
Pregled nedelje
Politički očevi i sinovi: Kad je teško, Šešelj
Da li je i kako radikalski Vojvoda postao direktor specijalnih operacija Službe
Da li je i kako radikalski Vojvoda postao direktor specijalnih operacija Službe
Imena nekih donatora – kao što su Rokfeler i Šoroš – crvena su svetla koja signaliziraju straobalnu opasnost po srpstvo, za veliki procenat građana u Srbiji. Zaboravlja se, naravno, da je Ana Brnabić svoju karijeru izgradila kao “granti” zapadnih fondacija, a da se Vučić u nekoliko navrata susretao sa članovima porodice Šoroš i išao kao gost – sav ozaren – na večeru prilikom posete visokih funkcionera Fondacije Rokfeler Beogradu. A da ne navodimo Vučićeve sjajne odnose sa nekim aktuelnim i bivšim zapadnim visokim dužnosnicima, kojima se toliko hvali. To se, naravno, ne zove licemerje
Šta je to što na uzorku ovih dana i sedmica traženih naslova saznajemo i o suštini autorskih poetika i odabranih pristupa, kao i o biti žanrova ili domena kojima ti filmovi barem okvirno i inicijalno pripadaju
Žana Heri: Ispravna odluka; adaptacija i režija Snežana Udicki; NP Sterija, Vršac
“Sadašnje vreme rasprodaje buduće, pri čemu se licemerno manifestuje brižnost za potomstvo. Slično je i sa govorom o potrebi očuvanja mira, a istovremeno se uvećavaju budžeti za proizvodnju oružja”, kaže Aleksandar Đurić, koji slika dok piše i obrnuto
Kao prva zemlja na svetu Republika Salvador je uvela bitkoin kao zakonsko platežno sredstvo. Međunarodni monetarni fond u tome vidi opasnost po finansijsku stabilnost i vrši pritisak na Vladu u San Salvadoru da povuče tu odluku
“Biće još jedna pomoć za mlade, ako ne izgubimo izbore”, reče Aleksandar Vučić iz voza koji smo kupili od Švajcaraca. Ovog puta nije pominjao konkretnu sumu, ali tek da se zna ko će i ubuduće biti široke ruke – samo da pobedi
Umesto da građani i mediji zahtevaju objašnjenje sumnjivih okolnosti u vezi sa PCR testovima Novaka Đokovića, oni ne prepoznaju evetualno kršenje zakona i laž kao problem, već je problem ukazivanje na problem. Institucije zadužene za čuvanje zakona nisu se oglasile, a inače razbrbljale medije prekrio je muk. Bes je usmeren na one koji ukazuju na muljanje, a ne na moguće muljatore koji su išli protiv zakona ove zemlje i boljih civilizacijskih običaja
Ako je neka korist od “patnji” Novaka Đokovića, onda neka to bude skretanje pažnje svetske javnosti na to kako se australijske vlasti, i vlasti bilo koje druge zemlje, odnose prema strancima – izbeglicama i migrantima, u situaciji kada pokušavaju da pređu granicu ma koje države u potrazi za zaštitom od progona ili sukoba, bilo da to čine vazdušnim, pomorskim ili kopnenim putem
Rezultati referendum nisu “prvi udarac” autokratskoj vlasti. U najboljem slučaju to je blaga opomena Vučiću da opuštanja ne sme biti. Ipak, ovih 700 hiljada ljudi koji su izašli i dali glas protiv Vučića, jedva su trećina onih koji bi izašli da se olovkom i glasačkim listićem kurtališu bede, ali im je zato potreban minimum smislene opozicione artikulacije
Broj dnevno novozaraženih u Australiji se za meseca dana popeo sa 1000 na 100.000. Zbog nedostatka osoblja vozovi u Sidneju saobraćaju po skraćenom redu vožnje, a KFC restoranima nedostaje piletina. I u SAD je došlo do naglog pandemijskog obrta: u proseku se dnevno zaražava skoro 802.000 ljudi, što je povećanje od 98 odsto u poslednje dve nedelje
Najava da bi napuštena beogradska toplana na Konjarniku mogla da bude preuređena za umetnike izbačene iz nekadašnje zgrade BIGZ-a, najviše je iznenadila upravo njih. Kažu da ih o ovome niko nije konsultovao
Argument Savezne vlade Australije u slučaju Novaka Đokovića predstavlja opasan presedan u demokratskom društvu, smatra Australijsko udruženje pravnika
„Beograd nikada nije smogao snage da se spusti na reku. Umesto stepenastog prilaska najlepšem mestu u gradu, to je sada prostor rezervisan za novu klasu. Oni će sada zuriti u reku (polovina misli da je to Dunav) a mi ćemo ih gledati, s oproštenjem, u dupe“
