
Razglednica
Živela gibanica!
Fabrički muzej u ostacima nekadašnje “Goše” i izložba u Narodnom muzeju Smederevske Palanke svedoče o vremenima kada je naša veza sa Evropom bila ako ne bliža, a ono svakako iskrenija nego danas
Fabrički muzej u ostacima nekadašnje “Goše” i izložba u Narodnom muzeju Smederevske Palanke svedoče o vremenima kada je naša veza sa Evropom bila ako ne bliža, a ono svakako iskrenija nego danas
Status kandidata za Ukrajinu i Moldaviju dodatno je erodirao ionako poljuljan kredibilitet Evropske unije na ovim prostorima, dok je pristup Brisela prema Zapadnom Balkanu na nedavnom održanom Samitu EU novim kandidatima već prvog dana pokazao da razloga za slavlje i nema previše
Jedan od najvećih pesnika srpskog jezika, Vasko Popa, rođen je u Grebencu, kod Bele Crkve, 29. juna 1922. godine. Objavljujemo dva teksta Branka Kukića, pisca i urednika časopisa i izdavačke kuće "Gradac", posvećena Vasku Popi i njegovom delu.
Bivši predsednik SR Jugoslavije, Slobodan Milošević, izručen je Haškom tribunalu 28. juna 2001. godine. Prenosimo tekst Miloša Vasića objavljen u „Vremenu“ br. 548, 05.07.2001.
Jugoslovenska narodna armija je 26. juna 1991. pokrenula akciju u Sloveniji, pokušavajući da spreči odvajanje ove republike od SFR Jugoslavije. Desetodnevni rat u Sloveniji bio je preteča svih drugih „jugoslovenskih“ ratova koji su usledili. Vojnik JNA Bahrudin Kaletović postao je simbol tog rata i simbol normalnosti usred ludila koje je dolazilo („Vreme“ br. 1068, 23.06.2011.)
Pre trideset godina, u junu 1992. godine, pošto su 30. maja stupile na snagu sankcije protiv SR Jugoslavije, počeli su studentski protesti protiv vlasti Slobodana Miloševića, koji su potrajali celo leto. Dragan Đilas, jedan od lidera tih protesta, za „Vreme“ je 2017. godine pisao o tim, ali i drugim pobunama studenata
Cincari nemaju svoju državu, njihova država je svaka ona u kojoj su se odomaćili. Zato imaju jezik i kulturu koja ih čini Cincarima. Ovih dana Agencija za privredne registre prihvatila je registraciju Cincarskog PEN centra, pa su sad i zvanično priznati kao međunarodna neprofitna organizacija u Srbiji. U očekivanju da će ih nakon predstojećeg popisa Srbija priznati i za nacionalnu manjinu, s obzirom da su ostavili velikog traga u njenom nastajanju, podsećamo na tekst objavljen u „Vremenu“ u broju 1573.
“Napuštao sam rodni kraj – činilo mi se zauvek. S bolom u grudima piljio sam u brda iznad seoskih krovova, u zabrane i vinograde. Svaki čas sam se osvrtao da pogledom dotaknem orahove krošnje, crveni krov očeve kuće i, nad njim, jedini bor u selu.” (odlomak iz romana Raslo mi je badem drvo Živojina Pavlovića)
Gotovo nijedan od 7000 stanovnika Majdanpeka nije čuo za publikaciju Instituta za javno zdravlje “Batut”, pod naslovom “Unapređenje upravljanja kontaminiranim lokalitetima u Srbiji”, u kojoj piše da su u Majdanpeku (i nekim drugim mestima) vazduh, voda i zemlja toliko zagađeni da izazivaju oboljevanje i smrt ljudi, i predlažu konkretne aktivnosti da se zagađenje sanira i eliminiše. Lokalni mediji ne pominju protest “Ne damo Staricu”, ni pitanje narušavanja zdravlja i prirode. U skladu sa tim, grad nema monitoring kvaliteta vazduha, i ništa se ne preduzima da se brojni oboleli od karcinoma leče u boljim uslovima
