Nuspojave
Mehuri i rezervati
S Kesićevim odlaskom/proterivanjem s nacionalne frekvencije, brisani prostor između Jednih i Drugih ostaje praktično nenaseljen, postaje minirana ničija zemlja po kojoj je veoma opasno vrzmati se
S Kesićevim odlaskom/proterivanjem s nacionalne frekvencije, brisani prostor između Jednih i Drugih ostaje praktično nenaseljen, postaje minirana ničija zemlja po kojoj je veoma opasno vrzmati se
Američki napad raketama na "crnog princa" iranskih oružanih snaga Kasema Solejmanija se u Teheranu tumači kao objava rata Iranu. Dok Teheran preti odmazdom za ovaj "teroristički akt", Donald Tramp navodi 52 cilja u Iranu koje će SAD bombardovati u slučaju iranskih napada na Amerikance ili njihove saveznike. Čitava situacija bi mogla da se otrgne kontroli
"Treba da se naučimo da ne mrzimo nikoga u sukobima, suprotno od onoga što nas uči vlast. Ali kao što ne možeš da mrziš bolesnog čoveka, tako ne možeš ni da zanemaruješ bolest. Moraš da razviješ svoj imunitet; ako treba da se napravi neki karantin za najviše obolele, napravićemo i to... ali nema mržnje, već staranje o tome da se bolest ne širi. Kada vidiš da su svi, i oni za i oni protiv vlasti, zaraženi istim stilom, ti kažeš: nema nikakve promene. Ali upali smo u zamku da se ne bavimo bolešću nego stalno bolesnim pojedincima. A živimo u doba epidemije"
"Jedno je kad vam emocije odlučuju koja vam se boja više sviđa, ali ako vas vode emocije u politici, kad odlučujete o velikom broju ljudi, to otvara mogućnost za manipulaciju, ali i za eskalacije kakve ne bismo voleli da vidimo u 21. veku. Ono što je meni nejasno u ovom trenutku jeste šta treba da se desi da se ljudi trgnu i shvate da tim putem nećemo daleko stići. Nemam odgovor na to pitanje, ali sam vrlo zabrinuta"
Predrag Krstić: O čemu govorimo kada govorimo o kritici; Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd, 2019.
Uprkos mitskom mestu koje u popularnoj kulturi zauzima 1984 Džordža Orvela, zapravo je Vrli novi svet Oldosa Hakslija jedina još uvek relevantna klasična antiutopija, jer se bavi totalitarnim potencijalom kapitalizma i njegovim mogućim krajnjim istorijskim dometima – opisujući principe na kojima je već neko vreme ustrojena naša stvarnost
Demonstracije koje će srušiti režim Nikolaja Čaušeskua započele su 16. decembra 1989. Nakon što je vlast protiv demonstranata primenila silu, na ulice je izašlo još više ljudi. Na mitingu u Bukureštu na kome je Čaušesku hteo da osudi učesnike protesta, ljudi su počeli da skandiraju protiv diktature. Došlo je do eskalacije nasilja, rascepa u snagama bezbednosti i sukoba vojske sa delovima Sekuritatee. General Vasil Milea je izvršio samoubistvo pošto je odbio naredbu Čaušeskua da izvede vojsku. Nikolae Čaušesku i njegova supruga Elena su 22. decembra ujutru pobegli iz Bukurešta. Uhapšeni su u Trgovištu. Preki vojni sud ih je osudio na smrt, streljani su na licu mesta.Među revolucionarima se ubrzo rasplamsala borba za njihovo nasleđe. Na površinu su isplivavali detalji o vlasti bračnog para Čaušesku, koji se u zemlji u kojoj su ljudi bukvalno gladovali okruživao velelepnim raskošima
