Intervju – Rajko Grlić, režiser i scenarista
Razgovor igrača koji uživaju u igri
"Da li se osjećam odgovoran ako moj film nije ogledalce koje će uvijek govoriti da smo najljepši i najpametniji? Iskreno rečeno, ne baš"
"Da li se osjećam odgovoran ako moj film nije ogledalce koje će uvijek govoriti da smo najljepši i najpametniji? Iskreno rečeno, ne baš"
Kakva je sudbina još jednog od mnogih "poslova veka" sklopljenih između države Srbije i arapskih investitora, kako je osnovana kompanija inventivnog imena "Nova kompanija" i zašto je u godini kakva se samo može poželeti suncokret u Moroviću jadan i nikakav
Na ponešto čudan način, priča o opsadi Sarajeva istovremeno je postala i opšte mesto u pregledima svetske istorije i svojevrsna slepa mrlja. Priča o opsadi ima onoliko koliko i ljudi koji su je iskusili, pa još i više od toga, no mnoge od tih priča ostale su neispričane
Slika Pasijans iz 1943. godine zaštitni je znak velike Baltusove izložbe koja je trenutno postavljena u Rimu. Način na koji se devojčica sa slika naginje nad karte, način na koji su joj dlanovi i podlaktica naslonjeni na sto kao da su citirani iz Selindžerove tada još nenapisane priče Za Esme – s ljubavlju i mučninom
Između filmskih žurnala o sigurnoj budućnosti i šarenih reklama o našoj turobnoj svakodnevici, nalazimo se na početku nove etape na putu ka Evropi
Za razliku od Srbije, Hrvatska će možda izbeći "orbanizaciju", zahvaljujući tome što su protestni glasovi ipak kanalisani nekuda umesto nikuda
Grčka je sve bliže bankrotu. Na kriznom sastanku u Berlinu kancelarka Angela Merkel i premijer Aleksis Cipras nisu postigli nikakav spektakularan dogovor, ali su se potrudili da smire strasti. Levičarska vlada u Atini traži više vremena za sprovođenje svoje vizije reformi, ali je pitanje da li su konzervativni političari, pre svega u Berlinu, voljni da još jednom popuste
Prvi put sam telefonirao na možda drugoj godini studija, u mom ličnom imeniku dugo je samovao jedan jedini broj: 437 857. Znao sam ga dakako napamet, a da sam ga kojim čudom i zaboravio, pozvao bih 988: molim vas, broj porodice Plemić, Braće Nedića 1
Kiš je napisao da nije uspeo da pronađe, u Kovinu, u bolnici istoriju bolesti Eduarda Sama. Nestala je... Meni je o tome pričao u bašti Kluba književnika, onaj sto ispod kiselog drveta… Bili smo ostali sami u bašti. Devedesetih napisao sam dva-tri-četiri eseja o Kišu. Iz "efea". Gađao sam da pogodim gol iz kornera i retko bih pogodio. Ali zbog tog "efea" dospela je, dolepršala mi je u ruke Spomenica o desetogodišnjici Državne bolnice za duševne bolesti u Kovinu 1924–1934, izdanje uprave bolnice, štamparija R. Oberlajter, Kovin, 1934.
Po čemu je neko veliki državnik? Ma koliko bilo čudno, filozofi, istoričari, a još manje političari, na to pitanje nemaju odgovora. I tu se obično priziva poređenje sa velikim umjetnicima: imaju nekog demona u sebi, tj. nešto što ni oni ne znaju šta je. Podjednako su rijetki, jedni i drugi. Poznavaoci skoro jednoglasno smatraju Bizmarka najvećim državnikom modernog vremena. Uglavnom se slažu i da je De Gol najveći državnik dvadesetog vijeka. Već po ovome što je do sada uradio (i kako je uradio) izvjesno je da je Putin dominantna politička figura dvadeset prvog vijeka
"Nije mi stalo do toga koga Evropska unija podržava i iz kojih razloga to radi. Ja samo znam da mi zdrav razum, kultura sećanja i ono preostale građanske hrabrosti ne dozvoljavaju da, bez stida, izgovaram imena ljudi koji vode državu u kojoj živim"
Od dvanaestog juna do trinaestog jula ove godine u Brazilu je održano dvadeseto po redu Svetsko prvenstvo u fudbalu. Bilo je to prvenstvo na kome su učestvovali svi dosadašnji svetski prvaci, prvenstvo na kome je branilac titule ispao već u grupnoj fazi, prvenstvo koje je, nakon istorijske pobede nad domaćinom u polufinalu, osvojila Nemačka
Ljubavni trougao koji čine "Informer", "Kurir" i Beba Popović pršti od emocija. Oni se suštinski svađaju oko toga ko je omiljeno dete gospodina Vučića, a u ljubavi i ratu su sva sredstva dopuštena
Dvadeseto svetsko prvenstvo u fudbalu počinje u Brazilu u četvrtak, 12. juna. Savršena lektira za njegovo praćenje jeste knjiga Bože Koprivice Samo bogovi mogu obećati, objavljena nedavno u izdanju "Geopoetike". "Vreme" je o prvom izdanju ove "megažanr knjige", koja je istovremeno i esej i autobiografija i intimni vodič kroz istoriju svetskih fudbalskih prvenstava, a koje je objavljeno 2010. u izdanju zagrebačkog "Ljevka", već pisalo ("Sve jeste ako voliš", "Vreme" broj 1025). Novo izdanje Koprivičine knjige je prošireno i dopunjeno poglavljem iz koga, preporučujući je čitaocima, donosimo odlomak
