
Makedonija – Sukob u Sobranju
Službeni jezik mržnje
Zakon o upotrebi jezika uzburkao je strasti u Makedoniji. Evroatlantske integracije čine se zbog toga jednako daleko iako se nazire rešenje za spor sa Grčkom oko upotrebe imena "Makedonija"
Zakon o upotrebi jezika uzburkao je strasti u Makedoniji. Evroatlantske integracije čine se zbog toga jednako daleko iako se nazire rešenje za spor sa Grčkom oko upotrebe imena "Makedonija"
"Devedesetih smo imali ratove koji su bili potrebni samom režimu, da se legitimiše kao zaštitnik od svih spolja koji nas mrze. A danas osim Kosova nemate tako izražen konflikt koji bi omogućio da isplivaju ponovo svi ti negativni sentimenti. I onda tipu autoritarca, totalitarca stalno treba žrtveni jarac, neko ko će biti kriv. Potreban je izmišljeni neprijatelj koji će se držati u strahu, a sve zarad dnevno-političkih svrha. U takvoj vladavini terorom ljude stalno držite u strahu. Mene u tome najviše plaši to što sve više dolazi do moralnog pada, do toga da su se pomešale granice između dobra i zla, izgubili smo kriterijume, nemamo ni za šta da se uhvatimo jer zakoni nekad važe a nekad ne važe"
Možda zahtev za raspravom o izbornim uslovima izgleda kao povratak u pretpolitičko stanje od pre gotovo trideset godina, ali je situacija slična najmanje u dve stvari – medijskim manipulacijama i brutalnoj upotrebi državnih resursa i državnog aparata u cilju izborne pobede
Prema svim izveštajima policije nakon brojnih ubistava po Beogradu i Novom Sadu, ali i u drugim mestima, organizovane navijačke grupe i njihove vođe postali su neka vrsta paralelnog sistema koji služi kao spona između politike i "čiste" mafije
Kao i na republičkim i pokrajinskim, i na beogradskim izborima je sejanje mržnje prema "neprijateljima", to jest lopovima, to jest opoziciji, bila jedna od glavnih disciplina esenesovske kampanje. Ona je sama po sebi bila objava rata urbanom duhu koji je ustuknuo pred naletom primitivne agresije koja sve deli na "nas i njih"
Ne bi trebalo biti dilema oko autora spomenika, ta Bogoljub Arsenijević Maki se već dokazao, još ’92 je uradio "Spomenik predsedniku", u vidu muškog polnog organa, narodski qrca, koji je bio viši od prirodne veličine, oko 2,6 metara, i to bez postolja
"Ako isključite poslodavce, samozaposlene, u Srbiji danas nema više od 1.400.000 zaposlenih. Od 600.000 članova SNS-a, njih koliko radi? Pa, radi verovatno 500.000, a to je onda svaki treći koji radi, a u javnom sektoru čak i mnogo više. Kojim načinom oni napreduju kad partije na vlasti imaju apsolutnu kontrolu nad kadrovskom politikom"
U starim bosanskim pesmama bezmalo svi prizori su lepi: jedni odražavaju lepotu stvarnog, u drugima se peva o tome koliko bi svet mogao i morao da bude lep
Nestanak biste Ive Lole Ribara u Zagrebu i prilagođavanje aktuelnim političkim potrebama spomenika NEWBORN u Prištini, dokazuju da od aktuelnih prilika društva koje ih je podiglo zavise vrednosti zbog kojih se spomenici smatraju dokumentom jednog vremena
Da u zemlji Srbiji postoji neko ko institucionalno prati i stručno nadzire da li mediji poštuju zakone, posle ovih izbora sigurno bismo imali raspravu o medijskim hajkama, funkcionerskoj kampanji i neravnopravnom i ostrašćenom izveštavanju u predizbornom periodu. No, pošto se ovde nadzorom i praćenjem medija bave samo nevladine organizacije, a sve druge uloge su pomešane – teme su sasvim drugačije
Nije ni ovo ništa novo: takvu atmosferu mogao je da oseti svako ko se zadesio u Beogradu pred miting održan 2008. nakon proglašenja nezavisnosti Kosova ("Kosovo za patike"), ili svako ko je bio učesnik Parade ponosa 2010. godine: to je "njihova stvar" i proći će loše ko u tu njihovu stvar proba da se umeša. U ovom slučaju, "njihova stvar" je da po svaku cenu obezbede većinu na svim izborima koji postoje – od mesne zajednice do izbora za predsednika
Neki smatraju da bi evropski put Srbije bio znatno skraćen priznanjem Kosova. Moj stav o tome je sledeći: ako bi Srbija priznala Kosovo, onda ne bi zaslužila da postane članica Evropske unije jer se nijedna od 27 država nije odrekla dela svoje teritorije radi članstva u njoj; ako Evropska unija prijem Srbije uslovi priznanjem Kosova, onda ona ne bi bila dostojna srpskog članstva
Pojam solidarnosti duboko je utkan u evropsko zakonodavstvo na osnovu više različitih sporazuma nastalih tokom decenija postojanja Evropske unije. Kakve su šanse da ovaj pojam uđe i u domaće zakonodavstvo, može li nas unapređenje vladavine prava dovesti do toga, tema je medijskog projekta "Država i solidarnost" kojim će se nedeljnik "Vreme" baviti u naredne tri godine
