Rat u Iraku
Herbarijum masovne obmane
Zašto su američki propagandisti izmišljali horor priče o Sadamovom režimu kada je bilo toliko istinitih primera njegove zločinačke delatnosti? Zašto su slike sa ratišta u američkim medijima posebno retuširane
Zašto su američki propagandisti izmišljali horor priče o Sadamovom režimu kada je bilo toliko istinitih primera njegove zločinačke delatnosti? Zašto su slike sa ratišta u američkim medijima posebno retuširane
"Da još postoji ono gotovo mistično bratstvo književnih noćobdija, istinskih posvećenika literature, ne bi mi padalo na pamet da se ovim bakćem. Ali ostalo ih je samo nekolicina. Nema, dakle, tog sveta, kao što više nema ni mnoštva drugih dobrih stvari. Pesnici sa kreditnim karticama! Kuku! Pa, kad je tako, onda je bolje da budem činovnik visokog ranga. Na taj način ipak se jednom piscu povremeno moraju da obrate: Your Excellency!"
Tolika halabuka oko dva pretučena Roma, a što je Srbin usred Beograda dobio šamar, o tome nigde ni reči, žalimo uvek nekog drugog!
Afere se ne mogu zaustaviti, deoba plena ovde još predstavlja "preču potrebu" od odlaska u crkvu. Može li se ipak doći i do neophodnog konsenzusa o institucionalnoj kontroli i efikasnijoj socijalno-ekonomskoj strategiji
Ipak, još nije sve izgubljeno. Iako je ozbiljno ugroženo, primirje se još može spasti. Sedam nedelja, koliko je primirje trajalo, bile su najmirnije u poslednje tri godine i taj krtkotrajan predah doneo je normalizaciju života za veliki deo stanovništva
Otprilike u isto vreme kada Kiš piše "Grobnicu za Borisa Davidoviča", istom temom bavi se i jedan bivši nadzornik iz sovjetske kažnjeničke kolonije, Sergej Dovlatov: poput Kiša, i on smišlja novi jezik i njime ispisuje "Robijašku zonu"
"Desetak ljudi iz (Đinđićevog) ličnog obezbeđenja imalo je kriminalne dosijee, i izgleda da su oni uživali veće poverenje od školovane policije."
("Glas")
Aranđelovačka punionica mineralne vode postaje paradigma srpske privatizacije. Što je više privatizovanih preduzeća i kako se bliži dan kada će privatna svojina postati dominantan oblik vlasništva u Srbiji tako otpori privatizaciji postaju sve žešći. Zašto populisti beže od Beočina kao đavo od krsta
Ruski menadžeri i naglo obogaćeni "oligarsi" sigurno "političke rizike" u Srbiji (o kojima toliko raspredaju zapadni investitori) gledaju drugim očima – jer oni su sve ovo što se kod nas dešava gledali u sinemaskop tehnici
Afere izbijaju, ispumpavaju se, isplivavaju, ponovo eksplodiraju, isti likovi se sele iz skandala u skandal i sve se pretvara u neki opasni karusel, tačnije, u razarajući rondo. Nema autoritativne institucije koja bi nepristrasno utvrdila činjenice, a nejasne činjenice doprinose rasplamsavanju afera
Letnje žege po kojima će se pamtiti ovo leto ipak su prošle i svi možemo da odahnemo. Ako se svi i nisu proveli onako kako su zamislili, sledi ne tako mala uteha. Enolozi najavljuju da će ovogodišnja berba biti jedna od najboljih u poslednjih pola veka. Vinari širom Evrope, od Rajne do Portugala, trljaju ruke
U petoj knjizi o Hari Poteru politika i hormoni dominiraju nad magijom
