Izjava nedelje
„Kakva Evropa, đavola, ako oni (Srbi) ikada stignu u Evropu, naći će se u čudu.“
Bogdan Bogdanović, bivši gradonačelnik Beograda ("Večernje novosti")
Bogdan Bogdanović, bivši gradonačelnik Beograda ("Večernje novosti")
"Nema boljeg dokaza da sam špijun od moje izjave da sam stariji od crnogorske nacije, a pogotovo one da je Kosovo najskuplja srpska reč. Davno je uočeno da bi Crna Gora odavno bila nezavisna, a crnogorska nacija nesporna, da nema mene kao nepremostive prepreke na putu Crne Gore u 'evropske integracije i evroatlantske asocijacije'", tvrdi, po mišljenju kritičara, "najcrnogorskiji među piscima", a po rečima insajdera Isakova, čovek koji je najviše uticao na premijera Koštunicu
Iako je svedočenje Čedomira Jovanovića pred Specijalnim sudom donelo mnogo više objašnjavanja poznatog nego otkrivanja novog, ono je ipak bilo svojevrsni spektakl. Bilo je tu priča o Šilerovoj, Vojislavu Koštunici, pištoljima, mercedesima, posetama zatvoru, tajnim večerama, bazenima; bilo je optužbi, uvreda, svađa, smeha, aplauza, udaranja tašnama. Kad se sve sabere i oduzme, čini se ipak da smo istini nekako bliže... Ako ne istini o ubistvu Zorana Đinđića, ono bar istini o tome ko smo, kakvi smo i na kakvom mestu živimo
Odmeravanje dve strane Ulice kralja Milana: Skupština ponovo izglasala Zakon o radu koji predsednik Republike nije hteo da potpiše
Obren Joksimović, direktor Demokratske stranke Srbije ("Blic")
Dizanje u vazduh Čumetove firme Difens roud u Zemun Polju, u decembru 2002, imalo je dve ključne posledice: kao prvo, dodirnut je prag osetljivosti Zorana Đinđića, kome su saradnici konačno objasnili da je to poruka bande – kad možemo to, možemo i sve drugo; kao drugo, Čume se izgleda tada slomio i rešio da zaista sarađuje. Zoran Đinđić treba da krene u Brazil tih dana; u UBPOK nastaje panika, jer su u prisluškivanju (tada već imaju i svoju opremu, nezavisno od BIA) doznali da u Brazil idu i Duća i Legija. Preko Londona proveravaju se spiskovi putnika, ali ispada da je to bila dezinformacija, puštena kroz telefone sa ciljem da se vlast zaplaši – "znamo sve o vama". Zoran Đinđić je prvi put uznemiren: sa sobom u Brazil vodi naoružanog pratioca
Zašto direktor BIA sa izvesnim znatnim zakašnjenjem, tvrdi da nije on odneo podatke iz arhiva u Lengli
Od Bačke Palanke do Ženeve, iz izbledele "vijetnamke" u "armanija". Slika i prilika uspešnog renesansnog čoveka: novinar, menadžer, umetnik, disident, operativac, političar, svačiji istomišljenik u civilu, neizbežni čaršijski lik, čovek koji zna svoj put. Treba ga imati u vidu: sve zna unapred, avangarda od čoveka. Kad vidiš da mu gori kuća, pali i ti svoju: nije to bez neke...
Možda ćemo do kraja suđenja moći da napišemo Ustav, ocenio je sudija Patrik Robinson nakon prvog dela izlaganja Ratka Markovića, svedoka odbrane u nastavku procesa protiv Slobodana Miloševića
"Nacionalova" najnovija svinjarija nekako je baš koincidirala sa eksplozijom već šest godina suzbijane frustracije javnosti zbog ubistva Slavka Ćuruvije
Apelaciono veće Tribunala odbilo je žalbu Tužilaštva na odluku prvostepenog veća o puštanju Jovice Stanišića iz pritvora do početka glavnog pretresa. Veće je pritom pokazalo veliko razumevanje za obećanja Vlade Srbije i ministra Zorana Stojkovića, kao i za garancije Vlade Sjedinjenih Država za Jovicu Stanišića
"Srbiju u naredne godine čekaju tri iskušenja i tri šanse u politici, i tri iskušenja i tri šanse u ekonomiji. Ja sam to nazvao Program ‘3 plus 3’. Ako ga rešimo, pred nama je period napretka. Vrlo svesno govorim o iskušenjima, jer nisam siguran da ćemo smoći snage da prevaziđemo ta iskušenja pošto zadiru u naše najveće deobe, zablude i tragedije. Ako ne uspemo, ostaje nam da se mrcvarimo na smetlištu istorije"
Kako je nevažni Sluga postao odiozan lik nedostojan nagrade, a njegovi gospodari Ugledne Javne Ličnosti i Stubovi Poretka
Iako su mnogi već objavili kako je Milošević u ovom slučaju "pobedio", odlukom Žalbenog veća izgubio je gotovo svaku mogućnost da ubuduće govori kako ovo suđenje nije fer, ili da ponavlja kako Tribunal nema hrabrosti da čuje njegovu istinu i njegove svedoke