"Ne treba zaboraviti da smo mi posle Drugog svetskog rata baštinili potpuno drugačiji koncept i pravosuđa i krivičnog postupka. Ono je bilo ustrojeno i zasnovano na sovjetskom modelu, a to je model jednog radikalno inkvizitorskog postupka gde su i tužilac i sud i policija, praktično, bili na jednoj strani. Generacije pravnika su stasavale u tom sistemu i tu ideju je veoma teško izmeniti preko noći. Naša posleratna ideja je pre bila bliže pretpostavci krivice nego pretpostavci nevinosti. Na papiru se to promeni brzo, ali u glavama ljudi to traje veoma dugo"
Izbornu kampanju obeležili su sneg, jedan zločin, rasistički oružani napad na Afrikance i napadi antifašističkih aktivista na desničarske kandidate. Kako stvari stoje, nijedna od tri velike grupacije ne može niti da se nada apsolutnoj većini, a sve tri odlučno odbacuju bilo kakvu međusobnu saradnju
"Jedan od načina da se eksploatišu identitetske igre jeste da se društvo podeli u dve grupe ili nekoliko grupa koje određuju sebe tako što osporavaju legitimitet i postojanje druge grupe, toliko zauzete branjenjem sopstvenog identiteta od neprijatelja, da zaboravljaju na zajedničko dobro i blagostanje"
"Moj je dojam da stasaju nove generacije s puno manje tolerancije prema različitosti nego smo je mi imali. Naravno da to zvuči starački i čangrizavo. Ali zatvoreno, samodopadno društvo nema perspektivu"
Jednog dana slučaj Miroslava Miškovića i njegovog šikaniranja od vlasti izučavaće se kao primer uticaja izvršne vlasti nad pravosuđem i pojedincem. U senci akademskih rasprava o pravosuđu ostaje ovaj očigledan primer svevolje države. U utorak je Ratko Marković u „Politici" napisao da je Ministarstvo pravde u predlogu ustavnih promena iz oblasti pravosuđa pokazalo nizak nivo znanja i kompetentnosti, ali zavidnu mađioničarsku sposobnost u „pokušaju da sudije drži na kratkom povocu". Kako to izgleda možda najbolje svedoči ono što je Mišković rekao u uvodnoj reči. D. Ž.
Nezadovoljni su podizvođači, dobavljači, prevoznici, vulkanizeri, ugostitelji, nezadovoljno je i Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, a svi u javnosti ćute. Ćute i Koridori Srbije, a niko od pobrojanih ne raskida ugovore sa grčkom kompanijom AKTOR angažovanom na izgradnji istočnog kraka Koridora 10. Može li pokretanje istrage o korupciji u grčkom tužilaštvu protiv biznismena Leonidasa Bobolasa, prvog čoveka ELLAKTOR-a, čija je ćerka firma AKTOR, promeniti odnos Srbije prema ovom nepouzdanom izvođaču
Počeo sam da glasam od 1990, na moju žalost, ali nastavljam do dana današnjeg, tj. 4. marta. Moj prijatelj Sinan ne glasa nikada: „Ja između tih splačina ljudskih da biram?" Ja sam, međutim, vaspitan u republikanskom duhu, mada povremeno imam iskru razumevanja za Viteškog Kralja Ujedinitelja kome se sve to smučilo i ukinuo je posrednike između Njega i Naroda. Ko ne bi? Praktičnije je i jevtinije
Ogroman je spisak nepravilnosti, zloupotreba, kršenja propisa, zakona i Ustava u ovogodišnjoj izbornoj kampanji. Međutim, sve će to proći "kao štapom po vodi", s obzirom na to da institucije koje bi trebalo na to da paze suštinski – ne postoje
Ishod izbora za Gradsku skupštinu izuzetno je bitan – ako ni zbog čega drugog – makar kao korektiv i vidljiva alternativa aktuelnoj vlasti koja je na pragu da potpuno slomi i u prašnu baci poslednje ostatke svojih ograničenja. Ukoliko u nedjelju 4. marta ne dođe do promene, proteći će mnogo vode pored Beograda na vodi do sledeće prilike, a i pitanje je kako će sve tada izgledati
Sve što smo imali prilike da čujemo i vidimo u predizbornoj kampanji – ubeđivanje kako su drugi „svi isti" i samo se svađaju, neprekidno devastiranje opozicionih lidera po režimskim medijima, prikupljanje sigurnih glasova od vrata do vrata i pozivanjem građana koji imaju brojeve mobilnih telefona u državnoj MTS mreži, manipulacije režimskih medija kojima je i susret sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu u službi gradskih izbora, imalo je samo jedno za cilj: da što manje onih koji su protiv ove vlasti izađe na izbore, jer će vojska Aleksandra Vučića – sigurno izaći
U ovogodišnjoj izbornoj kampanji rasprave o manjem zlu dobile su i novu dimenziju, postale su cinična demonstracija ucenjivačkog potencijala onih koji mogu da obezbede procente u kladionicama i agencijama
Glorifikujući suverenost naroda, populisti preziru institucije i mehanizme koji posreduju u njihovom međusobnom odnosu. Zato se moramo zapitati ukidaju li amandmani na Ustav slobodno sudijsko uverenje
Ministarstvo pravde je objavilo tzv. radni tekst amandmana za oblast pravosuđa, sa kojim je napravljen zaokret u odnosu na usvojeni Akcioni plan, u pravcu potpune devastacije srpskog pravosuđa i prelazak na sistem u kojem će ono samo formalno egzistirati
Ovde se među glavnim opozicionim strankama najpre vodi šićardžijska borba za opstanak i pozicioniranje na političkoj sceni pred neke naredne izbore, za koje slutim da će biti već na jesen i preko kojih će Vučić tražiti podršku za politiku prema Kosovu, što mu je manji rizik nego da ide na referendum