
Pozdravi i čestitke
Miris pobede
Pojedini krugovi na Zapadu obradovali su se Vučićevom izbornom uspehu više nego sam Vučić
Pojedini krugovi na Zapadu obradovali su se Vučićevom izbornom uspehu više nego sam Vučić
Kultura je jedan on najvažnijih kanala za bolje uzajamno razumevanje i sagledavanje. Međutim, kulturna saradnja među balkanskim narodima uglavnom zavisi od pojedinačnih inicijativa, dok zvanične institucije u tome ne učestvuju. Saradnja pozorišta i filma postoji, ali ona je za medije i dalje nevidljiva, a kultura, zajednički projekti i komunikacija mogli bi da budu tačke susreta razjedinjenih balkanskih naroda. Ovo su neki od zaključaka druge tribine u okviru projekta "Tačka susreta" u organizaciji foruma ZFD i nedeljnika "Vreme" održane 22. aprila u Prištini. O tome šta spaja narode Balkana i mogu li da se suoče sa zajedničkim problemima govorili su dramaturškinja Milena Bogavac iz Beograda, reditelj Zoran Ristić iz Gračanice, pisac Kim Mehmeti iz Skoplja i publicista Škeljzen Gaši iz Prištine
"Kao da sam u uspomeni...Iste svlačionice, iste tribine, sve kao nekad", kaže Milenko Materni, jedan od hroničara ovog kultnog beogradskog mesta, inače inženjer komunikacija po struci, večiti Partizanov hokejaš, i uzor po kome je Predrag Miki Manojlović gradio ulogu Mikija Rubiroze u seriji Grlom u jagode. U razgovoru za "Vreme" Materni priča o prošlosti Taša, slavnim danima hokeja u Beogradu, i kakvu su ulogu u njima igrali Dragoslav Šekularac, Braca Petković i Olivera Marković
Doživjeću, u samo nekoliko decenija, da se velike ideologije, borbe svjetskih sila, istorijske i moralne dileme, disidentske strasti, društveni preobražaji, mode i umjetnički pokreti, da se sve pretvori u farsu i sprdnju, a da iz blata, kad se plima povukla, na ringu ostane samo jedan čovjek čija ljepota nije načeta: Muhamed Ali ustaje sa poda u petnaestoj rundi meča s Džoom Frejzerom, u Medison Skver Gardenu u Njujorku 8. marta 1971.
Žrtve iz Starog sajmišta ili Topovskih šupa, ili, ako mrtvi ne mogu da svedoče, njihova deca, ne treba da imaju posebno pravo da utiču na odluke o tome kakve će memorijalne centre podizati današnji sredovečni Beograđani za XXI vek za svoju decu i unuke. Što se mene tiče, ne treba da budu groblja, već mesta života, pametnog učenja o dobru i zlu, svakako ne mesta na kojima bismo mi, malobrojni, još uvek živi svedoci Vremena zla, jedni drugima plakali na ramenu. Taj stav sam zastupao i na konferenciji o radu memorijalnih centara u Nemačkoj
"Ono zbog čega treba da brinemo jeste činjenica da mediji ograničavaju maštu i mladih i starih, percepciju i način izražavanja. Jer, suština medijskog sadržaja svodi se na plasiranje prepoznatljivih priča jezikom široke publike, zbog čega se i kreativnost u stvaranju medijskog sadržaja svodi na oponašanje jezika kojim govore mediji"
"Raspadom Jugoslavije, nestao je imperativ povlađivanja nadnacionalnom identitetu, pa Srbin u kosovskom filmu, kao i Albanac u srpskom, dobija dominantno, ako ne i isključivo političko obeležje, determinisano novom političkom situacijom. Zajednički jugoslovenski mit koji treba podržavati je nestao, pa je i film postao oruđe aktuelne propagande uslovljene politikom, odnosno sučeljavanja nacija kao otelotvorenje vekovnog sukoba apsolutnog dobra i zla. S obzirom na takve okolnosti, u analizi likova Albanaca u srpskoj i likova Srba u kosovskoj kinematografiji, nema mnogo čega neočekivanog, a svaki izuzetak samo ide u prilog onog filma koji izbegava nametnute zamke nacionalizma"
Svakodnevno se susrećemo sa problemima starih ljudi. Na primeru Danske možemo da naučimo kako može da im se pomogne, kako društvo može da ih prihvati. Tu je volonterska pomoć starima sastavni deo života
Dvadeset trećeg aprila navršiće se tačno četiri stotine godina od smrti Vilijama Šekspira. Šekspir, pesnik "izglobljenog vremena" i "izglobljenih ljudi", i dalje je naš savremenik. Za ovaj broj "Vremena" trojica anglista su načinila lični izbor po tri najaktuelnija Šekspirova komada
Tokom kampanje, u medijima smo gotovo isključivo pratili promociju lidera i manipulisanje teškom ekonomskom situacijom građana
