
Restitucija, još jednom
Vaga za pravdu
Podaci kažu da je najveći deo otete imovine zemljište (97 odsto), što vraćanje u naturi još i čini realnim, ali da će veći problem nastati kod procene ostale imovine
Podaci kažu da je najveći deo otete imovine zemljište (97 odsto), što vraćanje u naturi još i čini realnim, ali da će veći problem nastati kod procene ostale imovine
Krajem sledeće godine Vojska Srbije trebala bi da postane jača za dvadeset novih hamera. Do sada – bar kada je o državi reč – ovim vozilima su nekad raspolagale "Crvene beretke"; a danas se ona nalaze u sastavu Protivterorističke jedinice MUP-a Srbije
Au, Srbijo, ako i "1389" budeš zabranila, prežalila si ne samo savremeno i buduće Kosovo nego da su ti već i kosovski junaci (premda mora da je bilo i kukavica, polazim od sebe) dodijali
U ratovima koje će naša generacija dočekati, jedino partizana nije bilo. Svi ostali su bili na broju
"Mislio sam da je interesantno da vidimo šta je ostalo od istorije, šta je sada ispod tribine prvomajske ili neke druge parade, sleta, ispod tribine koja je gledala na prošlost ovog grada ili ove zemlje. Šta je ostalo posle smrti istorije, države, smisla i etike, poštenja i časti, ko živi tamo, koje su to klase kojim se Biljana Srbljanović bavi u ovom tekstu"
Kao što je poslednji pokušaj da se rat spreči došao preko estrade, prve naznake pomirenja došle su sa iste strane
Dvadeset godina otkad se Jugoslavija i formalno počela raspadati, zajednička kulturna scena življa je i zajedničkija, bar po nekim procenama, nego u vreme postojanja zajedničke države. Vredi to, u različitim razmerama, i za književnost i za pozorište i za film i za medije
Ono što je zajedničko svima nama, u državama nastalim raspadom SFRJ, jeste da svi zajedno moramo da promenimo diskurs. Da zločine i zločince prestanemo da delimo na naše i njihove i da ih upoređujemo jer je to put kojim smo jednom već išli i koji nas je i odveo u ponor
Rat je bio potreban onima koji su tvrdili da su se jugoslavenski narodi "oduvijek mrzili" i da "nikada nisu mogli živjeti zajedno". Da bi se to postiglo, trebalo je iz kolektivnog i privatnog sjećanja izbrisati epizode mira i suradnje. Zabranjeno je bilo prisjetiti se istine. Prisjećanje na mir je postala subverzivna akcija, jedna vrsta provokacije. To se počinje mijenjati tek nakon 2000, i to samo djelomično
U kojim sektorima se može očekivati ekspanzivniji napredak privrednih odnosa bivših jugoslovenskih zemalja
Razmislite o sledećem: Srbija, Hrvatska itd. jedva da se po stanovništvu mogu meriti sa nekom kineskom opštinom, a Crna Gora ima stanovnika koliko jedan kineski stambeni blok. Gledano iz svetske perspektive u kojoj je Evropa grad, preostaju vam samo dve opcije: možete da se okupite i iskoristite prirodne komparativne prednosti kao što su zajednička kultura, istorija, jezici (više-manje), tržište itd., ili da sa svojom sve starijom populacijom nastavite da venete, kao umiruće predgrađe iz koga beži svako sa trunkom mozga i talenta
Ante Marković neće se više smejati. Dugo je pokušavao da nas sve zarazi optimizmom; do poslednjeg trenutka uspevao je da ulije bar malo nade, ali sada se neko vreme niko više ovde neće smejati, a on će biti ozbiljniji od svih.
Reči iz naslova pripadaju tadašnjem vojniku JNA Bahrudinu Kaletoviću i emitovane su na Yutelu. Olakšavajući smeh je širom bivše Jugoslavije propratio ove reči, verovatno iz potrebe da se usred ludila u koji je zemlja tonula nađe nešto normalno, ali malo ko nije bio svestan da je to smeh na stratištu koji je zastajao u grlu
Ćosić koji nam se prikazuje u ovoj knjizi neće osvojiti nove čitaoce, niti će izgubiti stare, jer ni na koji način ne iskače iz zone predviđenog i predvidivog
Biljana Srbljanović: "Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu)"
Reditelj: Slobodan Unkovski
Jugoslovensko dramsko pozorište
Ako je suditi po komentarima, lako se može steći utisak da je Teri Pračet iskoristio životnu dramu jednog čoveka i od njegove odluke da umre snimio rijaliti šou, kao šamar Velikoj Britaniji koja još uvek odbija da legalizuje eutanaziju, pomoć pri izvršenju samoubistva. Međutim, stvari ne stoje baš tako
Svaki rat u sećanju novinara nekako teži da se – mnogo godina kasnije – grupiše oko ljudi, a ne oko "operacija", "strategije", "taktike" i sličnih budalaština. Gde smo i s kime bili tad i tad; i već to, razumete. Meni je kao glavni utisak od slovenačkog rata ostao čovek kojega nisam nikada upoznao, ali sam ga video na vrhuncu njegove slave na televizijskom snimku. Nekako mi se čini da je njegov lik – Bahrudina Kaletovića – najbolje oličenje suštine te nepotrebne i blesave sramne avanture
Svakog dana u šest po podne "Ogorčeni Grci" nalaze se na centralnim gradskim trgovima. Uz povike beznađa, ali i nade, zajedno sa parolama kao što su "Hoćemo stvarnu demokratiju" i "Prevaziđimo partije", definisani su i neki ključni pojmovi za krizom pogođeno grčko društvo, kao što su "pravo na istinu" "ogorčenost", "solidarnost", "kolegijalnost", "promena", "borba"
Boris Tadić, predsednik Srbije, tokom posete azerbejdžanskog predsednika Alijeva ("Alo")