Sveže školjke sa čipsom od gambora i penom od limuna, bistra supa od patke sa želeom od odležalog šerija, file od brancina, juneći biftek sa slaninom i pečurkama sa kolačem od paradajza, špargle u holandez sosu sa snegom od parmezana, šerbet Tesla, pečeni fazan sa zelenom salatom, fensi sladoled, Teslin kolač...
Rezultati Drugoga svjetskog rata i njemu analognih sukoba ne mogu se promijeniti – poznato je tko su bili pobjednici, a tko je poražen – ali se tu pribjegava izravnoj revalorizaciji sukobljenih strana: rat je završio kako je već završio, ali tragedija je što nije pobijedila ona druga strana. Iako ta koncepcija ima svoje zagovornike i u Hrvatskoj i u Srbiji, ona je bazično oblikovana na Zapadu. U tom se smislu u Njemačkoj formiraju revizionističke škole, koje su posvećene preispitivanju uzroka i karaktera Drugoga (pa i Prvoga) svjetskog rata, te potpunom ili bar djelomičnom rehabilitiranju nacionalsocijalizma, relativiziranju ili čak i nijekanju razmjera ratnih zločina Wehrmachta u ratu, kao i holokausta, itd.
"Čujem kritike na račun gospodina Vučića da se meša u sve i svašta – verujem da se i on susretao najčešće sa floskulom ‘nisam nadležan’. A nadležan neko mora da bude, imenom i prezimenom"
Sve treba raščistiti, i ta ubistva i ubistvo premijera Zorana Đinđića, ali se time treba ozbiljno baviti i tek kad se sve razreši, onda o tome možemo na velika zvona. Kod nas je sve obrnuto, sve to unapred završavamo i onda se govori o neefikasnosti pravosuđa, a tu je reč o neefikasnosti politike i borbe protiv kriminala
Dvadeset šestog marta 1984. godine, u smrt je sopstvenom voljom zakoračio Branko Ćopić, ključni pisac jugoslovenskih detinjstava. Naslutio je vreme umnožavanja crnih konja i crnih konjanika, noćnih i dnevnih vampira, braneći ipak celim svojim životom i delom naše mesečine, nasmejane zore i tužne sutone
"Da li je neki investitor, koji je iz EU došao u Srbiju u poslednjih 14 godina, došao zato što smo mi članica EU? Nije, jer niti smo, niti ćemo biti članica. Oni su došli zato što prave profit. To je jedino važno, i niko neće otići sve dok ovde budu pravili profit"
Nedavno je, u izdanju beogradske "Čarobne knjige", iz štampe izašla nova knjiga Teofila Pančića, Aleja Viktora Bubnja. Iz ovog izdanja prenosimo pogovor koji je napisao Dragan Velikić
Hrvatska prema Tesli danas ima ambivalentan odnos. Neosporno je da je on "domovine sin", kao što je, uglavnom, van dileme i to da je bio Srbin
Oni koji se razumeju u umetnost, zbog dosadnog i traljavog početka u kom se stilski mešaju babe i žabe, i zbog imbecilnog kraja, verovatno će o filmu Top je bio vreo da imaju lošu sliku. S pravom. Manje umetnički, a više emotivno osetljivu publiku verovatno će da dirne potresna priča. Emotivno neosetljivi će da crknu od dosade jer je reditelj, ubeđen kako tragedija i smeh ne idu zajedno, većinu crnog humora koji postoji u romanu iz ekranizacije izbacio. Oni kojih se roman i sarajevska tragedija tiču, biće ogorčeni što je u filmu "politički korektno" izbačena većina detalja koji ukazuju na odgovornost bošnjačke strane u bosanskom ratu... Beogradski poklonici kulta Mušana Topalovića Cace će, baš kao i njihove sarajevske "kolege", i pored svih ovih "korekcija", uključujući i pomenuto silovanje kraja priče i poente romana, nalaziti kako je film, ipak, "velikosrpski", što će reditelja dodatno učvrstiti u dirljivom uverenju da je "u pleksus" udario "lažne patriote", a ne braću Limijer... Ukratko, kol’ko ljudi, tol’ko ćudi...
"Bio sam prvi jugoslovenski kompozitor koji se nije bavio samo usko orijentisanom i određenom vrstom muzike. Umesto toga, kombinovao sam rok, klasiku, džez, etno, filmsku i pozorišnu muziku, želeći na taj način da pokažem i da, ako je prava, muzika zapravo nema granica; da je igra. I da je kao takva – najbolja... Ako bih na kraju morao da napravim neki zaključak, da sumiram, reći ću vam iskreno: nisam ni zadovoljan, a ni nezadovoljan onim što sam uradio. Najzad, imao sam sreću da živim u sjajnim vremenima"
