Nuspojave
Kurir Bas u zemlji posledica
Koliko god "Vučić" bio više posledica nego uzrok, ništa se ne može i neće pokrenuti dok njegova vladavina ne bude okončana i demontirana. Zna to i Basara odlično
Koliko god "Vučić" bio više posledica nego uzrok, ništa se ne može i neće pokrenuti dok njegova vladavina ne bude okončana i demontirana. Zna to i Basara odlično
Kada racionalni apeli ne daju rezultate ili nisu politički oportuni, mediji se kod nas okreću paranormalnom svetu
Širok je dijapazon Vučićevih neprijatelja, ali se on kao biblijski David uspešno bori protiv tih, višestruko nadmoćnijih protivnika. Pored tradicionalnih neprijatelja – "Šiptara", "ustaša", "mudžahedina", pa i Crnogoraca – naša država je snažno ugrožena od delovanja opozicije, predvođene sveprisutnim Đilasom
Hapšenje pa još brže puštanje Brana Mićunovića u Budvi tek će u narednim mesecima pokazati da li je nova vlada Crne Gore kadra da se izbori sa kriminalom u toj državi ili ne
Za Srbiju i druge države sličnih kapaciteta pitanje vakcina bukvalno je pitanje opstanka, ali dok čekamo na odgovor, imamo i jednu neobičnu mogućnost
Pandemija je na dramatičan način otkrila sve slabosti tradicionalno organizovanih državnih sistema, ali je i dobro ilustrovala važnost strateških promena. Možda najvažnije od svega, pokazala nam je da su relativno brze i suštinske promene moguće
Samo najodvažnije žene koje vešto barataju razbojem za tkanje, iglama za pletenje ili vez, u nekom momentu smognu hrabrost da se otisnu u preduzetničke vode, dok većina u tom smeru ne napravi nijedan korak. U praksi se potvrdilo da su finansijski podsticaji za žene koje se bave starim zanatima nedovoljni, podrška nadležnih često deklarativna, a "podsticaji" koji se ne mere novcem – pohvale i ohrabrenja, uglavnom potpuno izostaju. Zato je, posebno u svetlu kovid 19 krize, najbolje krenuti obrnutim redosledom – od psiho-socijalne ka drugim vidovima podrške, kako bi ove posebne dame konačno čvršće stale na noge
Marija Antoaneta, Elizabeta Prva, Apisova udovica, Crvenkapa i ostale nikada nisu nosile slovačku narodnu nošnju, osim na fotografijama Pavela Surovog
Lekar iz Petrinje Milenko Strižak za "Vreme" donosi svoje utiske iz noći 11. na 12. januar iz zemljotresom razorenog grada
U pomoći unesrećenima nije bilo ni diskriminacije ni patologije – svi su pomagali svima, niko nikoga nije pitao za nacionalnost, tragedija je unela duh jednakosti, ne tako čest na ovim prostorima. Ali, politički potresi tek slede
Zašto svi nosioci režima brane Andreja Vučića iako ga prvooptuženi Predrag Koluvija ne tereti niti jednom jedinom rečju? Kako je moguće da je javnost o ogromnom uspehu vlasti u borbi protiv kriminala saznala od političara iz opozicije? Kakvu ulogu u svemu tome ima Nebojša Stefanović, a koga u timu obrane odbrane predstavlja Vladimir Đukanović? I zbog čega je predsednik Srbije poslao poruku koja glasi: kad njemu "pakuju" prljavi policajci, što li tek mogu raditi vlasniku "Jovanjice"
"Ovih dana, sa raznih strana, poručuju mi da treba da dam ostavku. Ne bi mi to bilo teško, mogao bih lako da se sklonim pod nadstrešnicu Akademije i da se u miru bavim svojim istraživanjima. Ali, ne radi se o meni, već o instituciji i stvorenom ljudskom kapitalu koji bi se urušili"
Ljudski mozak, kako to ističe naučni pisac Grejem Louton, prirodno funkcioniše sa nekoliko kognitivnih predrasuda zbog kojih je toliko sklon teorijama zavere
"Socijalna umetnost se ovde uvek brkala sa socijalističkim realizmom, znaš ono, srećni radnici, presrećni seljaci. Naravno da je građanstvo steklo averziju prema tom terminu. A slikarstvo ne može da bude angažovana umetnost jer je njegova publika mala"
Da li ste doživeli trenutak prave, sveobuhvatne, samodovoljne sreće? Ne mislim na osećanje zadovoljstva, radosti, ispunjenosti. Ja ovde mislim na trenutak u koji je sabijena sva sreća ovog sveta, u kome ne postoji ništa drugo do pulsirajuća sreća, trenutak u kome bismo hteli da zaustavimo vreme, jer lepše, bolje, srećnije biti ne može
Pandemija je učinila da mnoge stvari radimo po prvi put verujući da ih radimo poslednji put, jer „čim ovo prođe" vraćamo se na staro. Neki mudriji upozoravaju da neće proći ni kad prođe, odnosno da su neke promene na koje nas je virus prisilio večne
"Bez dileme, međutim, mogu da odgovorim da su najprogonjeniji poslednjih godina, svuda, migranti. Progonjeniji su i od Vučića, da izvinite. Naspram njih se grade ogromni zidovi, kopaju kanali, rastežu bodljikave žice. Puštaju se besni psi. Jurišaju policajci sa pendrecima i gasnim bombama. Upotrebljava se i smrtonosna municija"
Oni koji poseduju naše lične podatke zakonom su obavezni da ih štite. Ipak, zaštita privatnosti i podataka o ličnosti nije visoko na agendi vlasti
Deca kroz igru postaju bolji ljudi, a mi odrasli koji se družimo sa decom postajemo bolji i tolerantniji jer primamo njihov optimizam, kaže Ljubica Sikimić, koja je tradicionalne dečje igre sačuvala od zaborava
"Danas sve suviše svetli. Blješti beda, vidi se iz aviona. Nema za mene mesta među stranim plaćenicima. Domaćina nikad nisam izdala. Pevam sve pesme na slavama i kad je dozvoljeno ljubim se tri puta. Umirem od ljubavi za svoju zemlju i sve češće odlazim u planine. Lepa je lepa Srbija, grozno je grozno naše društvo"
"Politika pretpostavlja različitost mišljenja i, kako ja volim da kažem, ‘umetnost kompromisa’ da se te različitosti uvaže i pravom razuma ali i većinske moći donese odluka kojom se ide dalje. U nas je različitost nedostupna, kompromis samim tim nepotreban"
Nekada davno, u zemlji Srbiji, nekoliko entuzijasta odlučilo je da pokrene časopis o putovanjima. Pored dobrih ideja, znanja i snažne volje, nismo imali mnogo toga drugog. Čvrsta odluka da ostanemo samo svoji i ne pokleknemo pred uslovljavanjima mnogih koji su hteli da nas kupe i potkupe, doveli su nas do kratkotrajnog bitisanja na kioscima širom zemlje. Osam izdatih brojeva okupili su brojnu čitalačku publiku i stvorili neraskidive veze koje traju i danas. Međutim, priča koja sledi nije o "Dirižablu", vazdušnoj lađi i časopisu o putovanjima, već priča o prijateljstvu, čudnim sudbinama i Farskim ostrvima
Televizija u doba korone prekratila nam je duge dane u izolaciji, edukovala decu i solila pamet. Tu se ipak nije mnogo promenilo
Čini se da smo se čitave 2020. klackali između dva osećanja: jednog da svet više nikada neće biti isti i drugog da će se sve vrlo brzo vratiti u normalu, kako se to kaže. Danas oba ta osećanja izgledaju preterano: nije jasno na koji će to način svet da se promeni