Šest teških komada
U tekstu koji sledi opisano je šest afera otvorenih tokom mandata Koštuničine vlade, a koje nisu do kraja i jasno sudski procesuirane.
U tekstu koji sledi opisano je šest afera otvorenih tokom mandata Koštuničine vlade, a koje nisu do kraja i jasno sudski procesuirane.
Većinu članova kriminalnih grupa koje se bave "poslovnim otimačinama" čine "putujući ljudi srpsko-hrvatskog porekla" (izraz koji koriste švajcarski državni organi), tj. Romi, deo Evrope im pruža sigurno utočište, jer imaju skrovište i podršku u delovima emigrantske zajednice Roma u severnoj Italiji
Otvoreno pismo ruskoj dumi, načelniku moskovske policije, Visokom komesarijatu za izbeglice i ruskom narodu
Milena Bogavac, Dragi tata;
režija: Boris Liješević;
igraju: Vanja Ejdus, Cvijeta Mesić, Slobodan Pavelkić i dr.;
Scena Studio (JDP)
Čak i površni poznavaoci likova i dela Mirjane Marković, kao i Marije i Marka Miloševića, unapred su mogli da zaključe da uz taj "trio fantastico", ništa, pa ni sahrana, ne može da prođe bez mnogo buke i skandala
Lonac ide na vodu dok se ne razbije, kaže poslovica. Policajci kažu da svako dohaka pre ili kasnije – zbog ovoga, ako ne zbog onoga. Vesko Vukotić bio je državni ubica, mada je radio i u fušu, za svoj račun, tu i tamo, doduše... Sada su ga izvikali za mogućeg "haškog svedoka", ali to je malo verovatno: on je svoje državne zadatke obavljao pre trenutka kad mandat Tribunala počinje da važi; posle toga radio je za sebe, mada je i to zanimljivo...
One su aktivne, sposobne, pojavljuju se u javnosti, poseduju nekretnine, rukovode kompanijama, zarađuju. Istovremeno, one rađaju decu, pevaju, kuvaju, vezu, s muževima razmenjuju nežne poglede i dodire, diče se porodicom. Na nekom drugom mestu one bi pripadale svetu ljubavnih romana, španskih serija i ostalih formi "umetničkog izraza" u kojima je žena ravna kosmičkom stvorenju sposobnom za višestruke uzastopne metamorfoze (domaćica se pretvara u borca za pravdu, borac za pravdu u ljubavnicu, ljubavnica u poslovnu ženu, poslovna žena u kuvaricu...), za istovremeno obavljanje deset različitih aktivnosti i konstantno osmehivanje pride. U zemlji Srbiji, one zaista postoje. I prezivaju se Karić...
U utorak je ceo centar Beograda bio u haosu samo zato – ispalo je – da bi se Milorad Ulemek, Zvezdan Jovanović i Dušan Krsmanović malo prošetali po svežem vazduhu izvan dvorišta Centralnog zatvora. Pravljen je uviđaj na kome se merilo ono što je odavno poznato
Vest da je tim EFF-a nedavno uspešno dešifrovao tajni kôd laserskog kolor štampača Zeroks Dokukolor, potekla je iz hrvatskog časopisa "PC Chip", koji je ovu informaciju završio i jednim praktičnim savetom: vaš besni šef kog ste "anonimno" kritikovali lako će naći krivca. Ili policajac, ili tajni policajac. Ako želite da ostanete anonimni, koristite crno-bele laserske štampače
Gotovina je za večerom pio čuveno špansko crno vino "Markez de Kaseres", izabrao je sto br. 567, koji je bio za četiri osobe, ali pošto je dolazio među poslednjima, posle 21.00, mogao je da bude sam sa svojim pratiocem
Evropska budućnost našeg regiona umnogome zavisi od toga koliko će naše državne institucije imati snage da se uhvate u koštac sa mrežama organizovanog kriminala, koje su jedna od najmračnijih tekovina bivših režima na Balkanu. Teškoće su brojne, ali sva istraživanja ukazuju da je zbog regionalne prirode problema neophodna čvrsta institucionalna saradnja u regionu. Postavlja se pitanje da li će mlade državne institucije zadužene za ovu borbu naučiti lekciju od svojih protivnika i organizovati čvrstu prekograničnu saradnju kojom jedino mogu suziti prostor delovanja različitih kriminalnih grupa. Javna tribina koju je naš nedeljnik organizovao uz pomoć Fondacije "Fridrih Ebert" pokušala je da pruži odgovore na ova pitanja. Na tribini su učestvovali profesor Bogoljub Milosavljević, saradnik Centra za mir i razvoj demokratije, Milan Simić, specijalni izvestilac sa suđenja za organizovani kriminal, i Miloš Vasić, novinar "Vremena". Tribinu je vodila novinarka nedeljnika "Vreme" Duška Anastasijević
Umesto poljoprivredom, mnogi žitelji Bugarske, Rumunije, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Albanije i Slovenije, uspešno se bave iskopavanjem antičkih predmeta. Arheolozi godinama upozoravaju, policija godinama "uporno traga", a biznis već godinama cveta bez većih problema
U borbi protiv ilegalne trgovine umetničkim delima i arheološkim predmetima većina svetskih zemalja već uveliko koristi najnapredniju tehnologiju, primenjuje stroge kriterijume za dokumentaciju, razvija sisteme za brzu razmenu informacija. Istovremeno, nadležni za tu oblast u zemljama Balkana još uvek muku muče s primenom najosnovnijih zakona, regulisanjem policijskih snaga, inventarom kulturnih dobara. Međutim, slika takvog haosa postaje kompletna tek kad se svemu dodaju i ratovi na prostoru bivše Jugoslavije
Zvanično, države balkanskog regiona ne nalaze se ni blizu vrha liste država s najvećim brojem ukradenih, a zatim preprodatih umetničkih dela i arheoloških nalaza. Nezvanično, međutim, njihov rejting i prava uloga u art trafikingu (ilegalna trgovina umetničkim delima) nikako nisu zanemarljivi. Odavno poznate kao trasa na trgovačkim putevima koji vode iz Rusije i Male Azije ka Zapadnoj Evropi, vremenom su postale poznate i kao mesta na kojima ilegalni trgovci i samouki "arheolozi" i te kako mogu da profitiraju. O tačnom broju do sada ukradenih kulturnih dobara samo se nagađa – delom zbog političke nestabilnosti, a delom zbog već poslovičnog nemara, mnogi od tih predmeta nisu dokumentovani pre krađe, tako da zvanično nisu ni postojali.