“Ostvareno je i više nego što se bilo ko nadao. Prostorno, nikada u Srbiji nije toliko obnovljeno ili izgrađeno kvartova i objekata posvećenih kulturi, pritom, u tako kratkom vremenskom roku. Programski, najveća evropska i svetska umetnička imena i organizacije postali su svakodnevica našeg grada”
Ovog petka i subote, u Obrenovcu je AIR FEST. Cilj festivala, koji se ove godine drugi put održava, je da podstakne sugrađane da ne zagađuju okolinu. Programom dominira rok, kao univerzalni jezik generacija
Danas Aleksandra Šapića biraju za gradonačelnika Beograda. Jedan drugi gradonačelnik srpske prestonice umro je 18. juna 2010. u dobrovoljnom izgnanstvu u Beču, jer nije umeo da oprosti svojoj Srbiji i svom Beogradu ni kada se činilo da su se promenili, jer ih je isuviše voleo, napisao je Ivan Ivanji pre dvanaest godina. Bogdan Bogdanović je Beograd bio napustio zbog ljudi koji su danas ponovo na vlasti
„Dve godine nakon Majdanske revolucije, otcepljenja Krima i oružanih sukoba na jugoistoku, Ukrajina se klacka između rata i mira, patriotizma i korupcije, daleko od očiju i interesovanja Brisela i Vašingtona.“ Ovo je sredinom 2016. napisao Dejan Anastasijević na putovanju kroz Ukrajinu. Njegovi opisi atmosfere u Mariupolju, Kramatorsku ili Kijevu daju dublji uvid u sliku razaranja Ukrajine koju ruske trupe slikaju zauzimajući deo po deo ukrajinske teritorije. Čini se da je ruska agresija dobrim delom rešila identitesku zbunjenost Ukrajinaca: kao da je konačno stvorila ukrajinsku naciju
Vlada Srbije je u martu ove godine donela Odluku o privremenoj zaštiti kojom se izbeglicama iz Ukrajine omogućava pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti u Srbiji. Sve druge izbeglice istom tom odlukom nisu obuhvaćene. Pritom Srbija beleži rekordan broj tranzita osoba iz trenutno zaboravljenih kriznih područja - Avganistana, Sirije, Pakistana, Burundija koji na putu kroz Srbiju nemaju nikakvu suštinsku podršku
Međusobne simpatije ili animoziteti, poštovanje ili nepoštovanje političara na vlasti u dobroj meri utiču i na bilateralne odnose zemalja. Od raspada SFRJ četiri nemačka kancelara su, svaki na svoj način, uticali na sudbinu ljudi u postjugoslovenskom prostoru. Navedimo samo kao primer očigledno nežan, gotovo majčinski odnos Angele Merkel prema Aleksandru Vučiću i neskriveni animozitet koji Olaf Šolc nije naročito prikrivao u ophođenju sa Vučićem
Nastavnici preporučuju đacima čitanje kako bi naučili da se pismeno izražavaju. To nije dobar savet. Funkcionalno pisanje uči se pisanjem
Ginter Gras (1927-2015) je u svom poslednjem intervjuu za „Vreme“ pod naslovom „Lekcije koje sam naučio“ pre gotovo osam godina rekao da je Treći svetski rat već počeo, da lobističke grupe ubijaju demokratiju koje bez socijalizma ne može biti, da je globalizovani krupni kapital pobedio sindikate koji su ostali zarobljeni u nacionalnim okvirima. Mi Treći svetski rat danas gledamo u rasplamsanom obliku: krvopriliće i razaranje u Ukrajini, još smrtonosnija glad u Africi, inflacija, poskupljenja i pad standarda u Evropi. Tim povodom ponovo objavljujemo ceo intervju sa dobitnikom Nobelove nagrade za književnost koji se bio osvrnuo i na Tita, i na to da je pogrešio što je podržavao bombardovanje SR Jugoslavije, na to kako je završio u SS jedinici...
