Roman – Merso, kontra-istraga
Važno je zvati se Musa
Roman Kamela Dauda u stopu sledi siže Kamijevog Stranca, rasklapa ga i subvertira, priča istu priču s druge strane – a onda i nju rastavlja na parčiće
Roman Kamela Dauda u stopu sledi siže Kamijevog Stranca, rasklapa ga i subvertira, priča istu priču s druge strane – a onda i nju rastavlja na parčiće
"U Argentini postoji pravi književni život. Delimično je to posledica sjajnog školskog sistema koji smo doskoro imali. Od pred kraj XIX do pred kraj XX veka imali smo čudesan sistem državnih škola. Danas je situacija drugačija. U Buenos Ajresu sve ambicioznije porodice iz srednje klase šalju svoju decu u privatne škole. U državnim školama su sada uglavnom ili jako siromašni ili imigranti iz Bolivije, Perua i drugih zemalja. Roditelji iz boljih kuća ne žele da im se deca mešaju s njima. To je žalostan razvoj događaja"
"U novom Zakonu o lokalnim samoupravama, koji je u pripremi, postoji jedan interesantan aspekt, a to je da će se gledati koliko lokalna samouprava iskorišćava svoj poreski potencijal – gledaće se odnos vrednosti ukupnog poreza koji je u nadležnosti lokalne samouprave i stvarni iznos koji ona ubira. Ako su performanse lokalne samouprave u ovom pogledu loše, onda će Republika reći: u redu, nisu vam potrebne te pare, a to znači da vam nisu potrebni ni transferi od države – ne moraju sve druge lokalne samouprave koje čine Republiku, koje dobro rade, da daju subvenciju onima koji ne ubiru porez"
Nema te oblasti "društvenog života", dominantne u određenom trenutku, ako se računa od ‘68. pa naovamo, a da Milorad Vučelić u njoj nije učestvovao ili je makar "omirisao". I uvek u stvaralačkom, dinamičnom konfliktu sa svetom oko sebe, istovremeno debelo zahvatajući iz njega. Ako je na redu revolucija – onda revolucija, ako je to kultura – onda kultura, ako je rat – onda rat
"Od oko 30.000 spisa ja sam pregledao oko 8000, a izdvojio sam nekoliko stotina. Jer u tim slučajevima video sam, a nadam se da će to videti i čitaoci, da je mimo istorije, sa njenim pobednicima i poraženima, trajala jedna svakodnevica koja se izgubila, a opirala se patetičnim promenama vlasti i sistema"
"Priču o ‘pomirenju’ zavađenih jugoslovenskih naroda i kultura ja zovem Brionskim sindromom, koji se najbolje objašnjava Ezopovom basnom o pticama, zvijerima i šišmišima. Kad su ptice i zvijeri bile u ratu, šišmiš se nije htio odlučiti da li je ptica ili zvijer. Kad su napokon ratnici, skroz izgrebani i očerupani, objavili primirje, šišmiš se iskidao od grljenja i cmakanja s jednima i drugima jer je navodno uvijek bio ‘njihov’. Na Brionima, ali i na još nekim mjestima preživjele ‘interesne YU kulture’, borave ta dvolična lica i dan-danas, a najgore je u svemu što im za to pare, nagrade i aplauze daju blesave ptice i slabašne zvijeri koje se još uvijek, nakon desetljeća njegovog ‘dilovanja’ emocijama i interesima, i danas daju impresionirati šišmiševim lažima"
"Svaki grad ima iste šanse da uz adekvatna rešenja postane pametan, bez obzira na raspoložive resurse. Objedinjeni cilj je da građani na svojoj koži osete viši nivo usluge, počev od električne energije bez prekida, kvalitetnije pijaće vode, bržeg i boljeg javnog transporta pa do usluga u upravi i zdravstvu"
Prvi Bitef bez Jovana Ćirilova protiče u znaku ljubljanske Ilijade, i manjih ili većih razočaranja najnestrpljivije očekivanim produkcijama
Domaća javnost često zaboravlja na važnost članstva Srbije u Ujedinjenim nacijama, i opšti je utisak da u društvu vlada uverenje kako velike globalne strategije malo toga konkretnog donose nama, sada i ovde. To, međutim, nije tačno
Kako mi je policijska plavuša uspešno pokvarila dan i kakve to veze ima s "postjugoslovenskim besom"