U zemlji u kojoj preko 80 odsto mladih nikada nije kročilo van granica zemlje, putovanje u Evropu predstavlja pravu privilegiju. Vizni režim koji su zemlje EU-a uvele kao meru sankcija našoj zemlji u vreme vladavine Slobodana Miloševića i dalje je na snazi iako je prošlo pet godina od demokratskih promena, što građani doživljavaju kao veliku nepravdu. Ovo pitanje obavijeno je političkom maglom, a naši političari često se hvale da u ime građana lobiraju u Briselu da se naša zemlja stavi na pozitivnu listu zemalja potpisnica Šengenskog sporazuma. Ređe nam, međutim, saopštavaju hladne odgovore iz Brisela gde se od nas očekuje da najpre demilitarizujemo granice, uspostavimo integrisano upravljanje granicama, pojačamo kontrolu nad ilegalnom emigracijom, regulišemo problem azilanata u skladu sa evropskim standardima, uvedemo pasoše koje je teško falsifikovati... Treću tribinu od planiranih pet, koje nedeljnik "Vreme" organizuje u saradnji sa Fondacijom "Fridrih Ebert", posvetili smo uslovima koje naša zemlja treba da ispuni da bi naši građani, kao nekada, bez vize putovali u Evropu. Na tribini su učestvovali Vlado Ljubojević iz Ministarstva spoljnih poslova, Bernhard Hauer, generalni konzul Ambasade SR Nemačke u Beogradu, i dr Jovan Teokarević, direktor Beogradskog centra za evropske integracije. Tribinu je vodila Duška Anastasijević, novinarka nedeljnika "Vreme"
Kao što su bili uspešni u regrutovanju potencijalnih žrtava, organizatori trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi bili su vešti u pronalaženju "lokalnih partnera": skeledžija, taksista, jataka. Novac koji se okreće u poslovima organizovanog kriminala dovoljan je da namiri potrebe velikog udruženja. U dosadašnjim slučajevima pokazalo se da su u "lancu" bile dve kategorije prestupnika: oni sa kriminalnom istorijom i oni koji su se našli na mestu na kome su mogli lako da se uključe u posao. Opskurni povratnici sa ratišta, klinci bez ideje o budućem životu i željni lake zarade, članovi porodica koji sve shvataju kao čist posao, pa i držanje devojaka u kućnom pritvoru, našli su se na optuženičkim klupama, dok je vrh piramide (što se pokazalo u "slučaju S.Č.") ostao bez mrlje
Tokom boravka u Beogradu, koje se proteglo na dvanaest bogatih godina, Mandić je širio poslove i veze sa uticajnim ljudima, uključujući i familiju Slobodana Miloševića. Bio je, ako je verovati Biljani Plavšić, posebno blizak sa Mirom Marković i njenom političkom strankom
"Soška, brate, ladna!" Tako oduvek glasi dobra vest među munđosima, "međunarodnim umetnicima". "Hladan" pasoš je siguran i daje novi identitet za prelaženje granica. Države se trude da otežaju takve poslove, ali kriminalci prate trendove. Ali, kad se država udruži u posao, pasoš postaje zaista pravi
Priča o braći Lukić dugačka je i zanimljiva, ne samo zbog njihove uloge u ratu već i zbog okolnosti pod kojima su godinama uspevali da izbegnu hapšenje
Deset godina trebalo je da Sreten Jocić postane dostupan našem pravosuđu. U međuvremenu je bio svuda i polako gubio i poslove i zaštitu: Služba ga više ne poznaje, Legija i Duća istisnuli su ga iz posla, Kolumbijci su našli druge veze... Jedina mu je uteha to što ovde može da mu se sudi samo za jedno delo – ako se tužilaštvo i policija ne zainteresuju i za neka druga Jocina posla
Dejan Milenković Bagzi konačno se nagodio sa Jovanom Prijićem, posle dugih i bolnih pregovora. Sada se čeka da se sudsko veće Marka Kljajevića upozna sa Bagzijevim iskazom i odluči hoće li ga prihvatiti za svedoka-saradnika. Odmah su se pojavili znaci panike i usklađeni pokušaji kontrole moguće štete