“Jun je moj omiljeni mesec, tada proleće eksplodira na 2000 metara. Potoci bujaju, livade su u cvatu. Uzgajivači stoke pristižu iz doline i ostaju na planinskim pašnjacima do septembra. Miriše na mladu travu, na vodu, na štalu”
“Slobodna kritička misao postoji, ali nije dovoljno masovna, nema je koliko bi trebalo da je bude. Ima autorskih i uredničkih tekstova koji su avokacija slobodne kritike režima, opozicije i svega onoga što treba da bude predmet posmatranja profesionalnih novinara. Sada je pored svih pritisaka, ucena i presija po tom pitanju, ipak daleko bolje nego devedesetih jer, između ostalog, iza pojedinih medija stoje ljudi koji mogu da izdrže pritiske vlasti. Ali, daleko od toga da je novinarima danas lako – nije”
"Posle oslobođenja Užica, na samom kraju Drugog svetskog rata, na Žitnoj pijaci – sad je to Trg partizana – održavao se miting. Sećam se da je na krovu pijačne vage, na kojoj su nastupali učesnici i govornici, profesor muzike Dragoljub Jovašević pevao: ‘Granuo je, evo, već i Prvi maj / Rusi u Berlinu sada piju čaj.’ Ja sam na tom mitingu, kao učenik trećeg razreda osnovne, recitovao neku satiričnu pesmu o okupiranom Beogradu. Zaboravio sam, davno, i tu pesmu, i ko je njen autor. Ali, gledajući šta se u Beogradu dešava poslednjih godina, setio sam se početnih stihova te satire: ‘Beograde, slavni stari grade / šta od tebe u ludilu rade!’"
“Iz iskustva znam – nije moguće za tri meseca obučiti tenkistu za angažovanje u borbi. Treba svi oni koji to zagovaraju da sednu u tenk, skučen prostor, pa da vide kako je to kad se ispali prva granata, taj osećaj u ušima i mozgu, jedna vrsta kontuzovanosti. I to na poligonskim uslovima, a zamislite u borbi, gde očekujete da vas pogodi neki projektil poput “zolje” ili ovih današnjih savremenih sredstava. A zaštite pešadije nemate, jer se povukla. Isto vredi i za sve ostale rodove, od pešadije nadalje”
Da li predsedniku države sreća okreće leđa? Rat u Ukrajini mu ne ide na ruku, a međunarodni pritisci su jaki da donese odluku koja će Srbiju svrstati ili na Istok ili na Zapad. A ukoliko ispuni obećanje i povuče se sa mesta predsednika Srpske napredne stranke – makar to bilo samo formalno – otežaće poziciju svoje stranke na predstojećim lokalnim i pokrajinskim, a bogami i na parlamentarnim izborima, jer neće nastupati pod njegovim imenom. Valjda neće
Kada ostavimo po strani sve bizarne i nepotrebne detalje koje smo videli tokom gotovo mesec dana ovog “rijaliti suđenja”, neophodno je razmotriti zašto je ono istorijsko i šta nam govori o trenutku u kom živimo
Bez regionalne i svetske dramske konkurencije, Pozorje kao da je osuđeno na glavinjanje između odavno istrošene hipereksploatacije šačice “naših večnih klasika” na jednoj strani, i već ubitačno dosadnog parazitiranja na mediokritetskoj hiperprodukciji šačice “naših mladih, progresivnih snaga”, mahom spisateljica i onih koji se tako osećaju, a koje već dobrano ne znaju kuda udaraju, ali se drže temeljnog kapitalističkog principa da se proizvodnja nipošto ne prekida sve dok konjuktura traje. A njima baš traje
“Politika na našim prostorima služi kao zabava za mase, a biznis negdje mimo zabave i raznih dobacivanja radi svoj posao. Ali ako promislite da su temelji Europske unije države koje sve imaju povijest dugogodišnjih ratova upravo jednom rekle treba nam biznis povezanost unatoč svemu danas postale dio jedne sve povezanije asocijacije onda možete polako preslikati biznis u regiji za nekih 50 ili 100 godina. Trenutno stanje u Ukrajini i slični geopolitički potresi samo mogu ubrzati međuovisnost susjeda”
U Prijedoru se svake godine održava protestna šetnja “belih traka” u spomen na u ratu ubijeno nesrpsko stanovništvo u ovom gradu u Republici Srpskoj. Ove, međutim, nije bila dozvoljena. Navedeni razlog: proslava rođendana Željka Mitrovića i Viktora Orbana. Zašto baš njih dvojice? Rođeni su 31. maja, pa eto malo sprdnje sa strahotama kojima je tokom rata bilo podvrgnuto nesrpsko stanovništvo