Nuspojave

26.jun 2002. Teofil Pančić

Guru na Kongresu

Mihailo Marković bi da se vrati, ali nema kome: Gazda je u zatvoru, a Šegrti se izdelili u dve-tri podjednako pacerske frakcije, nedostojne Akademikovih visokih ideala

Reagovanja

19.jun 2002. Zemunski prerijski ratnik Otrovno Pero, u civilu poznat i kao Teofil Pančić

Howgh, bledoliki!

("Rastrzana retorika Otrovnog Pera", "Vreme" br. 597)

Vlada i sudstvo

19.jun 2002. Jovan Dulović

Sudar planeta

Šta je u pozadini aktuelnog spora, bolje reći svađe, između izvršne i sudske vlasti u Srbiji

Skupštinski život

06.jun 2002. Milan Milošević

Uzaludno krečenje

Pokušaj da se izmenom skupštinskog poslovnika zabašuri rastuća parlamentarna i politička kriza liči na izgradnju "Čedine zebre"

Nova postavka Muzeja savremene umetnosti

17.april 2002. Miško Šuvaković

Urnebesni kliker jugoslovenstva

Svaki posetilac izložbe verovatno će se pitati zašto u postavci nije ovaj već onaj umetnik, zašto ovo a ne ono delo: koje je delo pravo ili šta je poruka postavke... Svakako, ovo je jedna od mogućih koncepcija unutar Muzeja, moguće su i druge – kao što postoje i različite istorije umetnosti koje se mogu različito prezentovati

Prosvetom do slobode

30.januar 2002. Dušan T. Bataković, istoričar i ambasador SRJ u Grčkoj

Obnova zadužbina

Zadužbinarstvo je u srpskom narodu ona tradicija koja, uz slavljenje porodičnog svetitelja, ima najduži kontinuitet. Još u srednjem veku su srpski vladari, vlastela i verski velikodostojnici, ugledavši se delom na vizantijske običaje, podizali zadužbine, manastirima poklanjali velike posede za njihovo održavanje, osnivali bolnice, novčano pomagali prepisivanje i ukrašavanje rukopisa. Tekst koji sledi napisan je povodom prošlogodišnjeg osnivanja Fonda kraljevskog doma Karađorđevića, odlukom prestolonaslednika Aleksandra. Autor teksta dr. Dušan T. Bataković, član je upravnog odbora Fonda

Lični stav

30.januar 2002. Velimir Ćurgus Kazimir

Otkriće naših

Kad slušam Velju Ilića kako začikava Svilanovića da se pojavi na skupovima Naših u Americi, ja u tome naravno ne prepoznajem nikakvu inteligenciju koja je spremna da slobodno raspravlja o svemu i svačemu. Vidim samo jednu ostrašćenu, izbezumljenu i naravno neobrazovanu gomilu koja ni sama ne zna gde je i šta hoće. Američki zakoni i pravila igre toliko su im uterali strah u kosti da im, izgleda, sad jedino ostaje da svoje opsesije i traume isteruju preko svojih poslanika

Smrt DOS-a u prisustvu vlasti

30.januar 2002. Milan Milošević

Rafalna paljba i rikošeti

Sangvinični članovi vladajuće koalicije slave godišnjicu formiranja srpske vlade kao neki pijani maturanti koji pale školu. Ministar policije Dušan Mihajlović ispalio politički rafal, a rikošetom, kako izgleda, pogodio sopstvenu vladu

Drugi pišu - "Globus"

30.januar 2002. Igor Alborgeti

Stenogrami prisluškivanja porodice Milošević

Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.