Nuspojave
Zamke teorije o Vučićevoj svemoći
Odakle priča da "Vučić ne bi mirno predao vlast"? Ko je širi, i u čijem interesu? Naposletku: da li je tačna?
Odakle priča da "Vučić ne bi mirno predao vlast"? Ko je širi, i u čijem interesu? Naposletku: da li je tačna?
Pod NATO bombama, priče srpskih pisaca o poslednjem ratu, priredio Vasa Pavković, Solaris, Novi Sad
Onore: "Pomislio sam da bi Kjara bila idealna ženska verzija Kerija Granta"; Mastrojani: "Marija ima više od četrdeset godina i u njenom umu svi ti ljudi nisu ostarili, samo ona jeste"
Fokusirano na žene i na pobunu, ovogodišnje Pozorje je bilo najjače tamo gde se tog fokusa držalo, a najslabije tamo gde ga je izneveravalo ili ga – još gore – lažiralo
Reprezentacija Srbije je na Svetskom prvenstvu 2014. godine, Olimpijskim igrama 2016. i Evropskom prvenstvu 2017. osvojila srebrnu medalju. Odlukom Nikole Jokića da će nastupati na svetskom prvenstvu, koje će se ove godine održati u Kini od 31. avgusta do 15. septembra, kompletiran je najbolji tim u Evropi. Vreme je da reprezentacija Srbije dokaže da je ovaj tim u stanju da se suprotstavi reprezentaciji SAD
Kardiohirurg Svetozar Putnik kaže da nedovoljan broj donora nije samo naš problem – u celom svetu godišnje se izvrši oko 5000 transplantacija srca, što znači da pet hiljada donora "pokriva" samo 10 do 20 odsto ukupnih potreba za ovim organom
"Kod Vučića je sve fikcija, on pravi inverziju realnosti već pet godina. Sve što on radi drugima, govori da drugi rade njemu. Njega napadaju mediji, mi smo nasilnici, lopovi, fašisti, mi vređamo, lažemo... A ti nazovimediji napadaju isključivo opoziciju i njega veličaju. Naše članove tuku na svakom koraku, nas sam predsednik naziva ološem, društvenim talogom... Mislim da je počeo da brka kad je u realnom svetu, a kad u tome što on pokušava da pravi"
Isključivanje državne sekretarke iz MUP-a Srbije ne tumači se preterano u javnosti, ali bi moglo da se zaključi da je to još jedna lična pobeda dr Nebojše Stefanovića, najpotcenjenijeg političara u Srbiji
Smatramo da je naša obaveza da u danima rata, u kome se zemlja našla zbog napada NATO snaga, građane što brže, kvalitetnije i potpunije informišemo o događajima u zemlji i svetu (iz saopštenja Redakcije Vremena 2. marta 1999) Ovde ponavljamo noseće tekstove iz ratnih brojeva Vremena objavljenih od 27. mart – 26. jun 1999. u vreme kada je na snazi bila cenzura štampe.
