
TV manijak – Prvi glas Srbije, Zvezde Granda, Ja imam talenat
Pevanje i pripevavanje
TV forma gde se bira neko ko najlepše peva – izuzetno je popularna u Srbiji, do te mere da postoje 3 konkurentska šou-programa na 3 konkurentske televizije
TV forma gde se bira neko ko najlepše peva – izuzetno je popularna u Srbiji, do te mere da postoje 3 konkurentska šou-programa na 3 konkurentske televizije
Kada su 1976. godine stvorili Anštajna na plaži, Filip Glas i Robert Vilson bližili su se četrdesetoj, iza sebe su već imali značajan broj ostvarenja, ali ne i senzacionalnu međunarodnu karijeru. Ajnštajn je bio njihova opklada na sve ili ništa. Balansiranje na ivici, neprihvatanja kompromisa, neslaganje sa konvencijama, izlaganje svog "sve ili ništa" na sceni opere i njegovo neprekidno ponavljanje i danas čini ovo delo živim, oštrim, relevantnim i aktuelnim. Vilson je rekao da je Ajnštajn danas revolucionarniji nego što je bio onda kada je nastao. Nakon nedavne amsterdamske premijere nove postavke ovog komada, ova izjava je višeznačna i diskutabilna, ali ne i sasvim netačna
Naravno da nisu samo izložbe doprinele rejtingu ove galerije, svaki segment svake izložbe je udario u onu imaginarnu letvu koja je postavljena sa prvom izložbom Ljube Popovića. I to sve sa jednim telefonom i jednom stolicom
Prošle godine prešao je sedamdesetu i objavio album sa Metalikom, kao i novu knjigu autorskih fotografija. Ali pre tačno četiri decenije Lu Rid je s neskrivenim ponosom potpisao jedan od najmračnijih i najpotcenjenijih albuma svih vremena, egzistencijalistički esej pod imenom Berlin
Tomislav Nikolić, predsednik Srbije, u obraćanju poslanicima Narodne skupštine, povodom Platforme za Kosovo i Metohiju ("Blic")
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, Feodor Lukač, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj kratkoj autobiografiji dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u dva svetska rata, u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije, u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu
Opozicija danima bojkotuje parlament i protestuje na ulicama. Vladajuća koalicija i dalje besomučno troši pare na megalomanske projekte. Većina strogo kontrolisanih medija plasira sliku o Makedoniji koju na putu ka svetloj budućnosti sputavaju jedino spoljni neprijatelji i domaći izdajnici
Službena istorija priznaje da je javno emitovanje televizijskog programa započeto sredinom tridesetih godina prošlog veka, nekako istovremeno u Velikoj Britaniji i Nemačkoj, a potom u Sovjetskom Savezu i SAD. Ali, to baš i nije najtačnija odrednica – posle eksperimentalnog puštanja signala 1934, prvi javni TV servis zapravo je počeo sa radom marta 1935. u Nemačkoj, čiji je predsednik vlade u to vreme bio Hitler. To je godina u kojoj se već desila paljevina Rajhstaga, efektivno je poništen višepartijski sistem, Jevreji su došli pod udar rasnih zakona, a prvi politički protivnici su već osetili čari sistema budućih koncentracionih logora. Nedavno otkriveni snimci ranih televizijskih programa iz nacističke Nemačke, daju nam važan uvid u prve dane masovnih medija i pojašnjavaju prirodu uticaja televizijske slike na stvarnosti
Ovdašnja publika dobija upravo ono što želi. TV program koji omamljuje i obećava. TV program pakosne sirotinje kojoj vlast daje ono što ona želi da vidi – virtuelnu pravdu, velike i teške reči, megafon za psovke i mračan kutak za anonimne odašiljače mržnje. Tu nema čvrste programske šeme, nema kritičnog tona, nema pogleda ni glasova izvan sistema – TV program je burleskna mešavina seksa, skandala, političke estrade i crne hronike – u najavi
"Radim sa igračima koji su bili na meti majmunskog skandiranja, bacane su banane na njih, što mislim da je užasno. Time praktično kažete ‘ti nisi ljudsko biće, ti si gorila, majmun’. Mislim da moramo da prepoznamo i shvatimo šta se događa na drugoj strani, na strani koja je izložena nasilju"
Delovalo je kao da su učesnici tribine, umesto međusobno, govorili jedan mimo drugog: srpski zvaničnici (iz Ministarstva unutrašnjih poslova, omladine i sporta i Fudbalskog saveza Srbije – FSS) gotovo po automatizmu, deklarativno su navodili da Srbija nije rasistička zemlja, da u Srbiji nema rasizma, između ostalog, i zato što u Ustavu i zakonima tako piše, a pomenuto je i "poznato gostoprimstvo srpskog naroda". Deni Linč iz engleske organizacije Kick it out upitao se: "Kako zapravo možete da znate tako nešto?" Time su postignuta dva efekta: voljno ili nevoljno ovdašnje minimiziranje događaja u Kruševcu i izvesno osećanje promašenosti teme – govoreći o nasilju u sportu mnogo više nego o rasizmu, u prvi plan je izbio drugi deo naziva tribine
