Izložba – Slike Voja Stanića
Mala astronomija slikarstva
U Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti prošle sedmice otvorena je reprezentativna izložba velikog crnogorskog slikara Voja Stanića upriličena u čast njegovog devedesetog rođendana. Na izložbi je predstavljeno 47 Stanićevih slika u njegovom izboru, od kojih je veći deo nastao u prethodnih četvrt veka tokom kojih Stanić nije izlagao u Beogradu, uključujući i platna naslikana ove godine. Po slikarevoj želji u katalog izložbe uvršten je tekst Branka Kukića "Život je umetnost jer je umetnost život" objavljen u "Vremenu" br 1095/96, kao i tekst istog autora napisan povodom ove izložbe koji u ovom broju prenosimo. Izložba slika Voja Stanića trajaće naredna dva meseca i jedan je od najlepših kulturnih događaja koji su se ove godine desili u Beogradu
Odlomak iz Dnevnika Ričarda Bartona
Šarm zbog kog se sve oprašta
Predsednik je iznenađujuće sitan i nežan. Kratke ručice i noge, mala glava i lice. Nosi blago zatamnjene naočale pa nisam siguran za boju njegovih očiju. Ima prilično veliki trbuh, ali ostatak tela je mršav – nema krupnu pozadinu ni debela prsa, a noge su mu vitke. Hoda polako kratkim koracima. Kad sedi za stolom izgleda najopasnije
Intervju – Srđan Koljević, scenarista i režiser
Branio sam Mladu Bosnu
"Revizionisti, kao i između dva rata, pokušavaju da relativizuju krivicu Nemačke i Austrije za izazivanje Prvog svetskog rata i da podjednako optuže druge za taj rat. Njihova meta su Rusija, Britanija, Francuska i Srbija. Te knjige su napisane da bi se poručilo da su svi krivi, a ne samo Nemci, a u toj priči mi smo samo crtica na čaši drugih mera. Razumljivo je zašto Nemačka hoće da smo svi podjednako krivi za taj rat, ali s pozicije istorije i žrtava, to nije prihvatljivo. Čak i ako je takav zahtev poslat u cilju pomirenja, što je naravno pozitivno, pomirenje ne znači menjanje istorijske istine..."
EPS
Odgovor na sve žalbe
Stigli su računi za električnu energiju potrošenu u avgustu – redovne platiše popust od pet odsto mogu da ostvare ako račun plate do 25. u mesecu, a oni koji imaju stari dug, uz račun će ponovo dobiti i obaveštenje o dugovanju
Nemačka
Traži se treći
Na osnovu apsolutne pobede Hrišćansko-socijalne unije na pokrajinskim izborima u Bavarskoj prošlog vikenda ne mogu da se izvuku zaključci o ishodu izbora za Bundestag 22. septembra. Ali, ako Angela Merkel, prema očekivanjima, po treći put bude kancelarka, glas bavarskih konzervativaca i evroskeptika, protivnika širenja EU, u koaliciji CDU/CSU biće za oktavu viši, ma ko da bude treći koalicioni partner
Lisica i ždral
Predsednička kolonija
Sreća naša što su kraljevi gradili istoimene dvore te nam je akutni prestolonaslednik stambeno zbrinut, inače bi dobri Rasim radio prekovremeno
Privatizacija u sportu
Kako sponzorisati rupu bez dna
Prvi potpredsednik Vlade pomenuo je da Zvezda i Partizan moraju da budu privatizovani ako žele da opstanu. Svi su potvrdno klimnuli glavom i nastavili da rade isto što i do sada
Esej
Istoričar i istorija
Pre petnaestak dana umro je Andrej Mitrović (1937–2013). U znak sećanja na ovog velikog istoričara u ovom broju "Vremena" objavljujemo tekst Alekse Đilasa napisan povodom izlaska Mitrovićeve knjige Vreme destruktivnih: Intervjui 1998, objavljen u njegovoj nedavno izašloj zbirci eseja Ruševine i zidovi (Albatros Plus, Beograd)
Najveće kompanije Centralne Evrope
Ispod linije
Delta, US Steel Serbia i Victoria Group ne nalaze se više na spisku najvećih 500 kompanija Centralne Evrope
Intervju – Uliks Fehmiu, glumac
Ono što me čini srećnim
"Čini mi se da pripadam svugde. Ili nigde… Teško pristajem na ograničenja, na kulturnu ili bilo koju drugu vrstu izolovanosti; zbog toga sam, uostalom, i otišao. I upravo me je odluka da odem definisala kao čoveka koji ne pripada. Što je i blagoslov i kazna."
Banke – Pohlepa i moderno ropstvo
Smrt u londonskom Sitiju
Smrt praktikanta Banke Amerike Morica Erharta u Londonu, Nemačkoj i Velikoj Britaniji pokrenula je raspravu o izrabljivanju pripravnika u bankarskom svetu. U surovoj konkurenciji koju pospešuju poslodavci oni često žive za posao, umesto da žive od njega, dovodeći sebe do granica izdržljivosti, uzimajući amfetamine. Radna nedelja od stotinak sati nije neuobičajena. Erhart je pred smrt danima i noćima radio bez prestanka