Lisica i ždral
Volite li Fransa?
Hrišćanin se bar teši i hrabri znajući da Crkva neće propasti. Ali ima li utehe za rodoljuba?
Hrišćanin se bar teši i hrabri znajući da Crkva neće propasti. Ali ima li utehe za rodoljuba?
Džeparoši nisu isto što i razbojnici, uglavnom nisu nasilni i mahom se drže sive zone sitnih krađa i prevara. Uzimajući u obzir rizike "posla" i stres koji se tu javlja, teško je poverovati da zaista vole da kradu. Pre će biti da im je izbor drastično sužen
Ispada da će "ceh antikriznog paketa" platiti najviše železničari, seljaci i "hronični stečajci", kao i radnici u privatnim preduzećima, dok se javnom privrednom sektoru zasad samo preti većom kontrolom
Razorna kombinacija slabe države i raširene političke korupcije bazira se na razuđenoj državnoj intervenciji, bez čvrstog institucionalnog okvira i preciznih pravila igre, kontrole javnih finansija i efektivnog antimonopolskog zakonodavstva i prakse. Politička korupcija i slaba država su zapravo dva lica iste medalje. Nema konsolidovanja demokratije bez raskida sa podaničkim mentalitetom i populističkom političkom kulturom
Dok su ovi naši trtljali o lideru u regionu, on je, Ivica Todorić, definitivno lider u regionu: kupujemo manje više sve njegovo i kad nismo svesni toga, a ubuduće će toga biti sve više. Todorićev bauk kruži Srbijom, ali njemu ovdašnje ekonomske patriote mogu da pljunu pod prozor. To je sad evropska firma. Evo kako je, pre godinu dana, opisan uspon porodice Todorić i kakva je uloga hrvatske države bila u tome
To je u principu bezazleno i simpatično biće, bezopasno sasvim – dok ne stekne moć
U četvrt veka svog prisustva na sceni, Uroš je Đurić izgradio "lik i delo" koji se prirodno prožimaju, i koji tvore jednu od najosebujnijih umetničkih pojava današnjice
Aca Lukas je jedna od retkih preostalih javnih ličnosti koje ne pokušavaju da budu nešto što nisu. I ne samo to. Koliko god se "urbani" zgražavali nad njim i njegovom publikom, koja je prošlog vikenda ispunila Marakanu, Aca Lukas je gradskiji, beogradskiji i urbaniji od svega što se ovde kao takvo predstavlja. Ili, u najmanju ruku, i on je ono što čini jedan grad, i to ne bilo koji, već Beograd, jedno od njegovih autentičnijih lica
Sedma umetnost se tokom XX veka razvijala delom kao umetnička forma, naročito u Evropi, a delom kao industrija, preko Atlantika. Televizija se, s druge strane, nikada nije ni trudila (ili tek incidentno) da proizvede fikciju sa umetničkim pretenzijama. Sve donedavno.
U ponedeljak veče prikazana je poslednja epizoda treće sezone HBO-ove serije "Igra prestola" pred letnju pauzu. Fama koja ovu seriju prati učinila je od nje jednu od najpopularnijih TV serija u svetu i globalni fenomen popularne kulture. Šta je to što je ovu seriju učinilo toliko popularnom, i zbog čega se ona pominje i kao jedan od najboljih televizijskih igranih formata svih vremena
Odakle ta gorčina koju mnogi osećaju? Ostaješ ogoljen i bez iluzija, i shvataš da si preživeo pukom srećom, i da neće biti bolje ni ubuduće
Najnoviji skandal sa dezertiranjem važnog analitičara Agencije za nacionalnu bezbednost SAD Edvarda Snoudena razočarao je nas u Srbiji: nas nema na mapi koja je objavljena – za razliku od nekih susednih država. Šta su oni bolji od nas? Pa, kakvi smo mi to ljudi kad se više ni "Cija, snajka, Cija" za nas ne zanima?
