VREME 382| 16. MAJ 1998.
Stav: Univerzalna sve- ili ne-znalica
Da li školovati novinare na fakultetu ili u redakciji? Mišljenje profesora novinarstva je decidirano...
Da li školovati novinare na fakultetu ili u redakciji? Mišljenje profesora novinarstva je decidirano...
Podržavljenje najjačih medija u Srbiji i Crnoj Gori sprovedeno je do apsurda. Čak 40 TV stanica "bez politike"
Bez obzira na poduži period ćutanja na univerzitetima u Srbiji, činjenica je da u dugoj i burnoj istoriji bunta u Srbiji (i SFRJ), podrška akademske zajednice uglavnom nije izostajala. Ipak, sada prvi put imamo slučaj da profesori podržavaju protest koji nije studentski
"Ja sam bio u Rakiti i ono što sam tamo video je otelovljenje užasa. Meštanima je neko došao u selo, razvalio im centar sela, počeo da pravi vodozahvatnu građevinu, izazvao klizište, skliznulo je brdo"
Nešto što je krenulo kao pokušaj da se skrene pažnja na napad na Borka Stefanovića preti da preraste u najveći politički događaj u Srbiji poslednjih godina. Subotnje protestne šetnje iz Beograda šire se Srbijom i otvaraju mnoga pitanja pred sve učesnike u političkom procesu
"SFRJ je napravila najveću grešku kada je 1989. godine zaustavila sve državne procese vezane za korišćenje nuklearne energije i razvoj nuklearnih tehnologija. Naši najbolji nuklearni stručnjaci tada su napustili Srbiju. Otišli su na Zapad, da rade kod onih koji su naš narod ubeđivali kako je nuklearna energija opasna, dok su istovremeno u svojim zemljama gradili nuklearne elektrane. Ugasile su se katedre na fakultetima, prekinula istraživanja, zapustili naši istraživački reaktori u Vinči. Ostali smo bez naučnoistraživačke baze koja je bila jedna od najboljih u Evropi"
Nakon smrti pacijenata koje je "savetovao", tužilaštvo i inspekcija proveravaju poslove Miroljuba Petrovića, najpoznatijeg srpskog teoretičara zavere i nadrilekara. "Vreme" je još pre šest godina raskrinkalo njegov prevarantski biznis, ali nadležni do danas ništa nisu preduzimali
"Reč je o slobodi da se izborimo za slobodu svakog pojedinca koja je uslov da se formira jedno demokratsko društvo. Bez javne rasprave o svim problemima koji se pojavljuju u društvu i traže rešenja ne može se govoriti o napretku. Kada se pojavi neki problem, ne može jedan čovek da presuđuje, osuđuje, ocenjuje da li je neko kriv ili nije, ne može sebi uopšte da dozvoli takvo pravo. Ja se pitam zašto taj sveznajući čovek nema hrabrosti da uđe u dijalog sa kritičkom javnošću Srbije. Zašto? U čemu je problem? On se pravi jako hrabar, ali hajde, izađite da razgovaramo kao ljudi, ne samo da izdajete naredbe i presude"
Izuzetna "dodata" vrednost ovog čina grupe profesora Filozofskog fakulteta je u njemu samom, odnosno u signalu koji se njime šalje u etar nad Srbijom
"Smatram da je u pitanju građanski bunt uperen pre svega protiv opšte fašizacije društva, kao i želja ljudi da se smanji uticaj bilo koje stranke-sekte ili teškog bolesnika na naše živote. Narodu je prekipelo od toga da pojedinac mora da se učlani u neku stranku da bi dobio bilo koji državni posao. Ljudi više ne žele da gledaju Predsednika koji ih svakodnevno laže da žive u ‘zlatnom dobu’. Ovo je prvi put, posle mnogo godina, da se broj učesnika u protestima uvećava iz dana u dan. Tu karakteristiku sam želeo da predstavim na svojim fotografijama i zato sam počeo da se pentram po raznim krovovima kako bih mogao to da snimim"
"Jedan od razloga što smo na fakultetu pružili podršku je da ukažemo da protest može da se širi i na institucije ili makar delove tih institucija. Naša je ideja da pokušamo da proširimo podršku na ceo Beogradski univerzitet ili čak na sve univerzitete u Srbiji i ako se to desi to je jedan od načina da izvršite neku vrstu kontrapritiska kako bi se našlo rešenje i otvorio prostor u medijima i sve malo olabavilo"
Protest ulazi u treći mesec i vreme je za analizu stvari koje se čine ključnim: šta su zahtevi protesta i da li je uopšte važno da budu jasno formulisani; kuda dalje i da li se već sada može reći da su protesti uspeli
"Do sada se u digitalnoj ekonomiji uglavnom govorilo o softverskim firmama koje rade za strane klijente i o dobrim platama programera. Potrebno nam je više kompanija koje ovde stvaraju svoje proizvode primenom tehnologije"
Nova tehnologija u koju se mnogo ulaže menja i svet rada i društvo, utiče na navike, na pojam svojine, pa i na identitet i privatnost. Ona sama po sebi može da donese mnogo dobra, ali i mnogo zla, pa bi je trebalo pažljivo regulisati. Samo što današnji političari nemaju alatke potrebne za to
