
Portret savremenika – Slavica Đukić-Dejanović,
predsednica Skupštine Srbije
Lekar bez granica
"U poslaničkim klupama sede mentalno zdrave osobe koje nemaju psihozu"
"U poslaničkim klupama sede mentalno zdrave osobe koje nemaju psihozu"
Velimir Ilić, lider Nove Srbije, a bivši ministar za infrastrukturu ("Pravda")
"Zar je išta od toga važno naposletku svega?", piše naš čitalac Branislav Poledica u odgovoru na pitanja o naših dvadeset izgubljenih godina ("Vreme" br. 964, 25. jun 2009), postavljenih povodom dvadesete godišnjice mitinga na Gazimestanu 1989, na kome je Slobodan Milošević ustoličen za nacionalnog vožda. Većina čitalaca koji su se odazvali na tu anketu, međutim ne misli tako i upušta se u detaljnu i veoma uravnoteženu analizu uzroka tog sunovrata. Od mnogih obimnih pisama koja su stigla u redakciju "Vremena", u našem štampanom izdanju, za početak, biramo dve lične ispovesti, zato što one upečatljivo i autentično, bolje od svake analize, govore o drami tog vremena. To su delovi dirljivog dnevnika naše čitateljke Kose Pakuševskij o danima koji teku i nose strepnje, rastanke, bolesti, oskudicu i poneku radost u smutnim vremenima; i beleška Gorana Vladisavljevića o tome kako je njegov otac jednom, 1987, došao kući sa posla i rekao: "Sutra vozim Slobodana Miloševića u Grčku!", i kako su šest godina kasnije u Japanu pomešali prezime Milošević i Vasiljević.
Nastavak u sledećem broju "Vremena".
Širi izvodi iz sadržaja ankete dostupni su na ovom linku
(Povezani članci (sa strane) – "Vox populi")
Ambasador Konuzin je već u novinarskim krugovima Beograda a i šire stekao glas čoveka koji, posebno u neformalnim kontaktima, nepažljivo troši neumesne ocene i procene, a ne libi se ni tihih pretnji, te gotovo imperijalne arogancije – što nameće utisak da je tako razumeo priče da to rade i drugi ambasadori velikih zemalja u Beogradu
"U doba kada su ostali balkanski narodi razvili nacionalni korpus i definisali nacije, Cincari su kao manja etnička grupa hrišćanske vere učestvovali u nacionalnim pokretima drugih, bliskih, naroda" (Dušan Popović)
Kralj Bosne, Srba i Primorja Tvrtko I u diplomatskom pismu Italijanima hvali se svojom pobedom nad Turcima, a ovi odgovaraju da su već čuli za slavnu pobedu nad muhamedancima. Da li i jedan od najozbiljnijih vladara na Balkanu tog vremena tek tako laže, a naivni Latini, stare varalice, prave se mutavi
Ovogodišnji Bečki pozorišni festival okupio je 39 predstava iz 27 zemalja sveta. Ovoj statističkoj bujnosti odgovara zanimljiv izbor međusobno ekstremno različitih pozorišnih formi, od klasičnog izraza Petera Štajna do samovoljnog modernizma Robera Lepaža
Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama, i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene. Ali bez obzira kakve da su, bitke se ne mogu dobiti bez odlučnosti, hrabrosti i požrtvovanosti
"Pet najboljih fakulteta u izboru 'Vremena'"; VREME 962
Osim pobede u Grčkoj, partije levog centra jedva da su prešle dvadesetak procenata. Jedan od razloga poraza socijaldemokrata jeste što su u poslednjih desetak godina sve više počeli da liče na demohrišćane veličanjem slobodnog tržišta i modernog turbokapitalizma zapostavljajući socijalnu državu. Saučesništvom u stvaranju menadžerske privrede, lideri socijaldemokratskih partija i sami su počeli da liče na japije koji ne nude nikakvu alternativu
Milo Đukanović, crnogorski premijer, demantuje pisanje medija o nezakonitom bogaćenju (B92)
"Uloga motke u kolektivnoj svesti"; VREME 961
Koncept SP kao isključivo "festivala domaće drame" mogao bi se vratiti u opticaj jedino po cenu beslovesne automarginalizacije samog Pozorja
Kako se mit o tajnom srpskom oružju pretvorio u uspešno istraživanje zbog koga bi se Srbija mogla uključiti u projekat Međunarodni termonuklearni reaktor (ITER) i postati deo ekskluzivnog kluba koji razvija najmoćnije energetsko postrojenje u istoriji civilizacije
Od osumnjičenika za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića u Zagrebu prošle jeseni u bekstvu je još samo jedan – Bojan Gudurić. Unutar dva dana, od subote do nedelje, MUP Srbije uhapsio je u Beogradu Milenka Kuzmanovića, pa onda i Željka Milovanovića, možda jednog od najvažnijih aktera tog zločina. Tako su sada u zatvorima po Srbiji i Hrvatskoj svi preduzimači i izvođači radova (osim Gudurića) i ostaje još samo da se pronađe investitor, to jest naručilac
Aleksandar Zograf svoj (polovni) svet zbilja – sa sobom nosi, ne toliko u omnia mea mecum porto ključu, koliko dokazujući onu Džojsovu tezu da pravog pisca priča nalazi čim ovaj prekorači kućni prag
Posle godina ratova devedesetih, petooktobarskih i postpetooktobarskih događaja, atentata, demonstracija, reformi, rasformiranja i formiranja, čak i relativno dobro upućen građanin Srbije nije više siguran kakve "specijalce" u policijskim uniformama Srbija ima danas. Viđamo ih uglavnom na rizičnim utakmicama, demonstracijama i, u poslednje vreme, na televiziji, prilikom takozvanih VIP hapšenja koja sprovode pripadnici policije u impresivnoj opremi. Ali, ko su uopšte ti ljudi iza maski i oklopa, u kojim su sve specijalnim i manje specijalnim jedinicama, kako se regrutuju, obučavaju, i kakva je njihova uloga u još uvek rovitoj Srbiji