Četiri minuta i 19 sekundi po iskakanju iz kapsule, otvorio je prvi od četiri padobrana, što je značilo da je svaka opasnost prošla i da je misija uspešno okončana. U 20.16 časova Feliks Baumgartner dočekao se na noge. U tom trenutku čitava planeta odahnula je sa olakšanjem, a Baumgartner je ušao u istoriju
Jedna od mera u borbi protiv ekonomske krize je drakonsko povećanje poreza za bogate, ne bi li se stišalo rastuće socijalno nezadovoljstvo i dopunile prazne državne kase. Bogataši nevoljni da svoj patriotizam dokazuju, odričući se i do sedamdeset pet odsto svojih prihoda, traže novu otadžbinu
Srpski fudbal je bio u naslovima širom sveta tokom 2012. godine. Nažalost, ne u pozitivnom svetlu, iako su zaista postojale stvari za slavlje: Partizanova peta titula zaredom, ulazak Donjeg Srema u Superligu, Avram Grant je još jednom otpušten, i pojavio se mladi talenat poput Lazara Markovića
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, narodni prosvetitelj i promoter zdravog života Feodor Lukač, unuk zemljoradnika Sima Lukača iz Vrginmosta kraj Karlovca u Hrvatskoj, sin Steve Lukača, šumarskog inženjera s bečkom diplomom, i Katinke, rođene Popović, iz Slavonskog Broda, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj autobiografiji 1972. dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu – dva svetska rata, život u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije
Ivica Dačić, premijer, ministar unutrašnjih poslova i predsednik SPS-a, ovogodišnji je pobednik rubrike "Ljudi vreme". Pobedu je ubedljivo osvojio sa deset (10) izjava. Istovremeno, ovom pobedom Dačić je postao i apsolutni šampion sa najviše izjava jer je srušio dosadašnji rekord od šest izjava koji je 2002. godine postavio tadašnji premijer Zoran Đinđić. Tomislav Nikolić, predsednik Republike, ove godine osvojio je mesto vicešampiona sa šest izjava. Milutin Mrkonjić, ministar za infrastrukturu i potpredsednik SPS-a, zauzeo je treće mesto sa tri izjave.
Nemačkoj banci se na teret stavljaju pranje para, utaja poreza i ometanje pravde. U "aferi trgovine CO2-sertifikatima" uhapšeno je petoro službenika. Istraga je u toku, a niko ne može ni da pretpostavi kakvi će sve prljavi poslovi isplivati na površinu. Na njih najveća banka Nemačke očigledno nije bila nimalo gadljiva
Nil Jang je neosporno jedna od najvećih ličnosti rok zaostavštine posmatrane iz 2012, kao i dalje istinski aktuelan autor, sposoban za promenu, eksperiment i istinsko osećanje. On je praotac jedne velike porodice savremenih sastava koji su iz njegovog govora od pre četiri decenije o dotad neopevanim sumornim stanjima izvukli svoj poetski kodeks. Zaokružujući ove godine karijeru sa dva nova albuma, kojima obznanjuje da su vremena slična originalnim post hipi splin vremenima, u kojima je nastao album Tonight’s The Night, opet s nama – a njegovo je da to i obznani – još jednom je pronašao gde bi to rokenrol mogao danas da bude
Korupcija je zaista rak-rana srpskog društva i države i nimalo nije sporno da svako ko se bori protiv nje mora dobiti podršku. Izvesno je i da Miroslav Mišković mora da odgovara za ono što mu Tužilaštvo stavlja na teret. Problem je, međutim, kada cilj antikorupcijske kampanje postane sticanje i učvršćivanje političke moći licenciranjem ko je podoban, a ko ne, ko je pošten, a ko iskvaren i potkupljen
Amerika je u šoku nakon masovnog ubistva školske dece u Njutaunu. Baš kao i nakon ranijih sličnih tragedija, i sada se rasplamsava rasprava o jednoj od ustavom zagarantovanih "američkih sloboda" – slobodnoj prodaji, kupovini i slobodnom nošenju najrazličitijeg vatrenog oružja. Između masakara po tom pitanju nije se dešavalo ništa
Otkad je udarila ekonomska kriza, koja je mnoge evropske zemlje do ivice bankrota dovela, u Danskoj je nezaposlenost upola veća – skočila je sa dva na tri odsto. Međutim, svakom ko ostane bez posla, a da nije otkaz sam dao, bivši poslodavac sledećih šest meseci isplaćuje platu kao da radi, zatim ga "preuzima" sindikat i država koji mu obezbeđuju sredstva za život dok se ne prekvalifikuje ili doškoluje
Šta nam tragična smrt jedne čestite žene govori o naravi današnjih medija, kao glavnih opslužitelja "kulture ničega"