
Demetropolizacija
Kultura je i van Beograda
Novi Pazar nije samo grad u kome je moguće pazariti jeftinu odeću ili pojesti odlične ćevape i mantije ili o kome se ovih dana priča povodom pobede Sulejmana Ugljanina
Novi Pazar nije samo grad u kome je moguće pazariti jeftinu odeću ili pojesti odlične ćevape i mantije ili o kome se ovih dana priča povodom pobede Sulejmana Ugljanina
Bila je dovoljna izjava investitora da su dvojica radnika koja su poginula radeći na Beogradu na vodi bila obučena i opremljena, pa da se na ovu tragediju stavi tačka. Ali ovo stado beogradsko, mi ovce koje činimo građane Beograda, imamo pravo da znamo kako su stradali ovako obučeni i ovako opremljeni radnici. Kako su ipak pali i poginuli? Da li su imali sigurnosne pojaseve sa kopčama? Da li su te kopče bile vezane za sigurne oslonce? Kako im je i šta puklo pod nogama? Kakva je na tom mestu bila sigurnosna ograda
Uvrede, ponižavanje, omalovažavanje i vređanje na svojoj koži osetili su mnogi novinari u Republici Srpskoj u poslednjih mesec dana. To sve uglavnom se smeštalo u okvir izbornih nadmetanja, ali čini se da je – što potvrđuju i najnoviji događaji – reč o političkom stavu i vrednosnoj orijentaciji. Javnost je odgojena tako da je svaki četvrti ispitanik javnog mnjenja u Republici Srpskoj poslednju deceniju mislio da novinare treba tući. Preostali su se držali one krilatice "dobro je dok ne tuku"
"Najveći problem koji bi režim da rešava ponovnim aktiviranjem služenja vojnog roka jeste alarmantno stanje sa popunom mirnodopskih jedinica profesionalnim vojnicima i masovno napuštanje vojske zbog slabih plata. Nije formirana održiva aktivna rezerva, a o pasivnoj da se i ne govori. Govorim u realnim kategorijama, o obučenoj rezervi za kojom bi se poseglo bar kad se suočavamo sa poplavama, umesto što se angažuju specijalne jedinice i Generalštab", kaže za "Vreme" bivši načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš
"Političke elite su javnost nazvale javnim mnjenjem, a onda su to javno mnjenje identifikovale sa medijskim mnjenjem. Daljom redukcijom, to medijsko mnjenje je došlo do stava par novina ili medija koji su pod njihovom kontrolom i onda je zapravo stvoren jedan privid da je stav javnosti ono što piše par njihovih medija, a to je izjednačeno sa stavom naše političke elite"
Kupci stanova u onim kulama imali bi, osim kuriozuma da im se u 21. veku fekalije slivaju u septičke jame, i divan pogled na veličanstven požar, neviđen od vremena kada su Tihi i Prle upalili nemačku garažu
Srbi se zapošljavaju u policijskim snagama Kosova, sudovima i drugim državnim institucijama jer život ide dalje, pa što bi vojska bila izuzetak osim ako ne mislimo da su prepreke tome naduvani mitovi o nekoj posebnoj vrsti vojničke časti, poštenja i rodoljublja, na čemu se i dalje radi, mada sve manje uspešno
"Vlasti su bile zasenjene tom pričom o tri i po milijarde u Beogradu na vodi, pa je to ispala prevara. Pa su bili zasenjeni da će se zaposliti građevinska operativa. Ali, mi nemamo građevinsku operativu – sve je uništeno. Trudbenik, Rad, Komgrap, gde su? Ostao je Energoprojekt, sad su i njega privatnici ćapili. Onda kažu: ‘Razvićemo industriju građevinskog materijala.’ Pa, nemamo mi tu industriju. Šta proizvodimo? Mi nemamo da napravimo prozore, vrata, stakla, sve ono što je sad tamo na te dve monstrum zgrade. Tu nema ništa naše, samo beton je lokalni, sve drugo se uvozi. Nema razvijanja građevinske industrije i operative. Sve je to prevara"
"Sada se sa nizom novih spomenika dešava isto što i sa velikim konstrukcijama poput Beograda na vodi. To znači da se grad ubija sudarom palanačkog tradicionalizma i neoliberalne ekonomije. Ko odlučuje kome će se i gde podići spomenik: odlučuje predsednik države. Kao i za spomenik Zoranu Đinđiću, i za spomenik Stefanu Nemanji odluka je doneta jednoglasno – jednim neprikosnovenim glasom"
"Da li sam mogao da pozovem druge predstave? Da, mogao sam, da su bile bolje od ovih koje sam pozvao. Moram da kažem da postoje predstave koje imaju fantastičnu scenografiju i odlične kostime, ali podsetiću: Pozorje je, ipak, festival dramskog teksta"
Sistem u kome institucije ne funkcionišu, kamo lepe sreće da su u pitanju samo RTS i REM, ubrzano se pretvara u autokratski i vodi ka situaciji da se njihovi decibeli mogu nadjačati samo lupanjem u šerpe