Kratkotrajan i naporan put do Kine imao je sasvim nesporno značajnu političku i ekonomsku dimenziju. Ovaj tekst, međutim, bavi se nečim sasvim drugim
Novi Markesov roman otvorio je sezonu boksa u američkim književnim krugovima. Dostojan testament najvećeg svetskog pisca ili senilna perverzija
Nakon upražnjavanja jednog mesta u Vrhovnom sudu SAD, u nekim slučajevima već vlada pat pozicija koja parališe pravni sistem. Na predlog predsednika, sudije bira Senat. Od toga da li većinu čine liberalne ili konzervativne sudije mogu da zavise tako fundamentalne stvari, kao što su pravo na abortus, prava LGBT populacije, pravo na digitalnu privatnost ili na zdravstvenu zaštitu
Film Mladost Paola Sorentina od prošle je nedelje u redovnoj bioskopskoj distribuciji širom Srbije, a nedavno je u prevodu objavljen i Sorentinov roman Svi su u pravu. I film i knjiga potvrđuju status Paola Sorentina kao jedne od najzanimljivijih ličnosti na savremenoj evropskoj umetničkoj sceni
"Ako u ovo uvedu nekog labilnog, taj će da flipne. Dobro, ja neću, i da ne spavam smišljaću tekst, ima bes da me hrani. Čuj, labilnog, šta ako je neko bolestan ili mu pozli? Taj može da umre bez problema ovde, niti ga ko vidi, niti ga čuje"
Veče je teklo bez patetike, nijednog trenutka nije ni zamirisalo na tugaljivu nostalgiju šlagerskih festivala bolje prošlosti
Najlepšu priču o Šabanu pričala je pokojna Ljilja Petrović. U doba kada pravi svoje senzacionalne rane albume, početkom osamdesetih, Šabana gotovo nije bilo na televiziji. Za to je postojao razlog, koji se desio na snimanju video-klipa za nestvarno lepu Šabanovu pesmu Parno gras – Beli konj. Snimljen filmskom kamerom, u nekoj beskrajno poetičnoj izmaglici, Šaban u tom spotu, u crnoj kožnoj jakni, zaista jaše belog konja. Po Ljiljinoj priči, nakon pada zadnje klapne Šaban je ukrao konja, odjahavši sa snimanja i nestao, da ga više ne nađu
Kovač je vratio dug svakom prijatelju. O tome svedoči i ova, poslednja Mirkova knjiga. Knjiga koja se koleba, njiše između memoara, autobiografije i romana
Nema nijednog velikog istorijskog događaja iz prošlog veka koji se nije najdirektnije dotakao Miloša Crnjanskog: u Prvom svetskom ratu je vojnik u austrougarskoj armiji, između dva svetska rata je veoma aktivan ne samo u književnom već i u političkom životu, pred Drugi svetski rat je na diplomatskom položaju u Berlinu i Rimu, tokom Drugog svetskog rata je pri izbegličkoj vladi u Londonu... Zato je priča o njegovom životu – priča o njegovom vremenu
Piter Akrojd je napisao knjigu koja je nešto između faktografski fundiranog akademskog životopisa Edgara Alana Poa i "romansirane biografije"
Đorđe Marjanović i Radmila Karaklajić u Rusiji, Šarlo Akrobata, Električni orgazam i Idoli u Poljskoj, Bajagin Ruski voz, Brena u Bugarskoj i Rumuniji...
Svedoci smo porasta i produkcije i kvaliteta i interesovanja za dugometražne dokumentarne filmove, kako u svetu tako i kod nas. Razlog uspona ove filmske forme nalazi se, pored ostalog, i u krizi igranog filma. "Dokumentarni film donosi saznanje o životu i svetu", kaže jedan od naših sagovornika. "To saznanje je za mnoge dragocenije nego ono što nam donose igrani filmovi iz industrije zabave"
Odmor od svakodnevnog stresa, opuštanje, lečenje, "resetovanje" i "punjenje baterija" u stilu Starih Rimljana – sve ovo nalazi se u hotelskom kompleksu Rimske terme na manje od 500 km od Beograda
U Dečjem kulturnom centru u Beogradu Rastko Ćirić je izložio svoje crteže iz detinjstva s namerom da na očiglednom primeru pokaže da je dečje likovno stvaralaštvo izvor stvaralačke inteligencije odraslog čoveka, i da je stvara i opažanje, a ne samo misao
Kada ga je prošle jeseni, na vest da ima rak pluća, jedan novinar upitao nešto o mogućnosti da izgubi tu bitku, Johan je u svom stilu odgovorio: "Na neki način, ja sam besmrtan." Bio je u pravu
Na ponešto čudan način, priča o opsadi Sarajeva istovremeno je postala i opšte mesto u pregledima svetske istorije i svojevrsna slepa mrlja. Priča o opsadi ima onoliko koliko i ljudi koji su je iskusili, pa još i više od toga, no mnoge od tih priča ostale su neispričane