“Najvažnijim događajem godine smatram spontano buđenje ekološke svesti u našem narodu. Celog života gledam prljave reke, divlje deponije i težak nemar oko sebe, ali sada se spontano dogodila promena. Ljudi su počeli da shvataju koliko je sredina u kojoj žive važna. Polako nam dolazi u glavu da je važnije kako živimo nego šta sve imamo. I da smo svi zajedno u tome. Ta ideja je bolja od svake ideologije jer se sama od sebe rodila i nametnula”
Zna se da su ovlašćenja predsednika Republike ograničena i mahom reprezentativna, da nas je malo koji bi ih mogli celovito i tačno pobrojati. U sećanje dolazi nekakva dodela odlikovanja, primanje ambasadorskih akreditiva, specijalna ovlašćenja u nekim dramatičnim situacijama... Ali, sigurno ne raspolaganje budžetskim novcem. Bar ne u redovnim prilikama
“Nije prijatno kretati se Suboticom u kojoj su svi bulevari okićeni neonima u bojama srpske zastave. To je vulgarno i stvara omladinu koja čuva grafite Ratka Mladića, organizuje navijačke grupe i mrzi sve drugo i drugačije. To je za moju generaciju potpuno šokantno. Odrastao sam u Nišu u vreme Jugoslavije, vreme Nesvrstanih, Nišu prepunom grčkih, arapskih studenata. Bili smo ponosni što imamo priliku da ih upoznamo. Posle je počelo da se mrzi sve drugačije”
Henrik Ibzen: Nora – Lutkina kuća režija Tatjana Mandić Rigonat Narodno pozorište
Feliks Gatari: Tri ekologije; s francuskog prevela Olja Petronić; FMK, Beograd, 2021.
Sabornost ove vrste, kakvu prepoznajemo u “slučaju zatočeništva Noleta u Australiji”, kada "svi" znaju o čemu je reč, kada je "svima" jasno šta se događa na 15 i po hiljada kilometara od Trga Republike, izraz je pocepanog javnog prostora u kome ima mesta samo za masu, ili onog Jednog koji se, kako iskustvo pokazuje, ne opterećuje smislom. A tamo gde svi znaju o čemu je reč niko ne zna o čemu je reč, jer snaga onoga "svi" leži u broju (kvantitet), a ne u argumentu (kvalitet)
Uloga i učešće KNOJ-a u borbi protiv odmetnika ostali su obavijeni velom tajne dugi niz godina, što je s vremenom uzrokovalo pojavu specifičnog, gotovo holivudskog mita o knojevcima, borcima protiv “bande”, koji je svoje otelotvorenje našao u filmovima Žike Mitrovića o podvizima kapetana Ramiza Lešija. Međutim, prava slika je bila kudikamo drugačija
“Mi se kao društvo nikada nismo potpuno odredili prema nacionalizmu koji je preplavio ove prostore devedesetih i doveo do rata. To nije uradila ni prethodna vlast, ni veliki deo onih koji danas čine opoziciju. Mržnje će uvek biti, ona je deo naše prirode. Ali da bismo kao društvo mogli da krenemo napred, mi moramo da prepoznamo sopstvene greške i zamolimo za oprost bez obzira da li je druga strana to uradila ili ne”
Da li smo iz najveće nuklearne tragedije naučili dovoljno da se ona nikada ne ponovi? Pouke iz knjige Ponoć u Černobilju Adama Higinbotoma mogu biti dragocene u razmišljanju o eventualnoj primeni nuklearne energije
Nemačka invazija na Sovjetski Savez verovatno nikad i nije mogla da uspe. Razloga je mnogo, uključujući i kašnjenje početka operacija zbog Hitlerovog napada na Jugoslaviju 6. aprila 1941. Ipak, primarni uzroci su ogorčeni otpor Crvene armije, nerealni nemački ciljevi i nedostatak snage za njihovo ostvarivanje. Taj pohod nije propao u blatu i snegu kod Moskve, već dva i po meseca ranije u ravnicama Ukrajine i Rusije
Zašto zanemarujemo činjenicu da zajedničko u religijama, a ima ga, može da širi mir? Otkako je sveta i veka, religijska pripadnost je jedan od razloga što ljudi ratuju. Oni koji veruju u jednog boga smatraju da su im oni koji veruju u drugog neprijatelji, samo zato što nije njihov. A nisu, niti mogu to da budu. Isticanje sličnog i istog u religijama pomoglo bi da se netrpeljivost smanji. Za početak, dovoljno je da razgovaramo. Profesor Patris Broder, s kojim otvaramo temat o kulturi religije, kaže da “odbijanje dijaloga danas nije opcija jer ono označava odsustvo osnovne ljudske etike, društvenog (sa)učestvovanja u korist zajedničkog dobra. Ako hoćemo da preživimo, takmičenje više nije održiv način u oblasti politike”