"Svi glumci danas igraju u istoj predstavi, Čekajući Godoa. Glumci su danas statisti na orgijama svakog oblika primitivizma. Poslije svega ostane samo Glumac... je glumac... je glumac"
"Došli smo u situaciju u kojoj se pribojavam jednoumlja, ili vlasti koja neće imati pravu kontrolu. Opozicija je u potpunom kolapsu i mislim da će njihova kontrola biti minimalna. Ako mediji ne budu u stanju da vrše tu kontrolu, a vidim da nisu, jer svi manje-više pokazuju želju za nekom vrstom udvorištva, stvarno možemo da se pitamo šta će biti 17. marta"
Izbor Vanje Udovičića za ministra omladine i sporta bilo je iznenađenje, jer je reč o aktivnom vrhunskom sportisti kome se gaće nisu još osušile od poslednjeg svetskog prvenstva, ali to ne znači da on nema sposobnost da u administrativnoj areni poentira kao što je radio u bazenu. U raspravi u parlamentu mu je poručeno da ulazi u bazen sa krokodilima vezanih ruku, pa ćemo videti kako će mladi ministar da pliva u takvim okolnostima. Pored toga što je simbol Srbiji važnog sporta – vaterpola – i sporadična zvezda tabloida, Udovičić bi trebalo da pokaže da zna da organizuje rad dela Vlade i da donese neke važne odluke koje će reformisati sistem sporta. U daljem tekstu je predstavljeno pet celina za koje verujemo da su najvažnije kada je reč o ovom ministarstvu
Pošto očigledno ne doprinosi uspešnosti jedne vrste, zašto se pod delovanjem prirodne selekcije glupost ne smanjuje u novim generacijama? I da li, možda, glupost sa razvojem zapravo raste
Aleš Čar: Igra anđela i šišmiša Prevela Ana Ristović Arhipelag, Beograd 2012.
Sedmog marta, pre tačno tri nedelje, izdavačka kuća Viking objavila je u Americi knjigu Here and Now, s podnaslovom "Le_ ers 2008–2011". Reč je o knjizi prepiske dva pisca: Pola Ostera i Dž. M. Kucija. Prepisku počinjemo da čitamo sa osećanjem da ulazimo u intelektualni svet dva savremena literarna klasika, a sklapamo knjigu sa uverenjem da smo upoznali dva čoveka, pametna i komplikovana, s jednostavnim apostolskim imenima, pa ih u sebi, zbog silnih potpisa na kraju pisama, počinjemo zvati Pol i Džon, da baš ne kažem Pavle i Jovan
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, narodni prosvetitelj i promoter zdravog života Feodor Lukač, unuk zemljoradnika Sima Lukača iz Vrginmosta kraj Karlovca u Hrvatskoj, sin Steve Lukača, šumarskog inženjera s bečkom diplomom, i Katinke, rođene Popović, iz Slavonskog Broda, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj autobiografiji 1972. dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu – dva svetska rata, život u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije
"Mojim prelaskom u Zvezdu, Budućnost je, osim postavljanja reflektora na gradskom stadionu, dobila i veliko obeštećenje. Pored toga, Miloš Slijepčević je pristao i na to da, u sklopu mog prelaska u Zvezdu, Robne kuće Beograd preuzmu titogradsku fabriku tekstila Titeks, sa sve magacinima prepunim Titeksovih džempera i ostale garderobe. Smiješno zvuči, znam, ali, vjerujte, čak i u odnosu na ugovore koje potpisuju današnji fudbaleri, moj ugovor sa Crvenom zvezdom nije bilo tako loš"
Nezavršena priča o generalnom menadžeru FK Mančester junajteda govori o neverovatnoj upornosti i spremnosti da se žrtvuješ za jedan cilj i da te u tome prati velika sreća
Na ponešto čudan način, priča o opsadi Sarajeva istovremeno je postala i opšte mesto u pregledima svetske istorije i svojevrsna slepa mrlja. Priča o opsadi ima onoliko koliko i ljudi koji su je iskusili, pa još i više od toga, no mnoge od tih priča ostale su neispričane
Lako je uniformisanim licima: oni fasuju svečane uniforme i mirni su sve dok im stomaci ne počnu da zatežu dugmad, što smo viđali kod naših generala. Običan civil mora da se snalazi
"Poučna, duhovita, gorko iskrena i na potresna knjiga Ivana Stankovića kao okvir koristi priču o fenomenu uspona i pada prve multinacionalne advertajzing kompanije, Saatchi and Saatchi, na prostorima bivše SFRJ." Navod je s omota knjige Ivana Stankovića Osnovi kakodalogije. Objavljujemo dve "priče" iz knjige koje potvrđuju citiranu ocenu. Ivan Stanković (1955) je u poslovima reklame od 1979; sa Draganom Sakanom 1990. osniva jugoistočnoevropski Saatchi and Saatchi u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj, BiH, Makedoniji i Albaniji. Sopstvenu medijsku agenciju Media S i reklamnu agenciju Communis osniva 2002. Docent je na Fakultetu dramskih umetnosti, profesor na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu