Pun kufer marketinga
Svaka ptica svome jatu leti
JAT vam ne dozvoljava pušenje u avionima, osim ako niste stjuardesa
Ljubljanska iskustva
Gutanje malih radnji
Građani, posebno oni stariji, ogorčeni su na gradske vlasti i zajedno sa retkim predstavnicima civilnog društva javno pitaju hoće li zbog jednog šrafa, osigurača ili gumice morati da se voze gradskim prevozom do nekog od trgovačkih centara – u predgrađu
Intervju - Pol Oster, pisac
Pisac priča o ljudima samoće
Pol Bendžamin Oster spada u red najznačajnijih američkih pisaca današnjice. Rođen je u Njuarku 1947, u Nju Džersiju. Nakon studija na njujorškom Kolumbija univerzitetu, šest meseci provodi kao mornar na jednom tankeru u Meksičkom zalivu, zatim odlazi u Francusku gde živi sledeće četiri godine, prevodi i piše poeziju. Vraća se u Njujork 1974, objavljuje poeziju, prozu i eseje. Godine 1982. objavljuje svoj prvi prozni naslov, esejističko-memoarsku knjigu Otkrivanje samoće. Nakon toga sledi objavljivanje tri novele koje sačinjavaju Njujoršku trilogiju, zahvaljujući kojoj postaje slavan. Sledi još osam romana od kojih je poslednji Proročka noć objavljen početkom ove godine. Objavio je još pet knjiga memoara i eseja, dve zbirke poezije, i realizovao tri filma kao scenarista, koreditelj i reditelj (Dim, Modri u licu, Pandorina kutija). Živi u Bruklinu, Njujork. Oženjen je američkom spisateljicom norveškog porekla Sajri Hustved. Ovaj intervju, koji ekskluzivno objavljujemo, a koji je nedavno dao uglednoj američkoj reviji za književnost "Paris rivju", Pol Oster je ljubazno ustupio "Vremenu" i Ivani Đurić Paunović, svom prevodiocu na srpski.
Nuspojave
Patriotska šoping-tura
Kampanja ministarstva trgovine "Kupujmo domaće" dokaz je kako neki ljudi neće pa neće, čak radosno i demonstrativno odbijaju da uče na svojim i tuđim greškama i glupostima
Finansijski lizing
Nova opcija finansiranja
Sunčana strana ulice
Sretni dobitnici
U traganju za pojedinačnim legalnim "dobitnicima tranzicije", samo kao neka vrsta putokaza moglo bi nam poslužiti ispitivanje spiska od 1254 državljanina Srbije koji su poreskoj službi ovih dana prijavili imovinu vredniju od 300.000 evra, dok neki kažu da imovinu u toj vrednosti ima više od 80.000 stanovnika Srbije. Čak i ako ih ima 80.000, to je ništa za Evropu. Kad se spisak onih s imovinom vrednijom od te sume protegne na četiri-pet miliona građana Srbije – to će biti znak da je tranzicija na putu uspeha