Lisica i ždral
Olakšavajuća okolnost
Ako je svako peto dete u Srbiji bilo zlostavljano, mora biti da i u parlamentu imamo pedesetak ličnosti čiji je razvoj ometen, usporen ili usmeren u šiblje pokraj puta
Ako je svako peto dete u Srbiji bilo zlostavljano, mora biti da i u parlamentu imamo pedesetak ličnosti čiji je razvoj ometen, usporen ili usmeren u šiblje pokraj puta
Pregovori o asocijaciji sa EU-om, pregovori sa MMF-om, pregovori sa Svetskom trgovinskom organizacijom, kosovski šatl pregovori...
U neodložnom je interesu Italije da spreči da region koji za nju može da ima veliki strateški značaj bude potisnut u drugi plan
Pre nego što se u nekom budućem trenutku nađu u ujedinjenoj Evropi, države koje geografski pripadaju Balkanskom poluostrvu godinama unazad povezane su na polju organizovanog kriminala. Raspad Istočnog bloka, raspad SSSR, raspad i ratovi u bivšoj SFRJ bili su pogodan teren da se na području jugoistočne Evrope ukoreni i lepo razvije mnogo grana organizovanog kriminala. U državama koje zbog prirode političkog sistema gotovo da nisu imale kriminal kao društvenu pojavu dogodio se dramatičan preokret. Izrasla je čitava generacija ambicioznih kriminalaca koji su uspeli da umreže čitavo područje Balkana i dobro sarađuju ne mareći mnogo za pitanja nacije i države
"Nikada u prostoru, vremenu i sveukupnom beskrajnom svemiru nije postojalo mesto, objekat ili umetničko delo u kojem su drkali Srbi – koji su pičke jer rado idu u vojnike – a da su se u tom istom umetničkom delu opisivale lepote ženskog polnog organa. Takvo delo proizveli smo mi, grupa Let 3, sada ono postoji, u glazbi, u slici i u dušama miliona ljudi. To mesto uzbuđuje Hrvate, Srbe i neke druge nacije, većinu iritira, manjinu intrigira i zabavlja"
Da li je država Srbija, predstavljena sadašnjom tužnom ekipom ministara, računala da će dva opštinska suda odbiti optužbe protiv dva "državna neprijatelja" kakvi su Vladan Batić i Čedomir Jovanović? Ide li se u takve rizične i politički osetljive postupke tek tako, bez dobrog razmišljanja i pripreme, a uz javnu galamu i trijumfalizam? Iskusnim rutinerima političke vlasti dobro je poznato da ni policajci, ni tužioci, ni sudije ne vole da ih se pritiska
"Srbija ima jeftin internet", "Vreme" br. 768
Domaći propisi ne definišu dobrobit životinja i njihovo zlostavljanje i ne obuhvataju sve životinjske vrste. S obzirom na to da se praktično ne sprovode, javnost gotovo da i ne zna da ovi propisi postoje
Šta predviđa Nacionalna strategija Srbije za pristupanje Evropskoj uniji
U zemljama bivše Jugoslavije, nakon devedesetih godina sad već prošlog veka, uvedena su posebna tela za izbor sudija i tužilaca. Prema rečima predsednika Društva sudija Srbije Omera Hadžiomerovića, dosad se najboljim pokazao slovenački model: Pravosudni savet ima 11 članova, od kojih Narodna skupština bira pet članova na predlog predsednika Republike, među profesorima pravnog fakulteta, advokatima i drugim pravnicima, dok se ostali članovi biraju među sudijama sudova različitih stupnjeva, po sistemu opštih izbora i izbornih lista, a dvojicu sudija biraju sve sudije
U poslednjih pet godina trgovina ljudima je pomerena na marginu, odnosno ono što je nekada bila društvena norma sada se izgleda i tretira kao ozbiljno krivično delo. Razgovori koje su istraživači "Vremena" obavili u regionu sa onima koji su zaduženi da se bore protiv trgovine ljudima i pruže zaštitu žrtvama pokazuju da problem i dalje postoji i dobro je što to niko ne poriče. Policija je u najvećem broju slučajeva uspela da svoje pripadnike odvoji od ovog posla u kom su oni ranije bili vrsta zaštite trafikerima koji su im to plaćali ili u novcu ili su im podvodili devojke koje su tretirane kao roba. Aktivnost nije obustavljena, kao ni druge grane organizovanog kriminala, ali je bar nazvana pravim imenom i postavljena u ispravan kontekst