Neposredno pred početak školske godine, prve koja se realizuje po novom obrazovnom sistemu, situacija je uobičajena: u knjižarama se polako formiraju redovi, ispisuju se čekovi, mediji objavljuju cene najskupljih i najjeftinijih školskih potrepština, predavači se polako prilagođavaju novitetima. Dnevnici za prvake malo kasne, udžbenici pristižu, za đačke knjižice i inače ima vremena. Još samo da stignemo do polugodišta, pa da vidimo kako ta reformisana pedagoška čudesa zapravo funkcionišu
Od opasnosti da propustimo evropski voz veća je opasnost da nas zgazi brzi voz dolazećih dugova i uvećavajuće političke i socijalne krize, ali na to malo ko obraća pažnju
Šef Koordinacionog centra Nebojša Čović, koji je u Vladi već dugo zadužen za Kosovo i jug Srbije, možda bi najbolje mogao da posvedoči kako izgleda baviti se kosovskim pitanjem u nefunkcionalnoj i nedorađenoj državi u kojoj spremnost da se o tome ozbiljno razgovara postoji samo ad hoc (samo kada nekoga ponovo ubiju) i u kojoj ne postoji zvanična državna strategija o minimalnim i maksimalnim ciljevima, između kojih je kasnije moguće tražiti neko rešenje
Već se može naslutiti šta će sadržavati izveštaj vladine Komisije koja je analizirala rad obezbeđenja premijera Đinđića: najveći deo činjenica već je bio poznat javnosti, a u međuvremenu su se pojavili i novi podaci. Ukratko: od konfuzije u zakonskim i podzakonskim aktima, preko amaterizma, pa do infiltracije i subverzije, završno sa sabotažom dela pravosuđa, sve je to stvorilo kontekst u kome je atentat planiran i uspešno izvršen. Izveštaj će morati da ukaže na sve te elemente, inače će biti uzaludan i suvišan
"Naši vrači i komesari sada imaju grdan semantičko-geografski problem. Jer, da li je iko ikada video novu svetu srpsku (evro-atlantsku) zemlju koju elitni činovnici nazivaju ‘Reforma’? Je li to fensi buvljak za cenkanje? Kviz bez binga i publike? Možda ugrožena otadžbina netom otkrivena u najfriškijoj verziji Memoranduma? Ili je u pitanju novi ružičasti tabu?"
Dok ste vi davali izjave novinarima da nemate uslova za borbu protiv korupcije, neko je došao u posed dopisa mađarske policije, neko drugi je obavio ono što je društvo poverilo vama
Dokumenta koja objavljujemo preuzeta su iz knjige Ibarska magistrala – Zločin bez kazne, koju je ovih dana objavila "Srpska reč". U toku istrage DB je saslušao petnaest svojih visokih funkcionera i operativaca. Njihove izjave upućene su istražnom sudiji Nebojši Živkoviću i zastupniku optužnice Milunu Dragutinoviću, uz propratno rešenje šefa Resora DB Srbije, generala Gorana Petrovića, kojim je sve njih, radi izjave pred sudom, oslobodio čuvanja „državne tajne". Te izjave, koje nisu ušle u sudski zapisnik, ušle su u ovu knjigu. Čitaocima predstavljamo zapisnike koje je uradio Resor DB Srbije u uverenju da su ta svedočenja uverljiva optužnica protiv poretka državnog terorizma bivšeg režima, u kome su tajna policija i njeni eskadroni smrti, bili gospodari života i smrti i ubijali svoje političke protivnike. I opomena svima koji su spremni da državni aparat koriste kao instrument u političkoj borbi
Podaci od 1. januara 1993. do juna 2003, koje je "Vreme" dobilo od MUP-a, demantuju pojedine alarmantne novinske napise "prošarane" izjavama stručnjaka iz raznih oblasti kojima je branjena teza da je broj "porodičnih" ubistava u Srbiji porastao poslednjih godina. Ali, sama činjenica da policija nema posebnu evidenciju dovoljno govori da se ovim problemom u Srbiji niko nije ozbiljno bavio i da su se zaključci i tumačenja najčešće izvodili na osnovu utiska