Demonstracije protiv Nikolaja Čaušeskog počele su 16. decembra 1989. Režim je odgovorio silom. Na mitingu u Bukureštu koji je sam zakazao da bi osudio proteste, masa se okrenula protiv njega. Nasilje je eskaliralo. Snage bezbednosti su se podelile. Vojska se sukobila sa delovima Sekuritatea. General Vasil Milea se 22. decembra 1989. oglušio o naređenje Čaušeskog da pošalje vojsku u Bukurešt da suzbije demonstracije i izvršio samoubistvo. Nikolaje i Elena Čaušesku su pobegli iz Bukurešta i uhapšeni su u Trgovištu. Kako su Nikolaje i Elena Čaušesku streljani, kako je predsednik vojnog suda koji ih je osudio izvršio samoubistvo, o zaveri, pismu šestorice i poteri za pripadnicima Sekuritatea
Turska je obeležila stotu godinu od početka borbe protiv okupacije posle Prvog svetskog rata, nakon čega je Osmansko carstvo zamenila moderna republika, izgrađena na idejama njenog tvorca Ataturka. Njegovo nasleđe još uvek živi iako ga je upravo u 2019. godini do sada najozbiljnije uzdrmala politika aktuelnog predsednika Erdogana
Površine nepunih sedam kvadratnih kilometara, Gibraltar geografski pripada Iberijskom poluostrvu, London ga tretira kao svoju prekomorsku teritoriju, a Madrid kao britansku koloniju. Nakon Bregzita situacija bi mogla da se iskomplikuje
Novogodišnje noći su kao miljokazi na putu. Što je put duži, sve se više prepliću do nerazdvojivosti. U sećanju ostaju one posebno lepe ili posebno strašne, naročito bučne ili posve tihe
"Želim da verujem da ima mnogo Taneta i da su upravo to ljudi koji čine ovo naše društvo. Oni su na margini, sklonjeni, doživljavaju udarce – ali se ne predaju. To je moja vera u Srbiju i sam život zbog svega što smo prošli: ratove, raspad države, bedu, slom sistema... Jednu od poslednjih rečenica koju Tane kaže na kraju druge sezone Senki nad Balkanom, napisao sam ja. Elem, pred ubistvo kralja Aleksandra i na početku tog velikog nastupanja fašizma, Maja Davidović kaže: ‘Ne piše nam se dobro, nisu nas predvideli u tom novom svetu.’ Tane joj na to odgovara: ‘Njihovo je da predviđaju, a naše da ih ne jebemo dva posto.’ Mi tu bitku, naravno, ne možemo dobiti. Ali šta nam preostaje? Pa, da ih ne jebemo dva posto i da guramo svoje. To je moja poruka, moj stav i filozofija svih Taneta"
"Prije nego mašine preuzmu naše poslove, narodi i narodnosti sa Balkana će preuzeti sve one poslove za koje su trenutno upražnjena mjestu u Njemačkoj i ostalim razvijenim zemljama. Mi smo zbog toga razvili svog robota, jer postoji ozbiljan deficit kadrova na muzičkoj sceni. Problem je što smo mu stavili previše memorije i ispao je prepametan"
"Ako u nekom društvu vrlina slabi i sama ta reč nestaće iz upotrebe. S protokom 20. veka uočljiv je značajan pad upotrebe reči koje se odnose na čovekova moralna svojstva, kao što su reči čestitost, pristojnost, saosećanje, strpljenje, ljubaznost ili predusretljivost. Proređuju se i sve reči i izrazi koji upućuju na zajedništvo, poput izraza deliti, stati zajedno, opšte dobro, požrtvovanje i sličnih reči. Moralna i socijalna kultura je nestala"
Mediji su, a naročito televizije, u srpskoj politici važniji od programa, od personalnih rešenja, od vizije političara; medijska obraćanja veoma često i kod vlasti i kod opozicije predstavljaju jedini vid aktivnosti
Godinu dana od opozicionog Sporazuma o zajedničkim uslovima za sprovođenje slobodnih i poštenih izbora i nakon tri runde dijaloga vlasti i opozicije, vlast tvrdi da je ispunila i više od onoga što opozicija traži, dok opozicija smatra da nije postignuto – ništa
