
Intervju – Siniša Tucić, pesnik
Književnost mi je pomogla da ne budem deo mašine
"Ovde važi savet: bavi se teorijom kosmosa, metafizikom, višim pitanjima, samo ne talasaj o događajima oko tebe – i to je uslov napretka na društvenoj lestvici"
"Ovde važi savet: bavi se teorijom kosmosa, metafizikom, višim pitanjima, samo ne talasaj o događajima oko tebe – i to je uslov napretka na društvenoj lestvici"
Beograđanin je Njegoš iako u Srbiji nikada nije bio. Beograđani su Andrić, Crnjanski, Selimović i partizan Ćopić. Beograđanin je Sarajlija Meho, musliman, koji na kiši sedi sam, sa rakijom, da budan sanja svoj san o komunizmu spram kog trezvena trgovačka preduzimljivost njegovog rođaka i brige svakodnevnog porodičnog života izgledaju kao besciljno ljudsko vrzmanje
Da li se ljudima može zabraniti da tragaju za srećom? Naravno da ne. Da li društvo odraslom čoveku sme da propiše na koji način da traga za srećom? Naravno da ne. Da li društvo sme, može, treba da reguliše da niko svojim traganjem za srećom ne ugrožava tuđu sreću? Svakako. Ljudi od pamtiveka konzumiraju pivo, rakiju, vino i drogu. Nijedan zakon bilo gde nije to uspeo da promeni. Što reče papa Martin IV: "Ergo bibamus!" – "Dakle, hajde da popijemo!"
Jedan od retkih pravih je otišao. Utešno je znati da smo bili tu, delili prostor i vreme sa njim. Postoje trenuci kada bih voleo da mogu da premotam vreme, da tom divnom čoveku kažem još ponešto, da ga zagrlim onako stamenog, širokih pleća i ponovo čujem njegov smeh
Mnogi su pokušali da nam objasne kako je "dječak sa Sutle" postao "najveći sin naroda i narodnosti Jugoslavije". Deo tog uspeha i dalje je ostao tajna jer se očigledno radi o prirodnom talentu, ali je poprilično demistifikovana medijska i marketinška priča o Titu
Ministar odbrane je upravo imao lični rijaliti šou sa pucanjem i uz helikopterski desant njegovog kuma dr Žeksa
"Probajte da zamislite neformalna romska naselja koja i pre korone nisu imala osnovne higijenske uslove. Sa pojavom virusa, pretnja po njihovo zdravlje je apsolutno povećana"
U petak 20. marta, u jeku svetske pandemije virusa kovid 19, u 95. godini preminuo je Borislav Stanković, bivši generalni sekretar FIBA, čovek koji je najzaslužniji za globalnu popularizaciju ove igre. U moru užasnih vesti koje svakodnevno obilaze svet, našla se i ova. Košarka i sport na ovim prostorima, ali i u svetu, ostali su bez "Čika Bore"
Kako je neslavno propao pokušaj da se od Srbije napravi država koja će biti zasnovana na vladavini zakona, a ne na vladavini jačeg, i šta ipak može da se nauči iz Đinđićeve zaostavštine
"Imao sam situaciju da mi austrijski producent kaže: ‘Znate šta, ovaj vaš scenario nije dovoljno makedonski.’ Postoji tendencija da se filmovi prave tako da odslikavaju kulturu neke zemlje na način koji je neko zamislio. To je defakto rasizam. Zato se ja od samog početka bijem sa producentima, često bude krvi do kolena. Mnogo je lakše prodati egzotiku, ali kako ćeš onda da živiš sa sobom"
"Mi nemamo demokratsko iskustvo i demokratsku političku kulturu. To vidimo već iz toga kako smo lako ispustili slobode koje smo imali, kako trepnuli nismo kad su se ukidale prve emisije i uvodila cenzura, kako smo brzo uspeli da se uplašimo, kako smo se brzo korumpirali i opet obgrlili partijsku državu... Sve to, uz našu nesrećnu nedemokratsku istoriju, pokazuje da nam je društvo slabo, da ne pruža otpor, da je suviše siromašno i lako potkupljivo. Uz to mnogo puta smo već pokazali da ovde prevladava autoritarna politička kultura, koja traži vođu jer je tako lakše, jer onda nema rizika, nema odgovornosti koju demokratija zahteva. ‘Vođa će odlučiti’"
Prema ruskim izvorima, a oni su ozbiljniji od Vučićevih tabloida, isporuka prvih iz baterije od šest naručenih i plaćenih "Pancira" trebalo bi da usledi krajem ovog meseca. Verovatno zbog toga što Zapad na ove isporuke ne gleda blagonaklono, sklopljen je sporazum o nabavci sličnih oruđa francuske proizvodnje "Mistral". Ipak, rijaliti "Rusko oružje" sa Vučićem i Vulinom u glavnim ulogama traje i dalje
Luksuz je danas imati stav i ponos, a porez na luksuz sam platio, pre svega, u zdravlju. Ali ne smatram se žrtvom. Od gnjide može da postane samo vaš, bez obzira kakve su okolnosti u kojima se razvija, a nekom sokolu možete potkresati krila, ali će ostati soko. Čovek u težim okolnostima pokaže karakter i pokaže koja mu je "tačka topljenja". Celokupni život, geni koje nosiš, porodica, sve to razvije sistem vrednosti u čoveku. Znam koliko me je koštalo moje ponašanje i ne smatram da sam izgubio rat. Izgubio sam bitku jer sam je vodio sa čovekom koji ima sve pozicije moći i koji je porobio sve instrumente vlasti. Takva bitka nije mogla da se dobije, niti se tu radilo o budalastoj proceni da može. Ali je morala da se vodi. Znam da me je koštala, međutim, znam i koliko bi me koštalo da je nisam vodio
