
Džordžija
Zaokret u plavo
Tesnu pobedu Džozefu Bajdenu doneli su glasači koje su ranije izborna pravila demotivisala da izađu na izbore, a među njima mnogi Afroamerikanci
Tesnu pobedu Džozefu Bajdenu doneli su glasači koje su ranije izborna pravila demotivisala da izađu na izbore, a među njima mnogi Afroamerikanci
"Odrastao sam u vreme kada ljudi nisu primećivali različitost, makar je mi kao deca nismo primećivali. Ali početkom devedesetih sve se menja. (…) Mene je ubistvo Duška Jovanovića 1997. osvestilo da treba da postanem politički i društveno aktivan, ali sam diskriminaciju uočavao i pre toga. Počev od toga da čujem na ulici da se detetu preti: ‘budi dobar ili će Cigani da te pokupe’, jer koliko nam god to izgledalo bezazleno, nekima i simpatično, od takvih rečenica sve počinje"
Prva žena doktor nauka u modernoj Evropi bila Romkinja Sofija Kovalevskaja; autor jedne od najprevođenijih knjiga na svetu, Hodočasnikova putovanja, bio je engleski Rom Džon Banjan; Romi u svojim redovima imaju i dobitnika Nobelove nagrade za medicinu. Ovako se može nabrajati unedogled…
Srbija je jedina zemlja u regionu koja nije uvela niti jednu posebnu meru socijalne politike prema najugroženijim građanima tokom vanrednog stanja i prvog talasa krize. Među njima dominiraju Romi
Zvanično, prema popisu iz 2011. godine, u Srbiji živi nešto manje od 150.000 Roma. Nezvanično, prema podacima nevladinih organizacija, ta brojka je barem tri puta veća, a jedan od razloga za to stanje jeste taj što se Romi ne izjašnjavaju kao Romi – da bi sebi dali veću šansu da uspeju u Srbiji. Diskriminacija prema njima raste, sistemski problemi se ne rešavaju, a pandemija je dodatno otežala situaciju
"Olako izražena volja da me percepiraju tako brzo kao ‘vođu opozicije’ u Srbiji – mene koji sam samo sat pre govora bio beznačajan – govori o društvenoj volji koja u zemlji postoji kao demokratska alternativa, čista suprotnost sadašnjoj vlasti i koju građani ne osećaju kod drugih političara"
Problem više desetina napuštenih i devastiranih dvoraca u Vojvodini morao bi da se rešava jasnom odlukom Republike Srbije ili Pokrajine Vojvodine da se svim ovim zapuštenim lepoticama nakon restauracije da nova namena jer lokalne samouprave najčešće nemaju ni volje ni sredstava da rešavaju zamršena pravno-imovinska pitanja koja stoje gotovo iza svakog slučaja
Ovi se filmovi obraćaju zreloj publici koja preferira serioznije sadržaje, a čini se da poslednjih nekoliko godina nisu plodno tle za ovu vrstu filmova koja je stalna tačka čežnje dela gledateljstva izmrcvarenog superherojskom halabukom
"Moje jezičke igrarije uopšte nisu samosvrhovite, one su tehnika ‘lomljenja kičme’ jednog jezika, zatučenog u nastanku, pa umrtvljenog patološkim lagarijama i konfabulacijama. U tome se krije tajna mog famoznog humora. Nema tu u stvari ništa smešno, nego je naprosto smešno kad se kaže/napiše bilo šta što nije opetovano slagano milijardama puta"
Kontroverzni trgovac oružjem, prodavac automobila poznat po netransparentnim poslovima sa MUP-om, kompanije čiji su poslovi pod istragom koja ne napreduje zbog toga što MUP ne odgovara Tužilaštvu – samo su neki od donatora srpskoj policiji, otkriva BIRN. Eksperti upozoravaju na sukob interesa i apeluju na promenu zakona
"Nemci su ubili tromesečnog sina ženi koja je odbijala da kaže gde se nalaze partizanske baze u kojima se krio i njen muž. Potom su joj polomili i obe ruke. Sticajem okolnosti, i ja sam se u tom trenutku nalazio u tim bazama, pa je i meni spasla život. Ali to nije bio jedinstven slučaj, takvih herojstava je bilo mnogo. Mladi ljudi, skojevci, do kraja su se borili, niko se nije predao, niko. Jedan borac ili će pobeći ili će biti ubijen. Ali predao se – niko nije"
Ukoliko čovek ne teži da bude bog ili zver, ako je spreman da uči ili se priseća zaboravljenog, provincija će mu pružiti raskošan praznik potvrde identiteta
"Ništa u našoj zemlji nije ravnopravno, pa ni položaj žena. Pitanje ženske ravnopravnosti samo je deo opšte ravnopravnosti. A kako te opšte ravnopravnosti nema ni u tragovima, naprotiv, onda je sve to o ženama u parlamentu samo deo farse"
