
Referendum u Smederevu
Rafinerija razdora
Zašto neuspeh referenduma politički akteri sa obe strane, kao i kompanija Komiko oil – koja bi trebalo da gradi rafineriju – vide kao dokaz podrške građana
Zašto neuspeh referenduma politički akteri sa obe strane, kao i kompanija Komiko oil – koja bi trebalo da gradi rafineriju – vide kao dokaz podrške građana
Dobro, a jesam li to ja srećan, sada kada su nekadašnji Mali Brabonjci dobili ime i lice, a možda, možda dobiju i zakonsku kaznu? Jesam, utoliko što je bilo strašno važno da policija uradi svoj deo posla, i što ga je ona i uradila, verujem, savesno i profesionalno. To nije važno zbog mene, jer mene to neće raštanglirati, nego zato što je ovo poslednji od poslednjih trenutaka u kojima se možda još i mogu uspostaviti elementarne moralne, civilizacijske i zakonske regule koje razdvajaju jedno uređeno društvo normalnih ljudskih stvorenja od horde divljaka u kojoj je glavni onaj ko ima najdeblju štanglu, pardon, močugu
Upaljen valjak, upaljen bager, upaljen i kamion kiper, sa svoji doš’o ministar Mrkonjić i odma’ rek’o da sve ima plane pre roka. Onda ugašen valjak, ugašen i bager, kamion kiper, sve to otišlo na zasluženi ručak, koji jedino ministar obavio pre roka
Ljudsko pravo da se nema automobil može čoveku i te kako da se obije o glavu
Iseljavanje Srba u izbegličkim kolonama, mrtvi pored puta, jad i plač starica i muškaraca – slike su koje nam se još motaju po glavama. Petnaest godina kasnije Srbija i Hrvatska nisu ni blizu zajedničkog stava oko toga šta je bila i zašto se dogodila Oluja. Nema sloge čak ni oko njenih posledica, broja mrtvih, nestalih i prognanih, a jednako je teško i onima koji su ostali u Srbiji i onima koji su se vratili u Hrvatsku
Zaboravilo se, nekako previše brzo i revnosno, da je bezmalo ista retorika kojom Srbiju danas plaši Zukorlić, tokom devedesetih, a bogami i kasnije, bila Ugljaninov zaštitni znak i politički specifikum
"U nekim katastarskim opštinama imamo tapijski sistem još iz doba Turaka, katastarske planove i podatke u već zaboravljenim austrougarskim mernim jedinicama, i nakon 120 godina izradiće se katastarski planovi u razmerama koje ima ceo svet. To je težak i odgovoran posao, naročito jer zemljišne knjige nisu uredno ažurirane, jer nije postojala obaveza prijavljivanja promena na nepokretnostima, ali i zbog stava da što je društveno, to je svačije, a na kraju ispade da je ničije… Mi sve to sada treba da pročistimo, da uz validnu dokumentaciju ‘presečemo’ čije je šta, da napravimo evidenciju iza koje može da stane država"
Ovako je u Berlinu: autobus na tu i tu stanicu stiže u 11.03, 11.07, 11.11 itd. Tako piše, a baš tako i biva, pa onda uđeš u klimatizovani dabldeker, penješ se na sprat, sedaš i razgledaš Berlin. Svaka sledeća stanica je ispisana na monitoru u prednjem delu vozila, a za svaki slučaj i preko zvučnika se na vreme najavljuje gde će autobus stati
Povodom vesti da je Bogoljub Karić dobio politički azil u Rusiji "Vreme" objavljuje neke od karakterističnih izjava biznismena i političara koga vlast tereti da je državu prevario za nekih 40 miliona evra
Terorizam u Grčkoj je kao mitološka Lernejska Hidra: kad joj odsečeš glavu, na njenom mestu izraste odmah druga
Deo vernika smatra da su govori patrijarha srpskog Irineja kada je u pitanju Kosovo umereni i "na mestu", kakvi i dolikuju verskom poglavaru. S druge strane, "tvrđa struja" mu zamera na višku diplomatije, ocenjujući njegove poruke kao preterano pomirljive i nedovoljno oštre. Verovatno da im, naviknute na zapaljive i takoreći ratničke govore pojedinih crkvenih velikodostojnika, smeta odmereni ton prvog među jednakima
Stanovništvu od iskona nevičnom peru zar ne treba pomoći da čuvstva prema Otadžbini i Teofilu Pančiću što lakše, što tačnije i što slikovitije iskaže
