Zona sumraka
God bless Serbia
Može li neko ko je ateista biti ambasador? Može, ali nije zgodno: novinari pitaju koga je angažovao za osvećenje radnog ambijenta, on odgovara da planira samo krečenje i hoblovanje parketa!
Može li neko ko je ateista biti ambasador? Može, ali nije zgodno: novinari pitaju koga je angažovao za osvećenje radnog ambijenta, on odgovara da planira samo krečenje i hoblovanje parketa!
Sama svečanost, grandiozno zamišljena i uz neukusan glamur, bila je kilava. Profesionalno, estetski i suštinski. Donekle i uvredljiva
Jedan od najznačajnijih savremenih reditelja, "strasno dete" američkog teatra, kako su nazivali ovog poznatog umetnika, govori o svom radu, preseljenju u Australiju, javnom angažmanu i nekim pitanjima modernog sveta
Svetozar Marović, potpredsednik DPS-a Crne Gore, u odgovoru na pitanje kako se oseća od kada nije predsednik Skupštine Crne Gore.
Za razliku od Miloševićeve, Čovićeva formula je civilna, ne polazi se od pucanja kao prvog i osnovnog načela, kao cilja do kojeg svaki spor mora dovesti
Viktor Jerofejev: Enciklopedija ruske duše (Geopoetika, Beograd 2001; prevela Draginja Ramadanski)
Vojni sveštenik će biti pravoslavni sveštenik. Imaće status civilnog lica u vojnoj službi i biće u vojnoj hijerarhiji podređen komandantu jedinice ali će, u kanonskom smislu, biti podređen eparhijskom arhijereju. U miru će nositi svešteničku odeždu, a u ratu uniformu i vojnici će mu se obraćati isto kao i svakom drugom svešteniku, sa "oče"
Šta sadrži studija Branislava Krstića "Kosovo pred sudom istorije" s predlogom o preuređenju Kosova u dva entiteta na koju skreće pažnju Nebojša Čović
Vuk Drašković se opet popeo na svoju planinu, i opet se obradov’o kad je video koliko je predstavnika endemske sorte onoga što "poštuje" đenerala Dražu. Ali, sve to može, kao što se pokazalo, da bude tanko u političkom ishodu, jerbo Ravna gora, sve više, postaje sinonim za vikend vraćanje prošlosti koju je neko zapisao kao masnu, nažderanu i "mramornu"
"Vaskrs", "Vreme" br. 537; "Velika omaška", "Vreme" br.538
Susret između poglavara prve "multinacionalne kompanije" u istoriji i jedne od nacionalno podeljenih istočnih pravoslavnih crkava koja pretenduje na vizantijsko nasleđe i prvenstvo među "pravovernima", odigrao se kako je trebalo i kako se očekivalo