
TV manijak
Izborni matrix
Pokazalo se da TV stanice i informativne redakcije imaju favorite među analitičarima, pa ste retko u studiju mogli da čujete disonantne tonove
Pokazalo se da TV stanice i informativne redakcije imaju favorite među analitičarima, pa ste retko u studiju mogli da čujete disonantne tonove
Kultura je jedan on najvažnijih kanala za bolje uzajamno razumevanje i sagledavanje. Međutim, kulturna saradnja među balkanskim narodima uglavnom zavisi od pojedinačnih inicijativa, dok zvanične institucije u tome ne učestvuju. Saradnja pozorišta i filma postoji, ali ona je za medije i dalje nevidljiva, a kultura, zajednički projekti i komunikacija mogli bi da budu tačke susreta razjedinjenih balkanskih naroda. Ovo su neki od zaključaka druge tribine u okviru projekta "Tačka susreta" u organizaciji foruma ZFD i nedeljnika "Vreme" održane 22. aprila u Prištini. O tome šta spaja narode Balkana i mogu li da se suoče sa zajedničkim problemima govorili su dramaturškinja Milena Bogavac iz Beograda, reditelj Zoran Ristić iz Gračanice, pisac Kim Mehmeti iz Skoplja i publicista Škeljzen Gaši iz Prištine
"Kao da sam u uspomeni...Iste svlačionice, iste tribine, sve kao nekad", kaže Milenko Materni, jedan od hroničara ovog kultnog beogradskog mesta, inače inženjer komunikacija po struci, večiti Partizanov hokejaš, i uzor po kome je Predrag Miki Manojlović gradio ulogu Mikija Rubiroze u seriji Grlom u jagode. U razgovoru za "Vreme" Materni priča o prošlosti Taša, slavnim danima hokeja u Beogradu, i kakvu su ulogu u njima igrali Dragoslav Šekularac, Braca Petković i Olivera Marković
U grad je, na belom konju, ujahao "magistar Beli Preletačević", i čuda su se desila. Posle kratke kampanje, direktnog, "do bola", parodiranja Vučića, lista "magistra Belog" je uzela 20 posto glasova, i ugalopirala u budućnost
Ekipa reportera "Vremena" je izbornu noć pratila u štabovima onih stranaka koje su prešle cenzus. Za razliku od ranijih izbora, nije bilo mnogo alkohola, trubača, baklji, euforije
Teško je zamisliti nešto više, dublje i sveobuhvatnije "sistemsko" od Beogradskog sindikata
Kako je tokom devedesetih menjana volja građana višestrukim upisivanjem u biračke spiskove, falsifikovanjem zapisnika sa glasačkih mesta, ubacivanjem već popunjenih listića u kutije, fantomskim zatvaranjem biračkih mesta na Kosovu i sudskim nasiljem
Mada ima nečeg skarednog u zapitkivanju ljudi kako se osećaju kada ih neko pominje u nekom neprijatnom kontekstu, makar to bila i bezazlena pesma poput Govedine, Nenad Čanak, jedan od brojnih junaka ovog hita iz redova aktuelne vlasti, nije delovao odveć mrzovoljno. Verovatno nije svejedno da li vas neko doživljava kao "budalu koja na Pinku svira klavir", kako je Beogradski sindikat prilepio lideru Socijaldemokrata Vojvodine, ali je g. Čanak spremno odgovorio da mu se pesma dopada: "Čvrsta je, rif je OK, dobro je odsvirana. Što se tiče teksta, ko se plaši kako će ga neko pominjati neka se ne bavi javnim poslovima. Ne možete se sakriti u mišiju rupu i pojavljivati se samo na paradama da biste mahali u belim rukavicama." Štaviše, predsednik Skupštine Vojvodine spreman je da pomogne da Beogradski sindikat organizuje koncert u Novom Sadu, čim pre. A da napiše nešto o pesmi? Hoće, zašto da ne. Dakle, roker po ubeđenju, Nenad Čanak preslušava Govedinu, aktuelni hit sastava Beogradski sindikat:
Ovih dana mađarski sastav Šenderge dolazi u Beograd na svoje prvo koncertno gostovanje u Srbiji. Reč je o zvezdama world music scene, orkestru koji svira muziku srpske i hrvatske manjine u Mađarskoj čiji su članovi uglavnom Mađari koji ne govore srpski ni hrvatski, ali vole i bravurozno sviraju melodije juga na gajdama, frulama, dvojnicama i tamburama
"Ono zbog čega treba da brinemo jeste činjenica da mediji ograničavaju maštu i mladih i starih, percepciju i način izražavanja. Jer, suština medijskog sadržaja svodi se na plasiranje prepoznatljivih priča jezikom široke publike, zbog čega se i kreativnost u stvaranju medijskog sadržaja svodi na oponašanje jezika kojim govore mediji"
"Raspadom Jugoslavije, nestao je imperativ povlađivanja nadnacionalnom identitetu, pa Srbin u kosovskom filmu, kao i Albanac u srpskom, dobija dominantno, ako ne i isključivo političko obeležje, determinisano novom političkom situacijom. Zajednički jugoslovenski mit koji treba podržavati je nestao, pa je i film postao oruđe aktuelne propagande uslovljene politikom, odnosno sučeljavanja nacija kao otelotvorenje vekovnog sukoba apsolutnog dobra i zla. S obzirom na takve okolnosti, u analizi likova Albanaca u srpskoj i likova Srba u kosovskoj kinematografiji, nema mnogo čega neočekivanog, a svaki izuzetak samo ide u prilog onog filma koji izbegava nametnute zamke nacionalizma"