U želji da u Srbiji bude sve "brže, jače, bolje", nikad viđeno i prvi put, predsednik Aleksandar Vučić već nekoliko godina pokušava da državnost Republike Srbije na neki način izvede iz nastanka Raške, prve srpske države koju je osnovao Stefan Nemanja. Bilo je tu inicijativa za spomenik velikom županu Nemanji, osnivanje muzeja Nemanjića, a poseban i čudan kuriozitet se desio kad je Vučić prošle godine položio zakletvu nad Ustavom ispod kojeg je bilo Miroslavljevo jevanđelje. Iako tvrdi da nema ništa sa serijom "Nemanjići" Radio-televizije Srbije, ispada da je glasnijem i gnevnijem delu javnosti koja je nezadovoljna istorijskim i umetničkim dometom serije baš Vučić kriv što Vukan i Stefan pričaju razmaženim beogradskim akcentom i što im majka ne dozvoljava da jedu rukama
Poslednje godine propadanja LDP-a otkrile su razmere nedemokratičnosti u samom vrhu, ustrojstvo nalik privatnoj firmi Čedomira Jovanovića i njegovo robovanje poslovnim kombinacijama i privilegijama
Koalicija na vlasti u suštini stvara utisak da je Srbija u punom zamahu (ekonomskom, diplomatskom, vojnom, socijalnom...), a da su beogradski izbori tek sporedna stvar koju treba brzo obaviti, da se ne gubi vreme i da posao ne trpi
Zaista je tačno da se na predstojećim izborima za vlast u prestonici radi o nečem daleko većem i važnijem od toga ko će upravljati gradskom kasom i odnositi smeće sa beogradskih ulica. Uz rizik da zvučim previše dramatično, rekao bih da se radi o pitanju da li se u dogledno vreme može preokrenuti trend kolektivnog ludila i društvene propasti, koji se sve jasnije pomalja ispod našminkanih statistika i lakiranih TV izveštaja
Šta se dešava u opozicionim partijama pred beogradske izbore, prvom izbornom ciklusu u kojem bi mogli da pobede aktuelni režim u Srbiji? Da li je reč o razračunavanjima zbog sujete lidera, borbi za biračko telo, ili je sve plod režije spin doktora iz vlasti. Konačno, može li opozicija da promeni dosadašnji jalovi način delovanja i kako
Veliki je posao uradio Radivoj Cvetićanin, i obavio ga je elegantno, odmereno, gospodski
"Cela opozicija je danas roptateljska, zato što je, kao u svim autoritarnim režimima, lišena svake moći. Ne znam kako je u vašoj generaciji, ali ja od svojih ispisnika stalno slušam da ‘nikada nije bilo ovako strašno’. To nije tačno, ljudi imaju kratko pamćenje i zaboravljaju sve zlo i bolno, trpljenje i patnju, postoje mehanizmi koji to zatrpavaju. I zato smo uvek spremni da kažemo da nikada nije bilo gore nego sada, da ropćemo. S druge strane, uvek treba roptati, jer promene bez roptanja nema"
Nedeljnik i portal "Vranjske" više ne postoje. Poreska i druge inspekcije nedeljama borave u redakciji, a kompanija koja izdaje nedeljnik mora u stečaj. Direktor i glavni urednik Vukašin Obradović počeo je štrajk glađu. "Vranjske" izlaze već 23 godine. Do sada je odštampano 1069 brojeva
Izložba "Male priče" reditelja i vizuelnog umetnika Dejvida Linča biće predstavljena u tri galerije Kulturnog centra Beograda, povodom šezdeset godina postojanja ove kulturne institucije
"Do pre tri, četiri godine imali smo jedan prilično dugačak talas mizantropskih i nihilističkih filmova o klincima po beogradskim predgrađima gde nema nade, nema boga, nema svetla, nema ničega. Sad imamo jedan potpuno drugačiji talas, gde imamo neke bogate Beograđane koji se pate zato što se možda vole, možda se ne vole, otuđeni su jedni od drugih, imaju švalere, nemaju švalere. Sad je to glavna stvar"
O odluci Vlade da imenuje dva nova člana, u Savetu za borbu protiv korupcije saznali su iz Službenog glasnika. Pre dve-tri godine Savet je Vladi predložio svoje kandidate, ali od toga, naravno, nije bilo ništa
Nastavak priče o Žiriju i njegovoj odluci, te o međunarodnoj selekciji Krugovi
SNS je uzeo monopol na tumačenje svega i svačega pa je tako i Dragana Đilasa ponovo propustio kroz tabloidnog toplog zeca zbog, rekao bih, dobronamernog promišljanja na ekonomsku temu "Šta da se radi" optužujući ga za političke ambicije i kako je skrcao pare u onaj most
"Mi sarađujemo sa srednjim školama i znamo da seksualnog uznemiravanja ima kada mlade devojke idu na praksu tamo gde ima mnogo muškaraca. Ni škole nisu znale kako s tim da se nose. Kada odrasla osoba devojčici od devet, deset godina, pošalje poruku ‘sviđaju mi se tvoje sike’, majke su to prijavljivale, ali nije moglo biti procesuirano, jer nismo imali krivično delo seksualnog uznemiravanja"
Segment Unutrašnjeg magistralnog prstena od Buvljaka do Tošinog bunara nije završen, a trebalo je do početka maja; nije završen prilaz železničkoj stanici Prokop, a za koji dan će iscuriti rok; tramvajski koridor ispod petlje u Radničkoj je i Bog zaboravio; fontana na Slaviji skoro pa je gotova, ali sa zakašnjenjem od mesec dana; kružni tok na istom mestu i Bulevar oslobođenja kasni najmanje mesec dana; rekonstrukcija/dogradnja garaže i popločavanje Obilićevog venca oteglo se u blatu ili prašini ko gladna godina; na Kosančićevom vencu je stalo – sa obe strane ulice kojom jedino može da se prođe stoje hrpe grubo tesanog kamena, a neke cevi vire iz kanala pored gomile ilovače