Međunarodni sud pravde
Parnica za genocid
Za sada je izvesno jedino da Međunarodni sud pravde nije uvažio argumente pravnih zastupnika Jugoslavije sa dr Tiborom Varadijem na čelu, kako SRJ 1996. godine, u trenutku kada se Sud proglasio nadležnim da raspravlja o tužbi BiH, nije bila članica UN-a, pa samim tim nije ni mogla biti tužena
Intervju - Dejan Savić, dirigent i direktor Beogradske opere
Opera je u modi
"Pre nego što su Klimek i Šrajber počeli Salomu, upozorio sam ih da će ljude morati da uče šta znači Štraus, šta znači njegov izraz, šta muzički a šta scenski. I oni su to i uradili, završili su jedan veliki pedagoški rad. Orkestar i ansambl su imali ogromnu volju da sve to savladaju. I uspeli su, sjajno"
Izjava nedelje
„Beograd je najveća džungla u Srbiji.“
Dušan Mihajlović, republički ministar policije (Studio B)
Intervju - Verica Mirović Bratović, psihološkinja Sigurne kuće u Podgorici
Najgori deo života u sto sati
S.Č. (žrtva trgovine ljudima iz Moldavije) je bila zbunjena, slabe koncentracije, konfuzna, njene izjave pratile su pojačane glavobolje, bilo joj je teško da održava orijentaciju u vremenu i prostoru. Imala je već razvijeno "osećanje krivice", koje spada u jednu od mogućih reakcija na traumu. Okrivljavala je sebe što nije u pravom trenutku osetila da joj preti opasnost, što je imala želju da živi bolje no što joj je njeno mesto omogućavalo, što je poželjela da zaradi novac… Stidela se. Osećaj srama je pratio svaki njen iskaz
Specijalni tužilac
Nužda zakon menja
Ako ne može drugačije, rezonuje naš nestrpljivi zakonodavac, probaćemo da zaobiđemo iza leđa. Ono što se ne može zaobići nikako, a pogotovo ne iza leđa, jeste odluka političke volje da se organizovani kriminal istrebi – pa šta košta da košta i ko strada da strada. Ništa novo Čume nije otkrio za šta već nisu postojali osnovi za sumnju, tragovi i jasne indicije. Kako će specijalni tužilac da uradi ono što desetine običnih tužilaca nisu uradile? I, uostalom, zašto
Novi ruski roman - Jurij Poljakov
Pluralizacija ludila
Pišući naizgled ne osobito zahtevnu burlesku na temu "književnog života" i pripadajućih mu mistifikacija, Poljakov ispisuje deziluzioniranu hroniku ruskog društva u poznom dvadesetom veku, fokusirajući se na suštinsku dezorijentisanost i korumpiranost