U situaciji kada srpske "dvadesetdevetke" stoje u hangaru čekajući piropatrone za izbaciva sedišta a "dvadesetjedince" koje su u letnom stanju može da izbroji i predškolac na prste jedne ruke, državna retorika se, pomalo iznenađujuće, menja od "potrebno je", "radi se na tome" i "u kontaktu smo sa proizvođačima" u "biće nabavljeni najsavremeniji avioni i sistemi" i to "vrlo brzo"
Kremlj između šoubiznis politike i sovjetske tradicije. Novi život Ljudmile Aleksandrovne. Putin i olimpijska gimanstičarska šampionka Alina Kabajeva i kako je predsedniku i prvoj dami pao kamen sa srca
Iako je "Njujork tajms" konstatovao da je jedan od najuspešnijih teniskih trenera na svetu, ona se od toga nije obogatila, jer nikada nije naplaćivala treninge
Pre sto godina, 29. maja 1913, u Parizu je izvedena premijera Posvećenja proleća, ključnog muzičkog dela XX veka. Četiri bandita, Igor Stravinski, Vaclav Nižinski, Sergej Djagiljev i Nikolaj Rerih, kroz jednu baletsku predstavu artikulisali su i objavili gotovo sva nastojanja i silnice epohe koja je dolazila
"Otac srpske pismenosti cela života zavisan od neuka naroda i nepismenih gospodara – ima li strašnije sudbine?", napisao je Slobodan Selenić o Vuku. Pa još i oklevetan da je "špijun", "žbir", "uhoda", "pod avstrijskim uticajem". Vukov život i način razmišljanja bili su makar toliko moderni koliko je on modernizovao srpski jezik. A ako je pri tom uspevao da naplati svoje znanje o zemljama i narodima, pa šta?
Oni su prvi otvorenih očiju pogledali u lice neprijatelja i nisu se plašili da mu se suprotstave
Španski građanski rat poslednji je romantični rat u istoriji čovečanstva. Bio je to rat što je istovremeno bio i lokalni i globalni, ali ne zahvaljujući satelitskoj televiziji. Činilo se, naime, da od ishoda tog rata može da zavisi sudbina celog sveta. Ljudi koji su dolazili da se bore u internacionalnim brigadama nisu se borili samo za pravu stvar, borili su se i za sebe i svoju decu
Izgubljeni kofer sa više od 4500 fotografskih negativa na kojima su zabeleženi prizori iz Španskog građanskog rata, na čudesan način izronio je nakon sedamdeset godina. Fotografije Roberta Kapa, Gerde Taro i Čima potresno su svedočanstvo o ratu koji je bio preludij užasima koji su nakon njega usledili. Izložba ovih fotografija nedavno je otvorena u Parizu
"Današnja muzika se uglavnom svodi na nastojanje da se udovolji zahtevima ‘komercijalnog’. U svemu tome ima manje srca nego u muzici koju su nekada stvarali Porodica Karter i njihovi savremenici. Karterovi su bili zemljoradnici, koji su se muzikom bavili iz čistog zadovoljstva, a ispostavilo se da su manje-više slučajno došli u priliku i da to sve zabeleže na snimcima. O njima govori moj strip"
Zapanjujuće je koliko naši mali i veliki vlastodršci ne žele da razumeju osnove na kojima počiva slobodno, demokratsko društvo
"Običaj je bio da učenici odu do zgrade svog omiljenog profesora i da mu, pod prozorom, pevaju pesme. Našu omiljenu profesorku, kojoj smo tada pevali, redovno smo pozivali na proslave godišnjica mature. Kada jednom zbog bolesti nije mogla da dođe na proslavu, otišli smo do njene zgrade i ponovo smo joj pevali pod prozorom"
Čin sirijskog kanibala jeste najbrutalniji, ali nije cinično reći da su podjednako šokantni svakodnevni prizori delova ljudskih tela rasutih po ulicama posle eksplozija automobila bombi koje podmeću različite radikalne muslimanske grupe. Samo što je svet, izgleda, na takve slike oguglao
U odnosu na Ilju Gorjačova i "Ruski Obraz", domaći Obrazovci deluju kao miroljubiva skupina dobrih đaka, željnih da pomognu bližnjem i doprinesu bratstvu među narodima