Multimedijalna manifestacija "Vinaverovi dani evropske kulture" održana je u Šapcu treći put, a kao da je tek sad postala vidljiva na kulturnoj mapi Srbije
"Lako je razumeti zašto su neke naslovne strane doživljavane kao kontraverzne, ali krajnje je vreme da se nekim stvarima priđe sa druge strane, što je, između ostalog, i aktuelni trend u svetu"
Predstava Ateljea 212 je dobra i svakako je razložan repertoarski potez, ali uzgredno nameće i pitanje odsustva izvesne vrste političkog teatra iz naših institucionalnih pozorišta
Britancima je to očito bilo još jedno "indikativno glasanje", još jedan nastavak Bregzit sage
Krah tradicionalnih partija, jačanje radikalne desnice – evropska politika je konačno ponovo zanimljiva. Evropska unija nije propala niti će propasti, ali nas čeka pet burnih godina u kojima se odlučuje kako će izgledati u narednim decenijama
"U šta verujemo: u laž ili u istinu?" Ovako je predsednik počeo svoje izlaganje u Skupštini u ponedeljak 27. maja, koja je sutradan po podne usvojila izveštaj Kancelarije za Kosovo i Metohiju – izveštaj o kome je bilo najmanje reči tokom skupštinske rasprave
Pre dvadeset godina potpisivanje Kumanovskog sporazuma označilo je kraj NATO bombardovanja SR Jugoslavije. Mobilisani pripadnici Vojske Jugoslavije uskoro su skinuli uniforme i vratili se kućama. Svaki od njih ima svoju priču o tim vremenima. Ovo je jedna od njih
Slučaj govori o ošljarskom radu, i kazuje mnogo o njihovoj nesposobnosti. Kako da policija, tužilaštva i sudstvo izađu na kraj sa organizovanim kriminalom kada ne mogu da spreče dramatične slučajeve porodičnog nasilja, iako su imali sve poluge u rukama da to učine
Paradoksalno, serija decenije nikada nije bila ni najbolja ni najskuplja. Nije čak bila ni toliko dobra. Ali imala je kvalitete koje druge serije nemaju i zato ipak odlazi u istoriju kao popkulturni fenomen koji je obeležio drugu dekadu 21. veka
U Srbiji se nema utisak da Evropa obeležava 500 godina od smrti velikog Leonarda da Vinčija, italijanski muzeji i galerije se utrkuju ko će realizovati posebniji program njemu u čast, zbog njega je između Italije i Francuske izbio i mali diplomatski spor, a Britanci pokazuju svoje blago vezano za Leonarda
"Kad nemaš nikakav drugi nacionalni identitet, kada nisi utemeljen ni u jednom obliku kulture, kada još nemaš svoje ja a već imaš državu i zastavu, logično je da taj nedostatak pokušavaš da kompenziraš promjenom istorije. Čak i prisvajaš tuđi jezik i nazivaš ga svojim imenom"
Nacrt medijske strategije poslat je u Brisel. Članovi radne grupe, medijska udruženja, pa ni Ministarstvo kulture i informisanja (direktno nadležno za ovu stvar) ne znaju šta u tom nacrtu piše, ko ga je, kako i zašto "redigovao" i na šta će sve to na kraju da liči
Ako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić stvarno iskren u obećanjima da će se, kad mu istekne mandat, povući iz politike, onda mu je vojno-policijska parada "Odbrana slobode", održana u Nišu 10. maja – najveća od one povodom Dana pobede 1985. godine – praktično kruna karijere na čelu države. Naime, odrazila je sve ono što obeležava vlast u poslednjih sedam godina – obmane, najave i, uglavnom, prazna obećanja
"Naš patrijarh je, na samom početku, predsednicima i nama, prisutnim episkopima, rekao jasno i nedvosmisleno da smo tu da čujemo stav dvojice predsednika o bolnoj temi Kosova i Metohije. Nakon dužeg izlaganja dvojice predsednika nama je data prilika da im postavljamo pitanja… Predsednik Vučić je naglasio i to da smo mi svoju istorijsku šansu prokockali i da se možemo zanositi još neko vreme idejom da je Kosovo naše, a da će nas potom jednog jutra neko probuditi i saopštiti nam otrežnjujuću istinu, kao što je to bilo i u slučaju sa Crnom Gorom… Jedan deo razgovora je protekao u formi normalnog dijaloga. Međutim, kasnije se sve pretvorilo u napad na episkopa raško-prizrenskog Teodosija. To ne samo da nije bio dijalog nego je jednostavno bio napad bez ikakvog osnova"
Šta je otadžbina? Svakodnevna reč. Ali šta zaista osećamo kada govorimo o svojoj otadžbini? Da li smo spremni da poginemo za nju? Ne apstraktno uz piće za kafanskim stolom, nego da zaista, iz ubeđenja, damo život za nju? Da li smo spremni da na poziv otadžbine ostavimo roditelje, ostavimo svoju decu? Da li razlikujemo rodoljublje i patriotizam od šovinizma? I šta ako na čelo naše otadžbine ili domovine zalegnu štetočine koje je po našem mišljenu upropašćavaju
Milorad Dodik bio je rado viđen gost Hajnca-Krstijana Štrahea i "srpskog zeta" Johana Gudenusa. Oni su njemu davali političku podršku i izvlačili ga iz izolacije Zapada, a Dodik je pozivao Srbe u Austriji da glasaju za desno-populističku Slobodarsku partiju