
Avganistan – Promena bezbednosne strukture
Krvava godina
Dok predstavnici međunarodnih snaga pakuju kofere, sve je više žrtava. Kraj sukoba se ni ne nazire
Dok predstavnici međunarodnih snaga pakuju kofere, sve je više žrtava. Kraj sukoba se ni ne nazire
"Ne postoje nikakvi ljudi sa posebnim potrebama i zato im treba omogućiti da nastave sa poslovima koje mogu da obavljaju", kaže Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije, jer rade veoma kvalitetno i odgovorno
Rasplet dostojan tek trećerazrednog horora pokazuje da su Mišel Najt, Amanda Beri i Džina Dedžizus prošle kroz decenijsku agoniju u kandžama poremećenog sadiste
Nije tačno da nemamo radnički klasu: to je ona klasa koja drugog maja na Košutnjaku čisti, kupi i odnosi razvaline i otpatke neradničkog pira
"Pre mnogo godina prvi smo uveli neke odluke koje su tek sada aktuelne i postepeno su se stvari kretale uzlaznom linijom. Uz pomoć hrabrosti, božje volje i sreće ostvarili smo sve što smo zamislili", rekao je Veroljub Stevanović
Kako su svirali, a kako pevali ljudi koji zarađuju na beogradskim ulicama, kako se klasifikuju po futrolama instrumenata, zašto su dominirali rok, bluz i klasika i šta će o svemu reći stručni žiri
"Nakon izbijanja afere sa plakatom za turneju Laboratorije zvuka 1982. zbog koga sam bio osuđen na 40 dana zatvora, moj brat Bata je odlučio da Vilmoš Kauboj, u kome su neki prepoznali karikaturu Tita, ne nastupa više sa nama. Slučajno sam posle toga sreo Vilmoša u gradu i on me kroz plač pitao: ‘Zašto ja više ne mogu da nastupam sa vama?’ Rekao sam mu da je to jako komplikovano da mu objasnim, ali da je nama strašno žao i da nastupe s njim pamtimo kao izuzetan period i da ga i dalje volimo. Umro je 1992, u zimu. Svi su bili ‘zauzeti’ pa sam ja otišao na sahranu i održao mu posmrtni govor. Na sahrani smo bili Cigani i ja, što samo potvrđuje teoriju da je čovekov život po sebi tragedija – glavni junak uvek umire na kraju"
Gnev, stanje visokoadrenalinsko, jedan od afekata koji ponekad ispadnu olakšavajuća okolnost kasnije, kad je prekasno. Za izbegavanje u svakom slučaju
Dok se olimpsko pleme opija Milanskim ediktom, ja sam se oslonio na devet vekova mlađi pravni akt, a to je Magna carta libertatum
Pre četrdesetak godina sproveden je na teritoriji današnje EU nenaučni eksperiment o čijim se rezultatima danas kao i u ono doba izuzetno malo zna
Novaku Đokoviću dodeljena je nacionalna penzija, stan i premija za životno delo!
Pravi adrenalin u kockanju nije kad dobijaju, nego kad gube; i to je ono što ih drži; ne nada u dobitak, nego draž gubljenja
Otkad je udarila ekonomska kriza, koja je mnoge evropske zemlje do ivice bankrota dovela, u Danskoj je nezaposlenost upola veća – skočila je sa dva na tri odsto. Međutim, svakom ko ostane bez posla, a da nije otkaz sam dao, bivši poslodavac sledećih šest meseci isplaćuje platu kao da radi, zatim ga "preuzima" sindikat i država koji mu obezbeđuju sredstva za život dok se ne prekvalifikuje ili doškoluje
"Cena gradskog rata"; Vreme 1141
"Dobili smo 57 kvadrata i to će nam biti sasvim dovoljno, a ovaj stan omogućiće mojoj deci da žive kao i sva druga, idu u školu i obdanište. Meni će to biti podstrek da nađem posao, jer do sada je bilo jako teško planirati budućnost. Od danas će, nadam se, sve biti mnogo lakše", kaže Bojan Ibraimović, stanar u Ulici Mileve Marić Ajnštajn
"Attention! ASIMO is moving", najednom se začuo Žoov glas i veliki televizijski studio je potpuno utihnuo. Mašina je klecnula u kolenima, raširila ruke, a potom počela da radi nešto nalik na jutarnju gimnastiku
Današnji dan posvećujem bulevarima po cenu da čitaoca vazdan željnog likova iz čarobnog sveta politike pomalo možda i razočaram
Pragmatični roditelji više ne lupaju glavu o tome šta je bolje za njihovo dete, prava ili ekonomija, nego da li je to velika partija na vlasti ili manja, u kojoj još ima mesta
Ljudsko pravo na vožnju (proisteklo neposredno iz slobode kretanja i nastanjivanja) građanima pripada bez ikakovih njihovih izdataka
Maja 1992. izvesna plavokosa žena srednjih godina upala je u stan bračnog para u Houvu, Saseks, Engleska, i krenula da pere sudove i uopšte veoma temeljito čisti stan. Nije ukrala ništa
Slika o vučjacima koje pujdaju na zatvorenike nekako je postala deo opšte predstave o nemačkim koncentracionim logorima. Ja sam bio tamo, ja sam to doživeo, a ipak je scena u kojoj sam učestvovao kao statista bila toliko nezamisliva, da sam kasnije počeo da sumnjam u sopstveno pamćenje. Sve dok šezdeset godina kasnije nisam pronašao potvrdu da je na zapoved komandanta logora u Magdeburgu njegov nemački ovčar, na moje oči, zaista jednog zatvorenika izujedao na smrt. Komandant se zvao Teofrid Alter. Posle rata bio je taksista u Beču i umro prirodnom smrću, pre nego što se neko setio da bi možda trebalo da mu se sudi
Nije verovatno da će bilo Švedska i SAD bilo Ekvador i Velika Britanija da popuste u slučaju Džulijana Asanža. Samog osnivača Vikiliksa možemo da zamislimo kako za to vreme u Ambasadi Ekvadora u Londonu sedi ispod male lampe koja nadoknađuje manjak sunčeve svetlosti i razmišlja o nekakvom manevru u stilu Leonarda di Kaprija u filmu Uhvati me ako možeš
"Otkad radimo u tri smene nisam mogla da se sastavim. U ponedeljak sam dobila slobodan dan, a menadžeri su nas obavestili da je ovo tranzicioni period do početka Paraolimpijskih igara i da ćemo raditi smanjenim kapacitetom. To znači da ćemo raditi normalno, jer smo tokom Olimpijade morali svakodnevno da ostajemo prekovremeno"
Malo kome ukus što viršli, što kobasica u zemički, naročito senfa, nije urezan u sećanju kao "pozitivan". Ipak, da li su te viršle i kobasice, taj senf bili baš toliko lepi kako ih se lepo sećamo? Da li ukus "za nezaborav" može da bude ponovljen