Nuspojave
Igračka plačka
Šta nam tragična smrt jedne čestite žene govori o naravi današnjih medija, kao glavnih opslužitelja "kulture ničega"
Šta nam tragična smrt jedne čestite žene govori o naravi današnjih medija, kao glavnih opslužitelja "kulture ničega"
Veliki Dejv Brubek umro je u 92. godini. Pored svega drugog što ga čini velikim, on je bio taj koji je u svet džeza uveo – Balkan
Poređenjem kontrole na aerodromima, čiju nužnost shvata, sa cenzurom u Kini, Mo Jan je na sebe navukao gnev zapadne umetničke i političke javnosti. Drugi pak upozoravaju: pročitajte prvo dela pisca, pa onda o njemu sudite
Teranje Nikolića da izađe s nekim programom, platformom, mada je to sam obećavao, nizak je politički udarac. Šta da kaže u njoj a de ne bude svima kriv – Vučeliću, crkvi, Koštunici, našima i vašima, dobrom delu onih koji su glasali za njega – ali, zbilja, šta može da kaže a da bude i prihvatljivo i ostvarivo
Bilo je naivno verovati da će izgradnja novog "integrisanog prelaza" na Jarinju proći bez problema, baš kao što je naivno bilo verovati da će bilo kakav protest sprečiti njegovu izgradnju
Mihael Kunce i Silvester Levai: Rebeka
Reditelj: Nebojša Bradić
Madlenianum
Nobelovac i jedan od najboljih posmatrača epohe u ovom romanu-intervjuu "prolazi" kroz svoj opus, ali i kroz burne istorijske i intimne prilike u kojima je nastajao
Šef tehničke vlade Mario Monti najavio je "neopozivu ostavku". Bivši decenijski suveren Italije Silvio Berluskoni pak borbu za upražnjeno premijersko mesto
Tužilaštvo za ratne zločine je pružalo podršku svedocima u postupku koji je Tribunal vodio protiv Haradinaja, Brahimaja i Baljaja, iako je postojao veliki otpor svedoka da svedoče zbog straha od odmazde kakva je već zadesila, ispostaviće se, najmanje 19 potencijalnih svedoka u ovom predmetu
Tribina nedeljnika Vreme "Održivo poslovanje", zapisi drugih medija
Nesklad između dominantne želje da se živi bolje, oličene u većinskoj podršci članstvu Srbije u EU, i nedovoljne podrške da se političke i ekonomske reforme i rešavanje pitanja iz prošlosti odvijaju na način koji omogućava napredak ka članstvu, suštinska je protivrečnost koja je tokom vremena vodila osipanju podrške građana evropskoj integraciji zemlje
Jedne smo godine sve časove fizičkog potrošili na pripreme za slet do kojeg nije nikad ni došlo: bili smo poslednja rezerva za slučaj da se neka druga škola razboli
Da li država treba da bude "srdačnija" prema kompanijama koje odgovorno posluju? Kako razlikovati PR od stvarnog društveno odgovornog poslovanja i izveštavanja? Da li je dobro po kompaniju da posluje neodgovorno, ne izlazeći pritom van zakonskih okvira? Najzad, kako održivo i odgovorno poslovanje utiče na profit firme – da li kompanija poskupljujući cenu svog proizvoda zbog održivog poslovanja smanjuje svoju konkurentnost? – neka su od pitanja pokrenutih na tribini nedeljnika "Vreme"
"Treba stvari da gledate u malo širem kontekstu. Moramo da napravimo malo veće firme, jer ulaskom u EU, ako ne budete konkurentniji od onog iz Holandije, Danske, Francuske, nećete ovde imati ništa, mi ćemo biti samo potrošači, sedam miliona potrošača"
"Praxisa" danas nema niti ga može biti. Drugačija su vremena i kontekst je različit. Čini se, ipak, da strahovanja dežurnih ideologa (zapravo njihovih nalogodavaca) od toga "zmajeva sjemena" s protokom vremena nisu umanjena. Možda to nešto govori o potencijalu koji se u neka minula vremena razvio u jednoj svojedobno marginaliziranoj i onemogućenoj zajednici. A možda je u pitanju tek preventivna paranoja. Ili paranoja naprosto. Kako bilo, knjiga Božidara Jakšića ostaje nezaobilazna literatura za sve koji bi bez predrasuda htjeli vrednovati misaone dosege filozofije i društvene teorije u Drugoj Jugoslaviji
Najočiglednija besmislica je Midžićeva teza o sahrani jedne (monarhističko tradicionalističke) Jugoslavije, čiji je simbol u pozitivnom i negativnom smislu bio Crnjanski, i rođenju druge, ristićevske socijalističko-internacionalističke, da bi potom tvrdio da Jugoslavija nije ni rođena?! To je svakako zbog toga što je ristićevska generacija svojom ideološkom opijenošću u temelje te "nerođene" (nadrealističke?) Jugoslavije ukopala i uređaje njenog samouništenja
U reagovanju na moj tekst Midžić izjednačava Mladu Bosnu i Sarajevski atentat sa VMRO-ustaškom zavjerom i atentatom u Marseju. Iste su to stvari, kaže Midžić, samo što Vladu Černozemskog Crnjanski i Bazdulj ne bi glorifikovali. (To za glorifikaciju je tačno.) Iz ovog izjednačavanja proizilazi sve ostalo: Midžićevo pristajanje uz maksimu da je svaka (realno postojeća) Jugoslavija zapravo Srboslavija odnosno izjednačavanje jugoslovenstva kojeg simbolizuje, recimo, Miloš Crnjanski (ili Andrić ili čak Njegoš) sa velikosrpstvom i sa četničkom kamom. Uvođenje kame je najtelalskiji momenat u Midžićevom reagovanju; on koji ne vidi kontinuitet između dviju Jugoslavija, htio bi maltene da poveže Crnjanskog sa Srebrenicom
Tu reč – bonton – leksikografi (uzgred) pogrešno navode kao francusku ("bon" plus "ton"). Francuzi bonton zovu mnogo lepše: savoir vivre, kao i mnogi koji govore engleski: znati živeti
"Ozbiljan pristup, dugoročno planiranje i strpljenje je prava formula za poslovanje u Africi – tako se mi ponašamo na tržištu, i takve partnere tražimo"
Egipat ponovo ključa, kao i prošle godine kada je sa vlasti svrgnut Hosni Mubarak. Ovoga puta, na trgu Tahrir u Kairu sukobljavaju se pristalice i protivnici sadašnjeg predsednika Mohameda Morsija
Parlamentarni izbori održani u nedelju neće ništa promeniti: sukob između predsednika države Trajana Baseskua i dosadašnjeg premijera Viktora Ponte i dalje će da paralizuje zemlju koja grca u socijalnoj bedi i korupciji
Ivica Dačić, premijer, ljut što nadležni u Srbiji danima ne uspevaju da očiste sneg sa ulica i saobraćajnica (B92)