi sa njom ili ne. Šta god da se valjalo iza srpske kosovske politike, koju on sprovodi na osnovu platforme Vlade Srbije, očigledno je da ima uspeha u tome
Razlozi zbog kojih su kod nas ugrožena autorska prava su: nedostatak svesti o značaju intelektualne svojine, sporost sudova i nedovoljna podrška državnih organa da se zakon sprovodi
Po raštrkanim kancelarijama raštrkanih zgrada Vlade Srbije u ovom trenutku sedi, prema dostupnim informacijama, 67 državnih sekretara i 108 pomoćnika ministara. Razlika između te dve funkcije nije uvek sasvim jasna – državni sekretari na pozicije dolaze na osnovu političkog dogovora, a mandat im je vezan za mandat ministra, dok bi, s druge strane, pomoćnici trebalo da budu profesionalci koji na funkcije dolaze na osnovu konkursa i to na mandat od pet godina
Alarm zbog povećanog broja azilanata sa Balkana u Belgiji možda je zaustavio organizovane transporte, ali reporter BIRN-a u autobusu koji iz Preševa vozi na redovnoj liniji ka toj zemlji otkriva da mnogi ostaju nepokolebani u svojoj nameri da tamo potraže bolji život
Mnogi trendovi koje je Zoran Đinđić lansirao i dalje traju. Problem je samo u tome što današnji lideri previše slobodno tumače ono što su naučili, kao i u tome što se oni, za razliku od Đinđića, obraćaju ljudima umornim od borbe i skeptičnim prema obećanjima koja dobro zvuče
"Odlazak majstora"; VREME.com, 3. mart 2010
Od onih socijalista koji su sada deo vlasti, neko Miloševićevu fotografiju drži na zidu, neko ritualno jednom godišnje ode do Požarevca, a jedni i drugi se trude da Miloševića što ređe pominju, ali svi ističu da dobro sarađuju i lako se dogovaraju sa onima sa kojima sada vlast dele
Vuk Drašković, predsednik SPO-a, povodom godišnjice demonstracija 9. marta ("Večernje novosti")
Srpske bolnice će konačno dobiti prva odeljenja za palijativno zbrinjavanje koja će porodicama obolelih omogućiti da se bar nakratko odmore
"Rezultat dogovora je da zajednički nastupimo ispred Vlade Republike Srbije. Očekujemo da dođe do razgovora i verovatno ćemo pripremiti zajedničku platformu koju ćemo dostaviti Vladi Republike Srbije, odnosno premijeru"
Mikrofon uze ministar, Sad je vreme da ja nešto kažem, onaj što u seriji Sin Dragan komandova, Akcija, ministar se reče, Ovo je primer da zajednički radimo nešto što je u nacionalnom i državnom interesu
Preko Save Savanovića, veličanstvenog vampira, Glišić je istovremeno izrazio strah od stvarnosti i od samog sebe. Nije reč ni o kakvim duhovima nad vodama niti o pukoj piščevoj izmišljotini – a daleko bilo o fantastici – nego se radi o ludoj realnosti. Savu je Glišić na svojim leđima uneo u srpsku književnost, potvrđujući staro pravilo da nijedan narod nije preživeo – bez vampira
Prema sopstvenim rečima, Radovan Karadžić nije nizašta kriv. Oduvek je bio antiratno orijentisan, baš kao i čitav njegov narod koji se oduvek borio za mir. Ratni logori u stvari su bili prihvatni centri, a na pijaci Markale bili su "posejani leševi muslimanskih boraca". Od uvek maštovitog Radovana očekivalo se više
Meša Selimović je vrlo lokalan pisac, zapravo najlokalniji veliki jugoslovenski pisac. Nije slučajno da Danilo Kiš nigde i nikad u svom opusu ne pominje Mešu Selimovića. Kiša je u književnosti malo šta nerviralo kao couleur locale, a Selimovićevo je delo uprkos opšteprihvaćenoj univerzalnosti prepuno lokalne boje
Kako je prilično ozbiljno ljuljanje deviznog kursa dinara, krajem prošle i početkom ove godine, očigledno izazvalo značajnu nervozu u privrednim krugovima, a moglo bi se reći i u širokim slojevima stanovništva, "Vreme" je, uz podršku Pravnog fakulteta u Beogradu i Beleksa, prošle sedmice, pod krovom Narodne banke Srbije, organizovalo konferenciju grupe profesionalnih ekonomista i bankara, na kojoj je učinjen pokušaj da se rasvetle neka od krupnih otvorenih pitanja režima i politike deviznog kursa. Iako će o sadržaju ovog panela čitalac moći šire da se obavesti u specijalnom prilogu koji će biti uskoro objavljen na sajtu "Vremena", odlučili smo se da ovde, u jednom sažetku, akcentujemo i uprostimo neka od pitanja i neke od predloga o kojima je bilo reči u raspravi koja je, inače, imala akademski karakter
Ne zna se tačan datum kada je Međunarodni olimpijski komitet u svoje članove upisao i Srbiju – negde u prvoj polovini jula 1912. – a ta država, jedva nešto veća od Beogradskog pašaluka, bila je osamnaesti član tog elitnog sportskog društva. Retka tradicija
Ono malo krupnih domaćih kapitalista što ih ovde ima dovedeni su dotle da razmišljaju da li bi im, na osnovu ličnog bogatstva, bilo bolje da do kraja života pecaju sabljarke na Mauricijusu ili da i dalje ulažu novac u privredu Srbije