Dan kasnije, sedim na obali i zurim u more. Kolega mi, zavitlavajući me, javlja da tamo, u Srbiji, ispadam "iz pegle i iz rerne", eno me u TV dnevnicima i još kojekude; sutradan osvanjujem na vrhu naslovne strane "Politike", "Danasa" i drugih dnevnih novina. Predsednik države zanima se za moje rane, i svi živi koje znam i koje ne znam. Petnaest minuta slave? Hvala lepo, ako mi neko zavidi, neka ih slobodno preuzme. Heroizam? Nisam zainteresovan za taj žanr. O sebi nikada nisam razmišljao kao o nekakvom heroju ili bilo čemu sličnome. Ja sam samo čovek kojem glava ne služi tek za nošenje kape, a srce mu ne služi tek za merenje pulsa, that’s all. U nekim vremenima i u nekim društvima, to je izgleda veliki greh
Ima zakazane nastupe po celoj bivšoj Jugoslaviji. Peva na svadbama "našijenaca" u Njujorku. Snima reklamu za novu kolekciju odeće "Dolče i Gabana". O njemu pišu "Indipendent" i BBC. On je junak našeg doba
Dok najnovije inicijative regionalnih vlada mogu da znače da će kriminalcima koji stoluju na Balkanu ubuduće posao biti znatno otežan, izostanak komunikacije sa nekim drugim državama onemogućava suđenje onima koji su optuženi za teška krivična dela
Ministar Dulić doneo kutije za hartiju i nesporazume oko deponovanja opasnog otpada. A da li je prikupljanje i skladištenje jedno te isto, ili nešto drugo, reći će vreme i oni koji znaju znanje
Interes Srbije i Crne Gore za kraljevske porodice sasvim je u skladu sa svetskim trendovima: pripadnici različitih familija "plave krvi" nikada nisu bili nezanimljivi građanima, posebno ukoliko su u pitanju "primerci" živopisni poput Aleksandra Karađorđevića i Nikole Petrovića. Žalosno je, međutim, to što kraljevski prljav veš na drugim mestima podrazumeva vanbračne afere, problematičnu decu ili razuzdane princeze, a kod nas – opet i opet, iznova – nepravde stare skoro sto godina
Idejnim lutanjima, koje ide do flerta sa fašizmom, ličnim uvredama i izborom tema, Cicvarić je na svoje ime navukao poluvekovni gnev novinara, jer i danas ga neretko uzimaju kao primer najnemoralnijeg predstavnika javne reči, jer u našoj žurnalistici postoji termin "cicvarićevsko novinarstvo", čime se označava novinar bez skrupula i profesionalnih obzira
"Preduzetnici u očima srpske javnosti"; Vreme 1018
U »Vuku Karadžiću« radi najmlađe beogradsko pozorište. Finansira se sámo, od svojih programa
Proizvodnja još nije dostigla ni polovinu one iz 1989. Srbija proizvodi malo finalnih i proizvoda viših tehnologija, uvoz industrijskih proizvoda je dva i po puta veći od njihovog izvoza. Privreda i industrija, onoliko koliko još uopšte postoje, preživele su raspad Jugoslavije, ratna razaranja i NATO bombardovanje, političke manipulacije starog i novog režima, privatizaciju kakva god ona bila i, kažu, čak i tekuću ekonomsku krizu koja je celom svetu uterala strah u kosti. Ukratko, srpskoj industriji nema se na čemu zavideti
U beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju u petak 23. jula biće otvorena izložba pod naslovom Ko je tebi Reihl Kir?. Izložba je posvećena tragičnoj sudbini nekadašnjeg načelnika policijske uprave u Osijeku Josipa Reihl-Kira, ubijenog 1. jula 1991, na samom početku sukoba u Hrvatskoj. Izložba je urađena u saradnji sa Centrom za mirovne studije iz Zagreba, Biroom za ljudska prava iz Tuzle i Mirovnim institutom iz Ljubljane a sve pod pokroviteljstvom Evropske komisije
Jedan od glavnih tematskih blokova ovogodišnjeg Bečkog pozorišnog festivala bio je posvećen pozorišnim stvaraocima sa prostora bivše Jugoslavije. Najjači utisak na kritiku i publiku ostavile su predstave Generacija 91-95 Zagrebačkog kazališta mladih i Šuma blista Ateljea 212
Zaštitnik građana se poduhvatio neke vrste oblikovanja poželjnog obrasca "politički korektne" službene, ali i ukupne javne komunikacije, što je vrlo klizav teren