Ovaj tekst o rumunskoj revoluciji 1989. sticajem okolnosti čekao je na objavljivanje trideset godina. Priču o ubistvu na Božić Nikolaja i Elene Čaušesku, progonu pripadnika njihovog režima, o šekspirijanskim obrtima sudbina pojedinih aktera, o samoubistvu predsednika suda koji je izrekao smrtnu presudu paru Čaušesku, o smrti njihove dece Nika i Zoe ili o robiji generala koji je igrao važnu ulogu u njihovom svrgavanju, moći ćete u nastavcima da čitate u naredna tri broja "Vremena"
Dekanka Filološkog fakulteta u Beogradu optužena je za niz plagijata, falsifikovanje bibliografije i finansijske malverzacije. No plagijati nemaju kome da se prijave jer fakultet nema Etičku komisiju, koju je obavezan da ima
"Istina više nije na ceni, ne funkcioniše. Ne veruje se svojim očima, svojoj pameti, ne veruje se očiglednom. To je svakako deprimirajuće"
Afere koje opozicija lansira – barem za sada – više stvaraju nervozu unutar režimskih krugova nego što ozbiljno ugrožavaju naprednjački rejting. I vrlo je moguće da će tako i ostati, makar još jedno dogledno vreme
Krajem novembra i početkom decembra u Parizu je održana manifestacija "Vikend na Istoku", u okviru koje je u Gradu svetlosti bila predstavljena beogradska scena. Među učesnicima su bili predstavnici različitih umetničkih disciplina, od Svetislava Basare, Mile Turajlić, LP Dua, do počasnog gosta – Enki Bilala, i drugih. Na otvaranju, pisci su čitali delove iz svojih dela, a Aleksandar Zograf je to ilustrovao crtanjem uživo, uz muziku kontrabasiste Nenada Vasilića. Svoj tekst o ličnom doživljaju srpsko-francuskih veza pročitao je Bora Ćosić – članak je, u prevodu Ivane Velimirac, objavio ugledni nedeljnik Le Nouvel Observateur
Izložba u Muzeju Jugoslavije nemilosrdni je podsetnik na vreme prisilnih seoba, noćnih, bespovratnih odlazaka i pokušaja (re)uspostavljanja starih i novih identiteta u drastično izmenjenim uslovima emigracije
"U svakom djeliću našeg života glazba i kreacija je prisutna. Iako nismo izlazili u javnost, imamo puno novog materijala i uskoro ćemo se time ozbiljno pozabaviti. Svakako nam ne nedostaje tema, pa mi zaista nije jasno zašto se ekipa ne buni protiv bolesnog okruženja. Danas, više nego ikad ranije, za očekivati je da se mladost buni, da pokaže svoju energiju, da okrenu nebo i zemlju. A oni šute, piketaju po mobitelima… To nije prirodno"
Oni su više od dva i po meseca u Pionirskom parku, preko puta Skupštine i dijagonalno od Novog dvora, gde je kabinet predsednika Srbije. Ali, kao da ih niko ne vidi
Nekome ko nije pokazao minimum volje i kapaciteta da sačini svoj program rada, nego je prepisivao tuđi i zastareli program, ne treba dati na upravljanje jednu od vodećih naučnih kuća u Republici Srbiji
Zašto je Aleksandar Vučić odlučio da optuži samog sebe i da li će njegov politički aikido ovoga puta da se okrene protiv njega? I zbog čega ispada da jedino o čemu razmišlja pritvoreni Predrag Koluvija, koji se nalazi u situaciji da kao vođa organizovane kriminalne grupe bude osuđen na dugogodišnju zatvorski kaznu, jeste da otkloni svaku sumnju da je zvao Andreja Vučića
Kako izgledaju odgovori šefa države novinarima nezavisnih medija? Najjednostavnija ilustracija: novinar "nepodobnog" medija postavi Vučiću, na primer, pitanje: "Koliko je sati?" A on će onda odgovoriti sa: "Vi dobro znate koliko je sati, ali su vas Đilas i Šolak nagovorili da me to pitate, jer oni su lopovi koji dobro znaju koliko je sati. Ali kad me već pitate, da vam odgovorim: krajnje je vreme da ta dvojica tajkuna koja su opljačkala Srbiju budu u zatvoru, privedeni ’poznaniju prava’."