Zbog bolesti predsednika Abhazije Vladislava Ardzimbe, u samoproglašenoj gruzijskoj republici održani su prvi put predsednički izbori koje ne priznaju ni UN, ni OEBS ni Gruzija. Ipak, već treću nedelju ceo svet s nestrpljenjem čeka ishod napete predsedničke trke od koje umnogome zavisi pitanje budućeg mira u regionu
Prvi put posle pedeset godina imamo ne jedan nego više centara moći, što u našem hirovitom mentalitetu i tabloidnoj javnosti proizvodi političke euforije koje ponekad deluju kao samoispunjavajuće proročanstvo. Da li je to sada slučaj
Na ime pukovnika Beare nailazi se i u nekim čudnim dokumentima saveznog ministarstva pravde bivše SRJ (do kojih je "Vreme" došlo), štampanih mnogo pre nego što je ovaj bivši oficir prošle subote postao dostupan vlastima. U takvom jednom dokumentu koji je adresiran na Haški tribunal ispada da se Beara dobrovoljno predao i tajno otišao u Hag (i zatim odande takođe tajno vratio) bar dve godine pre nego što je to stvarno učinio i da su za njega ispisivane garancije bivše savezne i republičke vlade neuporedivo pre nego što je to pre nekoliko dana kao mogućnost pomenuo ministar Zoran Stojković. Uz napomenu da bi verodostojnost ovog papira još trebalo dodatno proveriti, ostaje čudno da je neko u Ministarstvu pravde, makar i onako iz zabave, svojevremeno štampao blanko i tipske potvrde-garancije za haške optuženike koji su u to vreme, bar zvanično, bili prilično daleko od predaje i još dalje od Haga
Kulturni centar REX i Samizdat B92 džaraju po "balkanskom udvorištvu" i/ili "kolektivnom pamćenju", kako vam drago. Ili po sadašnjem nesvršenom vremenu
Nemoguće je u praksi proveriti izgled unutrašnjih granica Evropa posle 1. maja, kada je obavljeno poslednje veliko proširenje. Ono na šta smo navikli (rigidan i donekle neprijatan susret sa uniformisanim licima pogranične policije i carine) nije se promenilo, ali samo prema spoljnom svetu nečlanica i ne-EU državljana. Kretanje unutar EU-a ima nostalgičan deja-vu efekat na namernike sa Balkanskog poluostrva – podseća na putovanje od "Đevđelije pa do Triglava", pre raspada SFRJ
Nastavak suđenja polako otkriva ne samo čudovišnost samog zločina nego i nakaznost unutrašnjeg uređenja JSO-a, Miloševićevog eskadrona smrti i oružane ruke organizovanog kriminala u Srbiji. Tim nesrećnicima kažu "ubij!", a oni pitaju samo – "koga?", jer je to, kao i prodaja narkotika, "državni posao", što reče njihov šef Ulemek. Posao je jasan: odbij "zadatak" i ode glava; a nađe se i po dvadesetak hiljada maraka. Sve ide usmeno i nasamo, obična policija ne sme ni da ih pogleda jer su oni iznad zakona zemlje, oni su "Jedinica" sa "pijetetom"
Prvu nedelju rada kao nametnutni branilac Stiven Kej je okončao sa tri inicijative: odlučio je da se obrati žalbenom veću Suda koje će u kratkom roku morati da preispita odluku o imenovanju Keja za Miloševićevog branioca (sledeći volju optuženog, žalio se protiv sopstvenog imenovanja), zatim je zbog nedostatka svedoka tražio privremenu suspenziju suđenja i, na kraju, zahtevao da se još jednom preispita zdravstveno stanje bivšeg predsednika SRJ i ustanovi da li je sposoban da se sam brani
Preko razglasa, završno, pustiše Srbijo naša bajko, na binu pustiše Bogoljub decu, Milanka pri’vati Bogoljuba, ovaj viknu, Pevajte Srbi, doviknu spikeru, ima dete pesmu, javi se jedno od Bogoljub dece, Čika Bogi, molim te pobedi / da više ne živimo u bedi...
U svom advokatskom debiju u "slučaju Milošević" Stiven Kej se, iako očito nedovoljno spreman i prvi put suočen s nekim dokumentima, trudio da što profesionalnije obavi prilično neprijatan posao. Pred sobom je imao klijenta koji ga prezire, sudije koje su ga gurnule u taj posao da bi spasle proces, a zatim nekoliko puta kritikovale da sve to može i bolje, i svedoka sa kojim nije bilo lako izaći na kraj. Iza sebe je imao i teret sopstvenih izjava o profesionalnoj neprihvatljivosti odbrane onoga koji se tome protivi
Bivši predsednik SRJ nijednog trenutka nije ostavljao ni zrno sumnje da se prisutnima u glavnoj haškoj sudnici obraća sa umišljenog pijedestala nacionalnog heroja, koji i dalje računa na razumevanje i podršku čitavih kordona istomišljenika koji ga slušaju i gledaju kod kuće. Od sebe je, uostalom, najteže pobeći, a Milošević očito nikada neće uteći od sopstvene nerealnosti koja ga je uvek pratila