Stevan je drobilica, Nebojša je razarač, Jasmina je pravi frontmen. Ja sam tu da se izvučem, uživam, ne uprljam mit i uvećam CV raritetnim podatkom – "izveštavao s Guče, svirao na Egzitu". Brži smo nego na probama, ali funkcionišemo. Super funkcionišemo. Tokom poslednje dve pesme primećujem u publici furioznog gitaristu benda Eagles Of Death Metal koji se na našoj poslednjoj stvari približio bini da nas što bolje čuje i vidi. Čoveče, ovo je ludilo
Jubilarno Pozorje prikazalo je manje-više realno stanje našeg teatra, što je i zadatak ovakvog festivala, a valjda i doprinelo kreiranju nekog boljeg, što mu je takođe misija
Ivica Todorić je najuspešniji biznismen u regionu, a iza njega su Branko Roglić i Emil Tedeski, tvrdi "Forbs". Četvrti na listi, i najuspešniji u Srbiji je vlasnik Delta Holdinga
Strip serijal o bračnom paru bogatih skorojevića danas čitamo na sasvim drugi način od vremena kada smo ga kao deca pratili u socijalističkim novinama
Knjiga Ulaz slobodan posvećena muzici koju je Peđa Vranešević uradio za preko stotinu pozorišnih predstava važan je iskorak u borbi protiv zaborava, koji inače hronično podriva temelje našeg samopoštovanja
"Podržimo projekat koji će Beograd svrstati u najlepše svetske metropole. Podržimo volju da se u našoj zemlji konačno nešto pokrene. Ja želim Beograd na vodi, a ti?", pisalo je u informacijama o najavljenom događaju
Kako je grupa novosadskih dripaca i uzurpatora označila novinarku kao "agenta hrvatske obaveštajne službe", i šta nam to govori
Cinici tvrde da ima simbolike u tome što su ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić i ministar odbrane Bratislav Gašić 18. marta, samo šest dana pre šesnaeste godišnjice početka bombardovanja SR Jugoslavije, potpisali tokom posete sedišta NATO a u Briselu Individualni partnerski akcioni plan (IPAP) o daljoj saradnji Srbije sa NATO alijansom. Oni koji nisu skloni simbolici kažu da je IPAP vlada Srbije usvojila 20. decembra 2014. godine, da saradnja traje odavno i da je IPAP samo jedan od oblika te saradnje (doduše, najviši oblik), i to u okviru programa Partnerstvo za mir, u kome je Srbija još od 2006. godine, a da Srbija ima brojne bolne godišnjice i bez 24. marta
Kiš je napisao da nije uspeo da pronađe, u Kovinu, u bolnici istoriju bolesti Eduarda Sama. Nestala je... Meni je o tome pričao u bašti Kluba književnika, onaj sto ispod kiselog drveta… Bili smo ostali sami u bašti. Devedesetih napisao sam dva-tri-četiri eseja o Kišu. Iz "efea". Gađao sam da pogodim gol iz kornera i retko bih pogodio. Ali zbog tog "efea" dospela je, dolepršala mi je u ruke Spomenica o desetogodišnjici Državne bolnice za duševne bolesti u Kovinu 1924–1934, izdanje uprave bolnice, štamparija R. Oberlajter, Kovin, 1934.
Između Ukrajinaca i nas ima srodnosti, da, u većini njihovih pesama razabraćete o čemu se radi, jedino možda nećete biti načisto ko je ostavljen, a ko je verolomac, ali malo misterije ne škodi muzici, dapače
Knjige Didijea Eribona i Pola Vena izvanredne su i kao uvod u Mišela Fukoa, i kao dodatak već pročitanom
Kako smo uzročnika svih svojih problema locirali i linčovali u liku vozača hitne pomoći koji je u nedoba kupio džak kiselog kupusa
Portugalska muzičarka koja je svirala na najneobičnijim mestima u Evropi, Severnoj i Južnoj Americi, za "Vreme" piše o utiscima sa svojih putovanja i nastupa
"Ima nekih ljudi koji na aparatima održavaju džez glazbu u Hrvatskoj, ali nema kolektivne energije koja bi pokrenula klince. A ne može je ni biti u zemlji koja je samu sebe pojela i pokrala. Verujem da je isto i u okruženju. Nažalost, džez nije opstao ni kao opozicija!"
O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada na lokale Albanaca, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita
Novi roman Davida Albaharija politički je samo i jedino u onom suštinskom smislu: on se bavi mračnim i kukavnim predelima ljudske duše