Svakodnevno se susrećemo sa problemima starih ljudi. Na primeru Danske možemo da naučimo kako može da im se pomogne, kako društvo može da ih prihvati. Tu je volonterska pomoć starima sastavni deo života
Evropska klima dugotrajne društveno-ekonomske krize, nesigurnosti i nepredvidivosti, egzistencijalna ugroženost i neizvesnost gotovo do savršenstva pogoduju tipu autokratske vladavine koji se može prepoznati kod Aleksandra Vučića. U njegovom se ophođenju i očekivanjima od građana Srbije daju prepoznati karakteristike direktora kakve beogradske ispostave neke multinacionalne korporacije, koji funkcioniše po principu bicikliste, one ispod sebe – gazi, stalnim pretnjama i kritikama "zbog neproduktivnosti i nepostizanja ciljeva" a glava mu je povijena u odbrani od pedaliranja "na spratu iznad", tamo gde su MMF, Svetska banka, briselska i vašingtonska administracija zadužene za region. Moć pedaliranja sokoli u neskrivenom preziranju onih od čijeg mu glasa zavisi novo, četvorogodišnje pedaliranje Srbije
Ugovor s "Hestilom" dobar je za Srbiju. To je ozbiljna kompanija koja se javlja kao prethodnica najavljene kineske penetracije u centralnu Evropu. Ako se ne pojave neke "briselske zavrzlame" – a to još nije isključeno – to bi trebalo da doprinese strateškom pozicioniranju Srbije u ovom delu sveta
Udovica čoveka koji je ubijen zato što je pokušao da zaštiti svoje saputnike od zločinaca govori o dugogodišnjoj potrazi za istinom, susretima sa Miloševićem, i zašto Tomo Buzov zaslužuje spomen-ploču
Kratkotrajan i naporan put do Kine imao je sasvim nesporno značajnu političku i ekonomsku dimenziju. Ovaj tekst, međutim, bavi se nečim sasvim drugim
Šta sve srpski premijer Aleksandar Vučić može da nauči od nekadašnjeg britanskog kolege Tonija Blera
Ma koliko se opirali vlastitim osudama nasilja i ma koliko nas bolela smrt Brisa Tatona – i ne samo njega u strašnim godinama smrti u Srbiji – mora nas uplašiti ta državna arbitraža u međunarodno važnim slučajevima, u kojima taman i bili sigurni da smo negde pogrešili zato što sasvim opravdano ne volimo huligane, dripce, navijače i barabe, prihvatamo državnu doktrinu o državnom razlogu da – za njih takve – možemo pristati i na nepravično suđenje i osudu
Kao i mnogo puta ranije, najnoviji srpsko-hrvatski spor se mogao izbeći, ali šteta je već učinjena i preti da bude trajna
Proizvodnja fikcije "Pajtićevog režima" treba da sakrije nezgodnu činjenicu da Vučić i društvo od 2012. ne upravljaju samo "užom" Srbijom, nego i te kako i Vojvodinom
Film Mladost Paola Sorentina od prošle je nedelje u redovnoj bioskopskoj distribuciji širom Srbije, a nedavno je u prevodu objavljen i Sorentinov roman Svi su u pravu. I film i knjiga potvrđuju status Paola Sorentina kao jedne od najzanimljivijih ličnosti na savremenoj evropskoj umetničkoj sceni
Srbija i BiH su u poslednjih sedam i po godina protraćile više od 47 miliona evra na naknade zbog nekorišćenja kredita za ključne infrastrukturne projekte. Novac nije potrošen na vreme, a građani plaćaju dvostruku cenu: ne dobijaju usluge koje bi trebalo, a zatim i naknade koje banke naplaćuju državama zbog nepravovremenog korišćenja kredita idu na teret poreskih obveznika
Veče je teklo bez patetike, nijednog trenutka nije ni zamirisalo na tugaljivu nostalgiju šlagerskih festivala bolje prošlosti
Ako neko traži diplomiranog ekonomistu, privatne kompanije vole da uzmu kandidata sa Ekonomskog fakulteta iz Beograda, a državna uprava, razna ministarstva, preko svojih partijsko-rođačkih i ostalih veza, zapošljavaju one sa diplomom privatnih fakulteta. Apsurdna situacija je u tome da se kadar privatnih fakulteta zapošljava u državnoj upravi, a pošto to nije nikakav kadar, onda će i državna uprava da bude takva kakva će da bude
Nebojša Popov sociolog, istraživač društvenih sukoba u jugoslovenskom društvu, pripadnik grupe Praxis i Koručulanske škole, angažovani intelektualac i antiratni aktivista, pokretač i urednik "Republike", glasila građanskog samooslobađanja, preminuo je 7. aprila u bolnici u Zrenjaninu. Umesto omaža, podsećamo kako je Nebojša Popov pisao i govorio ono što neki nisu hteli da čuju: o samoupravljanju, radničkim štrajkovima u socijalizmu i vlasti koju "spuštamo, ali ne ispuštamo"
Najlepšu priču o Šabanu pričala je pokojna Ljilja Petrović. U doba kada pravi svoje senzacionalne rane albume, početkom osamdesetih, Šabana gotovo nije bilo na televiziji. Za to je postojao razlog, koji se desio na snimanju video-klipa za nestvarno lepu Šabanovu pesmu Parno gras – Beli konj. Snimljen filmskom kamerom, u nekoj beskrajno poetičnoj izmaglici, Šaban u tom spotu, u crnoj kožnoj jakni, zaista jaše belog konja. Po Ljiljinoj priči, nakon pada zadnje klapne Šaban je ukrao konja, odjahavši sa snimanja i nestao, da ga više ne nađu