Izjava nedelje
»Pokušaću da Srbija ne ratuje, nego da se Srbija takmiči. 1389. car Lazar nije imao drugi izbor, a mi sada imamo.«
TOMISLAV NIKOLIĆ, predsednik, okupljenima na svetopličkom vidovdanskom saboru u mestu Kondželj (B92)
TOMISLAV NIKOLIĆ, predsednik, okupljenima na svetopličkom vidovdanskom saboru u mestu Kondželj (B92)
Upadljivo je kako se retko Evropska unija spominje u američkim medijima. Prošle godine, na američkim predsedničkim izborima, gotovo da nije bilo reči o njoj, a kada jeste, to je bilo uglavnom zbog ekonomske krize. Nikada se nije spominjala kao činilac u svetskoj politici. Kada bi Evropljani – podsetimo se da ih je oko pola milijarde i da su bogatiji od većine čovečanstva – vodili svetsku politiku, Sjedinjene Države bi je sigurno primetile. Možda ovo neprisustvo Evrope u američkim medijima ukazuje na veću krizu u Evropskoj uniji nego medijski izveštaji o protestima građana nezadovoljnih zbog nemanja zaposlenja i smanjenih plata
Vojislav Šešelj, haški optuženik, lider SRS na suđenju Radovanu Karadžiću rekao da je sa sadašnjim predsednikom Srbije sve zajedno radio tokom ratova u Hrvatskoj i BiH (B92)
"Nije bitno da li se nešto zove ‘društvena odgovornost’ ili nekako drugačije, bitno je i suština je da smo društveno odgovorni kao pojedinci, kao menadžeri, kao zaposleni. Društvena odgovornost je model ponašanja koji kao društvo treba da usvojimo"
Političkim pamfletom "Šta mora da se kaže", koji je sam nazvao pesmom u prozi, nobelovac Ginter Gras pokrenuo je žučnu međunarodnu polemiku: da li jedan Nemac ima moralno pravo da jevrejsku državu optužuje da "ugrožava svetski mir"? Gras je to pravo sebi uzeo i srušio tabu
Palma opet viknu, Ajmo malo brže, čoveku kome su vidno drhtale ruke bi upisano 3000 dinara, žena koja dobi 2000 dinara mu zahvali rečima, Živio milion godina, pruži ruku da ga pozdravi, on samo odmahnu, uze objasni, da ne misli novinar da nešto potcenjiva, ne, to zbog virusi i bakterije, samo pazi na virusi i bakterije
Ivica Dačić je u svom ekspozeu najkonkretniji bio u kritici dosadašnje monetarne politike, što definitivno osnažuje pritisak na guvernera NBS Dejana Šoškića
Na uglu ulica Kneza Miloša i Nemanjine u Beogradu petogodišnja devojčica gleda zgrade Generalštaba, razrušene u bombardovanju 1999. godine. Iza ograde se vidi iždžikljala šuma, drveće je poraslo čak i na gornjim spratovima. "Tata, ko je ovo porušio?", pita devojčica. "Bio je rat, pa su neke čike bacale bombe." "Jesi ti bio tada rođen?" "Jesam." "A hoće li opet da bacaju bombe?" "Neće, ne brini"
Kada se sluša Fond za humanitarno pravo, neko neutralan ko ne poznaje problematiku može da zaključi da je Vojska otišla na Kosovo da bi palila, pljačkala i ubijala sve redom. Nije tako bilo. A protiv svakog za kog se saznalo da je vršio zločine, pokrenuti su zakonima i propisima utvrđeni postupci
Ko treba svetskim moćnicima da spočitne "važnija su vam dva miliona Albanaca, nego sedam i po miliona Srba"!? Ja i meni slični danas obezbeđujemo to "i po"
Rat u Libiji zatekao je priličan broj naših građana. Većina se početkom rata evakuisala, ali neki su ostali u Tripoliju i mestima zapadno od glavnog grada, gde mesecima nije bilo sukoba, nadajući se da će se sve nekako završiti, razmišljajući o nepodignutim platama i deci kod kuće koju treba školovati. Neki od njih su u Libiji godinama, i jednostavno nisu hteli da napuste bolnice u trenucima kada su tamo bili najpotrebniji. Bilo je onih koji se nisu na vreme evakuisali, a kasnije se nisu usudili da krenu prema Tripoliju jer su putevi bili nesigurni
Goran Bogdanović, ministar za KiM, o srpskom odgovoru na pretnje iz Prištine ("Blic")
Bečki pozorišni festival je pokazao da je pozorište više nego ikada zaokupljeno preispitivanjem socioloških i političkih fenomena današnjice