U zemlji u kojoj preko 80 odsto mladih nikada nije kročilo van granica zemlje, putovanje u Evropu predstavlja pravu privilegiju. Vizni režim koji su zemlje EU-a uvele kao meru sankcija našoj zemlji u vreme vladavine Slobodana Miloševića i dalje je na snazi iako je prošlo pet godina od demokratskih promena, što građani doživljavaju kao veliku nepravdu. Ovo pitanje obavijeno je političkom maglom, a naši političari često se hvale da u ime građana lobiraju u Briselu da se naša zemlja stavi na pozitivnu listu zemalja potpisnica Šengenskog sporazuma. Ređe nam, međutim, saopštavaju hladne odgovore iz Brisela gde se od nas očekuje da najpre demilitarizujemo granice, uspostavimo integrisano upravljanje granicama, pojačamo kontrolu nad ilegalnom emigracijom, regulišemo problem azilanata u skladu sa evropskim standardima, uvedemo pasoše koje je teško falsifikovati... Treću tribinu od planiranih pet, koje nedeljnik "Vreme" organizuje u saradnji sa Fondacijom "Fridrih Ebert", posvetili smo uslovima koje naša zemlja treba da ispuni da bi naši građani, kao nekada, bez vize putovali u Evropu. Na tribini su učestvovali Vlado Ljubojević iz Ministarstva spoljnih poslova, Bernhard Hauer, generalni konzul Ambasade SR Nemačke u Beogradu, i dr Jovan Teokarević, direktor Beogradskog centra za evropske integracije. Tribinu je vodila Duška Anastasijević, novinarka nedeljnika "Vreme"
Građani će se opirati onoj Evropi za koju se zalaže elita koja nas svakodnevno ne razuverava da će se onom ko ima dati još, da su sva savezništva dozvoljena, da se društvene institucije podvrgavaju političkom voluntarizmu, da se kola lome na najslabijoj karici u lancu, da je parlament pazarište i da zločinstvo ima državnu potporu
Generalnačelnikministarpatolog Stanković dostaviće svome drugu kalendar da izabere međunarodni praznik koji će svojom predajom uveličati
Kina i SAD već su pripremile projekat za odbranu od preskupih barela, u kome dominira izgradnja nuklearki. Evropska unija takođe ima spremljen odbrambeni plan, u kome se oslanja na alternativne izvore, ali i na atome. Ministarstvo energetike ignoriše naftnu krizu, u najmanju ruku kao da je Srbija članica OPEC-a, iako ćemo samo za ovu godinu potrošiti preko 620 miliona dolara više za uvoz nafte
Kao što su bili uspešni u regrutovanju potencijalnih žrtava, organizatori trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi bili su vešti u pronalaženju "lokalnih partnera": skeledžija, taksista, jataka. Novac koji se okreće u poslovima organizovanog kriminala dovoljan je da namiri potrebe velikog udruženja. U dosadašnjim slučajevima pokazalo se da su u "lancu" bile dve kategorije prestupnika: oni sa kriminalnom istorijom i oni koji su se našli na mestu na kome su mogli lako da se uključe u posao. Opskurni povratnici sa ratišta, klinci bez ideje o budućem životu i željni lake zarade, članovi porodica koji sve shvataju kao čist posao, pa i držanje devojaka u kućnom pritvoru, našli su se na optuženičkim klupama, dok je vrh piramide (što se pokazalo u "slučaju S.Č.") ostao bez mrlje
Osobu mlađu od 35 godina tražim radi izigravanja rasističkog paragrafa antipatičnog žirija
„O nebrizi naše države govori već sama činjenica da se ne zna koliko ljudi živi u inostranstvu. Postoje procene da je reč o četiri miliona naših ljudi. Da neki magacioner ne zna da li ima četiri stotine ili četiri miliona čaša, postavilo bi se pitanje njegove odgovornosti, a ovde su u pitanju ljudi", kaže u razgovoru za "Vreme" Aleksandar Čotrić
Peti oktobar 2005. godine, peta godišnjica od kad je praktično srušen Miloševićev režim, tokom proteklih političkih svađa već je doživeo nekoliko suprotstavljenih tumačenja i reinterpretacija. Valjda je zbog toga i izbegnuta ponuda Evropske unije da pregovori o asocijaciji i pridruživanju Srbije i Crne Gore simbolički počnu 5. oktobra ove godine – mada je već i sam taj početak pregovora možda najkrupniji "ekonomski rezultat" te "demokratske petoljetke"
U relevantnim svetskim izveštajima koji tretiraju problem trgovine ljudima (trafficking in people), kao što su godišnji izveštaji američkog Stejt departmenta ili agencija UN-a za borbu protiv organizovanog kriminala, područje Zapadnog Balkana ili Jugoistočne Evrope ne zauzima centralno mesto, ali je daleko od toga da se ovaj problem sveo na meru koja bi mogla da bude društveno podnošljiva. Prostor od Rusije i Ukrajine na istoku, preko Moldavije i Rumunije, kroz Srbiju i Crnu Goru, ka Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i dalje na zapad poslednjih je petnaestak godina bio meka za granu organizovanog kriminala koja je trgovala ženama, uglavnom u cilju seksualne eksploatacije, i decom, u cilju radne eksploatacije – prosjačenja ili prodaje porodicama na Zapadu koje nemaju decu. Serija tekstova koju će objaviti "Vreme" ima za cilj da predstavi stanje u ovoj oblasti posmatrajući problem u kontekstu regiona kroz analizu postojećih istraživanja, razgovorima sa relevantnim učesnicima u borbi protiv ovog dela organizovanog kriminala i predstavljanjem učinaka tih aktivnosti u poslednjih nekoliko godina