Hvala na prijateljstvu. Od najavljenog govora ruskog predsednika Vladimira Putina, hiljade okupljenih građana ispred Hrama Svetog Save moglo je da čuje samo te tri reči. Da li je zapravo bilo planirano da se Putin obrati okupljenima ili je posredi bila želja predsednika Srbije koju Putin svesno nije ispunio
"Ja sam dobro čula upravo ponudu Baneta Trifunovića da opozicija izađe sa konkretnim predlozima i da se u zajedničkom saglasju – do koga će, duboko sam uverena, moći da se dođe – dogovore dalji zajednički aktivizam, ciljevi, rokovi, nosioci politike i oni koji će biti odgovorni: ne samo za to kako će do nje da se dođe, nego i šta ako se ukazano poverenje ne opravda. Političari moraju da budu deo toga, zato što je politička partija ili političko udruženje stub parlamentarnog delovanja. Mi možemo da se bunimo zajedno jako dugo, nije problem, ali neko sutra to mora da iznese"
"Ovde je sistem tako napravljen da se mi plašimo države. Država je naš servis, mi plaćamo njih da rade. Aleksandar Vučić radi za nas, on je naš zaposleni. Da li se ijedan šef plaši svog zaposlenog? Zašto bi ga se plašio? Strah je kao i lepota – u očima posmatrača. To je tvoja odluka. Kad odlučiš ili kad si rođen tako da se ne plašiš, to je to. Evo, sad nemam posao, i šta ćemo sad"
U pravu je bio Crnjanski. Postoji "Zajednica talijanskih pesnika, kroz tolika stoleća. Liče." (Miloš Crnjanski, Kod Hiperborejaca). Liče i srpski pisci. O čemu god da pišu oni pišu, o istom, o pohodu dečaka na mesec
Životinja nacionalizma je ono što je siromašnoj porodici na Balkanu "pojelo kravu". Nije to, dakle, bila samo mržnja i viševjekovna netrpeljivost, već istinska neman, divlja i nezasita, koja je unesrećila čitave narode. I ne, tu životinju ne treba ubiti, već je treba neodstupno ukrotiti i upregnuti da ore, a ne da kolje, ubija i zavađa
"Početna pozicija na kojoj je Kossev nastao suštinski se oslanja na strahovit osećaj ugroženosti zajednice. Ovde kriza ne prestaje 30 godina, i to čini moj život. Celo moje odrastanje, a i kasnije, bila je pozicija ugroženosti: kako da stigneš do škole, da vodiš računa kojim jezikom pričaš, da gledaš u koji ćeš kafić da uđeš, i Kossev je nastao opet iz osećaja ugroženosti. I društvene nepravde koju ne podnosim. O nama ovde niko nije brinuo, a živeli smo pod medijskim lažima i propagandom"
"Što duže živim i radim u ovom gradu, to sam sigurnija da je moja odluka da dođem ovamo bila ispravna. Šabac je vrlo posebno mesto. Mesto gde vredi biti", kaže Minja Bogavac, direktorka Šabačkog pozorišta
Početkom marta 2019. navršiće se 110 godina od rođenja najpoznatijeg i svakako najvoljenijeg strip autora sa naših prostora – Đorđa Lobačeva. Prva knjiga njegovih Sabranih dela u izdanju zemunskog Makonda samo je jedno u nizu podsećanja na ovog velikana u predstojećoj godini
Ono što je napravljeno krajem dvadesetog veka bio je pakt za rušenje Jugoslavije, kao što je na njegovom početku postojao savez za njeno stvaranje. Proces se obrnuo. Ali ovde se ne sme u istorijskim ni u bilo kojim drugim analizama smetnuti sa uma jedan moment. A to je da je Jugoslavija srušena od njenog vladajućeg vrha. Narod se, zapravo, nikad o tome nije izjasnio
Ideja da vi rasturite, dekonstruišete sliku da biste je doveli do sastavnih delova, pruža vam u sledećem koraku mogućnost da mislite dalje, šire. Upravo ta širina mišljenja koja je proistekla iz usmerenosti metoda je neka vrsta paradoksa, ali veoma korisnog paradoksa
Pametni telefoni radikalno su izmenili svaki aspekt života "digitalnih urođenika" – tinejdžera internet generacije. Oni ih povezuju sa svetom, pružaju im veće mogućnosti, ali ih možda čine i usamljenim, nesrećnim i depresivnim, dovode upravo u stanje za koje lek traže u pametnom telefonu
"Na opustošenom prostoru preostaju još samo ‘burazeri’ različitih vrsta, mada ni u njih ne treba imati bezgranično poverenje, i vođe, koje ćemo slaviti, a potom bacati pod noge. Mnogi dragoceni ljudi uporno izbegavaju svaku formu javnog delovanja plašeći se da ne budu, u ‘društvu u kome se deca na sijalicama uče gađanju’, proglašeni za autoritete, što je potencijalno subverzivno i opasno. Institucije kao da ne umemo da gradimo ili ih rušimo često i zbog toga što su smetnja personalizovanoj vlasti. Izvestan uticaj u svemu tome ima i naše istorijsko iskustvo da su u nekim vremenima države u kojima smo živeli, a time i najveći broj institucija, bile tuđe. Na našim pijacama se prodaju lažni konektori za sigurnosne pojaseve za kola, a da nismo baš jasno raščistili koga time zapravo varamo"