Šta je nagnalo komandanta Vojske Republike Srpske da posle tri decenije profesionalne službe pogazi ne samo oficirsku čast već i sve ljudsko u sebi, i otisne se na put koji će se završiti u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu
Dok se Slobodan Milošević tek uspinjao putem klasičnog partijskog aparatčika, Borislav je već bio "neko". Porodični poznanici kažu da je prema Slobodanu imao neku vrstu očinskog stava čak i kada je on već postao predsednik Srbije, ali i da su odnosi među njima dugo bili hladni zbog Slobodanovog braka sa Mirjanom Marković
Ima perioda kada interesovanje sveta za neki rat polako počne da opada, uglavnom kada predugo traje, poput sukoba u Avganistanu, ali rat u Libiji još nije ušao u tu fazu. Doduše, posle početnih uzbuđenja kada je izgledalo da Gadafi samo što nije pao, pukovnikovog kontranapada, munjevite odluke koalicije zapadnih zemalja da vojno intervenišu, u poslednjih nekoliko dana kao da su stvari ušle u rutinu, bar za one koji u događajima ne učestvuju. No, kao u dobro režiranom komadu, porast napetosti i rasplet se tek očekuju
Ostavka, ni ishitrena, ni iznenadna, niti doneta pod pritiskom, predsednika Crne Gore, petostrukog premijera, čoveka sa "Indipendentove" liste 20 najbogatijih svetskih političara, uz Lukašenka jedinog istočnoevropskog komuniste koji nije silazio s vlasti posle pada Berlinskog zida
Nakon kolonijalnih borbi u XIX veku i svetskih ratova u XX, skoro cela planeta je omeđena. To ne važi za Arktik, koji nikome nije bio naročito privlačan sve dok se nije ispostavilo da u svojoj utrobi skriva 90 milijardi barela nafte, pa sada devet zemalja pretenduje na delove večitog leda
Šta je, u stvari, strateški cilj Srbije? To se, izgleda, menja kako se koji političar dočepa mikrofona. Ova mlada, japijevska generacija državnih činovnika deluje kao da nikad nije nijedan posao napravila, zaradila svoj prvi dinar, a kamoli milion
"Hirošima, naseljeno mesto"; VREME 1022
Uzrok bombardovanja je iritacija samog vrha NATO-a. Pazite šta je sve njima Milošević pokvario, pokvario im je pedesetogodišnjicu. NATO je jedna ogromna, moćna organizacija stvorena za važan zadatak u hladnom ratu: da odbije moćni Sovjetski Savez i na kraju je on počeo da gubi osnovnu funkciju. I onda je ispalo da najveća operacija NATO-a bude protiv jedne grupe ludaka na Balkanu što je i za njih bilo poniženje
Nema cenzorskog tela, nema agitpropa, nema sudskih zabrana, ali pojavila se grupa filmova koja nikad nije došla do bioskopa. Reč je o filmovima finansiranim od države koji su previše loši čak i po merilima viđenim za postpetooktobarski srpski film
Kako ćemo decu učiti da govore kad više ne bude životinja? Jer o životinjama prvo žele da pričaju. Da, i o autobusima, i o hrani, i o mami i tati. Ali zbog životinja progovore (Citat iz romana "Londonska polja" Martina Ejmisa, Laguna)
Zoran Anđelković Baki, član Glavnog odbora SPS-a, predsednik Upravnog odbora Železnica Srbije i vlasnik Radija S ("Politika")
Dragoljub Mićunović, predsednik Političkog saveta Demokratske stranke, Žarko Korać, predsednik Socijaldemokratske unije, Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, i Nebojša Čović, predsednik Socijaldemokratske partije, bili su gosti tribine koju su organizovali Fondacija "Fridrih Ebert" i nedeljnik "Vreme" u Centru za kulturnu dekontaminaciju 24. septembra 2009. Učesnici treće u seriji od pet tribina koje "Vreme" i "Fridrih Ebert" organizuju ove, osme godine projekta "Vreme izazova", govorili su, između ostalog, o tome kako srpske socijaldemokrate vide odgovor na globalnu ekonomsku krizu, da li u Srbiji postoji razlika između partija levice i partija desnice, osim u imenu, i da li su devedesete godine prošlog veka i vladavina Slobodana Miloševića i Mire Marković kompromitovale ideju levice. Tribinu je vodila Vera Didanović, novinarka "Vremena".
Srebro iz Katovica moglo bi za srpsku košarku da ima značaj kao ona bronza iz Poznanja 1963. za ondašnju jugoslovensku