Pre trideset godina još je postojao SSSR. Te 1990. godine Nelson Mandela je pušten iz zatvora, a Svetska zdravstvena organizacija je došla do zaključka da homoseksualnost nije bolest. Kucalo se na pisaćoj mašini, tek poneko je imao kućni računar, samo su stručnjaci znali da se razvija nešto što se zove World Wide Web, nije svako imao ni bežični telefon, nešto nalik mobilnim telefonima moglo se videti u naučnofantastičnim filmovima, a pametni telefoni su bili nezamislivi. Te godine, kada se ujedinila Nemačka i kada je Slovenija na referendumu izglasala izlazak iz SFRJ, osnovan je nedeljnik "Vreme"
Još ranih devedesetih pojavile su se negativne asocijacije na pojam demokratija, jer su pokušaj uvođenja demokratije pratili raspad Jugoslavije, ratovi, inflacija, nemaština, kriminal. S tim negativnim asocijacijama povezanim s tranzicijom, pa još i partokratijom koju je zapatilo Miloševićevo doba ali je svoju razradu i vrhunac doživela sa Aleksandrom Vučićem na vlasti, demokratski pokušaji uređenja države nisu imali mnogo šansi
Čini se da će ova "druga Brnabićkina vlada" biti vlada konačnog raskida sa "ruskom opcijom" i označiti konačno postavljanje Srbije na "evro-atlantski" i proamerički kolosek. Bilo da je tako ili nije, sasvim je sigurno da će Vučić i njegovi emisari nastojati da stvar upravo tako predstave u zapadnim ambasadama i medijima. Baš kao što je sigurno da će za unutrašnje potrebe i na fakultativne teme "srbovati" i "rusovati" kao nikad pre, a pomenuti zaokret kriti kao zmija noge
Coca-Cola HBC kroz interaktivne online radionice nastavlja da pruža podršku osnaživanju i profesionalnom razvoju mladih u Srbiji
Dug put je za nama, ali to nam i nije glavna tema. Računamo, dokle god je opipljive i žive energije u onome "šta ima za sledeći broj", dok je nama onih stolica iz doba esencije "Vremena", dok je starih i novih esencijalnih saradnika i esencijalnih čitalaca – dobri smo, a ima nade i za bolje
Pokrenuto 1990. kao njuz-magazin po ugledu na "Tajm", "Njuzvik", "Vremja", "Špigl" ili "Ekonomist", u kojem ima prostora i za iznošenje ličnog stava i moralnog apela, "Vreme" tri decenije u teškim uslovima neguje novinarstvo zasnovano na činjenicama, analiziranim onoliko koliko je to dovoljno čitaocu da bi samostalno i pouzdano mogao da se opredeljuje...
Šta uopšte da radi siroti seksista i rasista iz Trećeg sveta ako je kormilo Prvog sveta u ručicama njegovog mentalnog sabrata s nešto manje pigmenta?
"Sasvim je sigurno da bi se neki građani Srbije usprotivili ako bi Amerikanci direktno podržali nekog od kandidata u Srbiji, kao što smo mi učinili sa Vojislavom Koštunicom 2000. godine. Ali iskreno, niko osim američkih Srba nije primetio entuzijazam Beograda oko Trampa. Američki Srbi možda mogu da utiču na izbore delimično u Ohaju, mada ni to nije odlučujuće"
Iako je Miloševiću, kao i svim vladarima posle njega, RTS bio jedna od najvažnijih karika vlasti, aparatčici imenovani na uredničke pozicije zavodili su red i u manjim redakcijama: iskusnim novinarima dodeljivani su ponižavajući zadaci, dok su iz kabineta stizali gotovi tekstovi – preteče onih koji će svoj procvat doživeti devedesetih. Za ovu priliku dovoljno reći da je ta situacija dovela do masovnog pregrupisavanja, prelaska novinara iz jednih medija u druge i – postepeno – pokretanja novih medija koji će tokom istih tih devedesetih osvetlati obraz inače ukaljanog novinarstva
Ljuba Živkov je znao da kaže da je za dobru reportažu potrebno "dodati malo činjenica", no, otkade je stiglo Zlatno doba, reportaže se same pišu
"Nabavio sam čitavu gomilu knjiga o tome kako se osnivaju nove novine, sve iščitao i objašnjavam ljudima da treba da počnemo da pravimo broj od minus 15, pa da stignemo polako, što bi rekao Umberto Eko, do nultog broja. Taman smo lepo krenuli da konstruišemo i stvaramo, istina manje likovno, više sadržinski i, kada smo bili na minus trećem broju, Milošević raspiše izbore. Nismo imali kud nego da 29. oktobra 1990. izletimo sa prvim brojem"
"Buntovnik Dosade Brecelj, koji iskazuje svoj revolt pjesmama, dosađujući je kliše. I dalje je dosadno, ali se trudim doprinijeti najboljem intervjuu vašeg života. Društva više nema, ljudi postaju sebični i gramzivi. Oni koji nemaju najebali su, oni koji imaju sve – žele imati više. Veliku Nesvrstanost pojela Maca. Živjela Komunistička partija Kine!"