Nije u tome ključna stvar, iako je jasno da predsedniku Srbije Vučiću strahovito nedostaje onaj neko ko ide iza njega i šapuće mu "seti se, ti si samo čovek". Na ključnu stvar će institucije morati da misle i po njoj da delaju, naravno, nakon oslobođenja
"Moje realno iskustvo Jugoslavije je kratko i gotovo da ga se ne sećam", izjavila je nedavno književnica Ana Vučković u intervjuu "Danasu", što skreće pažnju na narod koji nestaje
Ko snosi deo krivice za izbijanje Drugog svetskog rata? Šta predstavlja Armija krajova? Kako je poginuo Vladislav Sikorski? Da li je Crvena armija odgovorna za pokolj u Varšavi? Da li je Čerčil to znao? Ko je bio Stjepan Bandera? Različito tumačenje istorije doprinosi podgrevanju hladnog rata koji je ponovo podelio svet
Nijedan vrednosno-ideološki konflikt ovde nije razrešen. Davni sukobi "realista i modernista" u književnosti, ili "staljinista" i "titoista" u politici, srazovi "liberala" i "dogmata", "slovenofila" i "Evropljana" – sve je to i dalje tu
Ujedinjene nacije su 27. januar proglasile za Međunarodni dan sećanja na žrtve nacionalsocijalizma. Jedinice sovjetske armije su na taj dan 1945. godine oslobodile koncentracioni logor Aušvic. Savet Evrope je preporučio da se tim povodom u svim školama održi čas na temu holokausta. U Srbiji se na taj dan slavi Sveti Sava, nije zgodno istovremeno podsećati na koncentracione logore, ali bi za to mogao da se odredi neki drugi dan. Ja ovu priliku koristim da skrenem pažnju da Srbija u Aušvicu nema svoju nacionalnu izložbu, iako joj je odavno na raspolaganje stavljen prvi sprat bloka 17 koji bi trebalo da deli sa drugim državama nastalim iz Jugoslavije
Arhitektura Beograda prati haotičan razvoj države, ne samo po različitim stilovima izgradnje, već i po nizu ruševina i nedovršenih zgrada
"Ja sam posmatrač – dobar, nadam se – i pišem o onome što vidim i što živim. Volim da analiziram društvena i istorijska kretanja. U tom smislu, rekao bih, sve je politika. Čini mi se da je danas to gotovo jeretički reći, naime, da je sve politika, ali mene naglašeno nervira apolitički stav. Šta je politika u umetnosti, recimo? To me zanima. Ili gde počiva razlika između policy i politics, što je, između ostalog, problem jezika: u našem jeziku za te dve potpuno različite stvari imamo jednu reč – politika"
"Kada idemo da gledamo izložbe, sve vreme nam se nudi taj neki letak, uputstvo šta treba da vidimo, šta je umetnik želeo da kaže. Zašto moramo da imamo pomoć da razumemo šta je on hteo da uradi ako se to ne vidi ili se ne oseća"
"Želim da verujem da ima mnogo Taneta i da su upravo to ljudi koji čine ovo naše društvo. Oni su na margini, sklonjeni, doživljavaju udarce – ali se ne predaju. To je moja vera u Srbiju i sam život zbog svega što smo prošli: ratove, raspad države, bedu, slom sistema... Jednu od poslednjih rečenica koju Tane kaže na kraju druge sezone Senki nad Balkanom, napisao sam ja. Elem, pred ubistvo kralja Aleksandra i na početku tog velikog nastupanja fašizma, Maja Davidović kaže: ‘Ne piše nam se dobro, nisu nas predvideli u tom novom svetu.’ Tane joj na to odgovara: ‘Njihovo je da predviđaju, a naše da ih ne jebemo dva posto.’ Mi tu bitku, naravno, ne možemo dobiti. Ali šta nam preostaje? Pa, da ih ne jebemo dva posto i da guramo svoje. To je moja poruka, moj stav i filozofija svih Taneta"
Jula 2019, svet je obeležavao pedeset godina otkako je ljudska noga prvi put kročila na Mesec, a Srbija se sećala dva dana tokom kojih je ugostila američke astronaute. Priču o našem najmlađem novinaru koji je tada bio sa njima, objavljujemo u feljtonu "Srbija i Sjedinjene Američke Države – dve zemlje, jedna kultura", koju realizuju "Vreme" i magazin "Vitraž"
Za razliku od neoteranih, večito povratničkih i prepariranih rokerskih veličina, ovi veterani deluju ulubljeno i očešano, kao stari auto koji oduvek parkirate po pretrpanom gradu, ali motor mu i dalje srčano radi
"U svakom djeliću našeg života glazba i kreacija je prisutna. Iako nismo izlazili u javnost, imamo puno novog materijala i uskoro ćemo se time ozbiljno pozabaviti. Svakako nam ne nedostaje tema, pa mi zaista nije jasno zašto se ekipa ne buni protiv bolesnog okruženja. Danas, više nego ikad ranije, za očekivati je da se mladost buni, da pokaže svoju energiju, da okrenu nebo i zemlju. A oni šute, piketaju po mobitelima… To nije prirodno"
Kako to, srećan rođendan?, uvek se čudim. Sreća podrazumeva budućnost i prosperitet, a ne smrt. Tako se zbunjeno osećam na dan kada ovo pišem, 29. novembar, Dan (odavno mrtve) Republike, kada moji prijatelji masovno čestitaju rođendan svojoj nepostojećoj državi